Ivan Lovrenović, pisac, urednik i novinar, koji je rođen u Zagrebu, a živi u Sarajevu, negira da je službeni zahtjev protesta ukidanje kantona, te da su to „floskule koje je narod kupio od neodgovornih političara i nekih intelektualaca“, piše Anadolu Agency (AA).

Lovrenović pojašnjava da zahtjeva za ukidanjem kantona nema u ozbiljno sročenim proglasima koji sada već postoje ispred organizirane grupe građana i u Tuzli i u Sarajevu.

„S druge strane znam da su iz Hercegovine, iz nekih hrvatskih političkih i intelektualnih miljea, krenule optužbe da se ispod žita sprema zahtjev za ukidanje kantona, za unitarizaciju, itd…, što također ne počiva na ničem provjerljivom. U Tuzli su građani organizirani već u neki forum koji svoje zahtjeve ima na papiru i koji se isključivo tiču životnih pitanja, socijalnih, antikorupcijskih, javne potrošnje, itd... Da bi se sve to postiglo, traži se smjena sadašnje vlade kantona i postavljanje neke prijelazne vlade“, kazao je Lovrenović.

Lovrenović ističe kako je u Sarajevu jučer plenum građana i građanki izdao svoj proglas „koji je vrlo egzaktan i u njemu nema krupnih riječi, vrlo je umjeren i vrlo pametan, te poziva na reforme u okviru ovih životnih pitanja“.

Da je Bosna ovakva nefunkcionalna, to su Lovrenović i niz drugih ljudi govorili još 1997. i 1998. godine.

„To je stara i evidentna stvar. Takvo stanje je i dovelo do ovoga, s jedne strane je pogodovalo rastu državne korupcije i rastu siromaštva. To traje 20 godina, uzalud se upozoravalo na to jer to nema tko da čuje“, smatra Lovrenović.

Na pitanje je li moguće i kako urediti BiH, odgovorio je:

„Bosnu je teoretski moguće urediti, ali kad to spustite u praksu, onda dobivate da upravo taj okvir, koji je nametnut Daytonskim sporazumom i koji se kasnije deformirao u raznim pravcima, baš zahvaljujući međunarodnoj zajednici i njezinim 'ad hoc' postupcima i potezima, danas se razvio u jednu monstruoznu strukturu koja sama po sebi onemogućuje bilo kakve ozbiljnije promjene na raznim razinama vlasti. Potrebna bi bila neka željezna metla koja bi sve vratila na zamišljenu nulu, ali te snage ni u Bosni ni u međunarodnoj zajednici nema. Jedinu mogućnost izlaska iz ovoga vidim u dugoj, mučnoj evoluciji“.

Lovrenović kaže da su se protesti javili kao socijalni, „no poprimaju nacionalni i etnički karakter ako se pogleda njihova geografija“.

„Oni se najviše događaju na prostoru u gradovima s bošnjačkom većinom. To samo po sebi ne bi moralo značiti da oni imaju posebno izraženu nacionalnu dimenziju, ali se javi onog trena kad se pojavi diskurs koji kaže da to Bošnjaci rješavaju svoje probleme među sobom tamo gdje su većina, a mi Srbi i mi Hrvati se u to nećemo miješati. Htjeli, ne htjeli, tako dobivate nacionalnu dimenziju. A posebno kad se u to uključe politikantske akcije i tumačenja, podmetanja…“, zaključio je Lovrenović.

(Anadolija/aa)