Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Četiri kantonalna premijera i 43 ministra koji su tokom protesta u Bosni i Hercegovini (BiH) dali ostavke imaju pravo na godišnju plaću koju su primali dok su bili na funkciji. To je više od 1,5 miliona maraka koje će platiti poreski obveznici ukoliko se ne promjeni zakon koji im omogućuje ovu privilegiju.

Pod pritiskom nezadovoljnih građana koji su izašli na proteste, ostavku su podnijeli premijeri Tuzlanskog kantona (TK) Sead Čaušević, Unsko-sanskog kantona (USK) Hamdija Lipovača, Kantona Sarajevo (KS) Suad Zeljković i Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) Munib Husejnagić. Zajedno s njima, bez angažmana su ostali i ministri u ovim kantonima. Prema podacima nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa (CCI) njihove plaće su od 2.300 KM, koliko primaju ministri u Vladi ZDK-a, do 3.900 KM, koliko ima premijer TK-a.

Ibrahim Avdagić, sekretar Skupštine ZDK-a, kaže da će članovi Vlade narednih godinu dana dobijati plaće ako nemaju radno mjesto koje ih čeka i ako podnesu zahtjev za ovu naknadu.

Prema federalnom Zakonu o plaćama i naknadama u organima vlasti, koji važi i u kantonima, „izabrani dužnosnici i nosioci izvršnih funkcija nakon prestanka obavljanja javne funkcije, a do zasnivanja novog radnog ili ugovornog odnosa ili do ispunjavanja uvjeta za penziju, imaju pravo na plaću koju su ostvarivali dok su obavljali javnu funkciju u trajanju od 12 mjeseci“.

Ukidanje ove privilegije, poznatije kao „bijeli hljeb“, jedan je od zahtjeva demonstranata u Tuzli.

„Vjerovatno će Skupština donijeti takvu odluku, pretpostavljam da će prihvatiti taj njihov zahtjev“, kaže sekretar Skupštine Tuzlanskog kantona Ahmet Smajlović.

Isti zahtjev su imali i građani Unsko-sanskog kantona (USK), ali Skupština još nije razmatrala ukidanje ove privilegije.

Amir Zukić, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, kaže da funkcionere treba vratiti na poslove koje su obavljali prije preuzimanja funkcije i tako izbjeći plaćanje „bijelog hljeba“. Zukić kaže da će ovo pitanje pokrenuti na sjednici Skupštine.

Premijeri kantona danas su ostali nedostupni za komentar.

U Ustavima ova četiri kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) koji su ostali bez vlada ne postoji termin „tehničkog mandata“ koji bi trebalo da obavljaju ministri do imenovanja drugih, pa su kantonalne skupštine ovo pitanje rješavale svaka na svoj način.

Prema riječima Smajlovića, poslove članova Vlade TK-a obavljat će sekretari ministarstava do imenovanja nove Vlade. Kaže da bi Vlada trebala biti izabrana do kraja mjeseca.

U ZDK-a smatraju da ministri trebaju raditi do izbora novih kako ne bi bile blokirane funkcije.

„Ovi demonstranti traže da ne bude niko ko je sad u nekim strankama, ali to nije moguće“, objašnjava Avdagić. Dodaje da je trenutna procedura takva da mandatara treba da predloži stranka koja ima najviše poslanika ili stranka koja može osigurati skupštinsku većinu.

Nakon imenovanja mandatar obavlja konsultacije i sastavlja novu Vladu, odnosno bira nove ministre. „To ne može biti u par dana, to je ipak malo složeniji postupak i proces“, kaže Avdagić.

Skupština USK-a je donijela odluku da će ministri u ostavci obavljati dužnosti do izbora novih, ali s ograničenim ovlaštenjima. „Neće se dozvoliti dodatno zaduženje, nego samo da vrši one osnovne funkcije u smislu zadovoljavanja onih minimalnih potreba Vlade“, kaže Dragana Bajrić, sekretar Skupštine USK-a. Ona kaže da će Vlada moći vršiti osnovne funkcije vezane za budžet, ali samo onoliko koliko je neophodno za normalno funkcioniranje.

I Kanton Sarajevo će zadržati ministre u ostavci do novih izbora kako bi se osiguralo osnovno funkcioniranje. Svi kantoni imaju rokove koje su dali strankama za prijedloge novih premijera, a oni su u rasponu od deset dana do kraja mjeseca.

Do ostavki kantonalnih vlada je došlo u toku masovnih demonstracija koje su počele u Tuzli 5. februara, a koje su se proširile na više gradova. Protesti još uvijek traju.

Prema informacijama koje su objavljivane iz policijskih službi i zdravstvenih ustanova povrijeđeno je par stotina osoba  među kojima su civili, policajci i novinari. Zapaljene su zgrade kantonalnih vlada u Tuzli, Sarajevu, Zenici i Mostaru, zgrade Općine Tuzla, sarajevske općine Centar, gradska vijećnica u Mostaru, zgrada Predsjedništva BiH, u kojoj je smješten i Arhiv BIH, te sjedišta političkih stranaka HDZ-a i SDA u Mostaru. U Tuzli su kamenovane zgrade kantonalnog i općinskog suda i tužilaštva, a u Sarajevu su uništeni policijski automobili i službena vozila.