Isprva je sve bilo sjajno. "Plavi" su preliminarnu fazu završili na tabeli ispred Brazilaca, jednom goleadom su ušli i u istoriju, ali su takmičenje završili nizom poraza i skandalom zbog neisplaćenih premija.
Poslije remija sa fudbalskom velesilom iz Južne Amerike, 0:0 sa Brazilom, izabranici Miljana Miljanića su savladali Zair sa 9:0 pa im je 1:1 sa Škotima bilo dovoljno da prvu fazu "plavi" okončaju kao najbolji u grupi. Činilo se da tim za koji su mnogi tvrdili da je "najbolji koji je Jugoslavija ikada imala" na putu velike slave, ali od toga nije bilo ništa kada je počela druga runda nadmetanja.
Tadašnjim sistemom takmičenja bilo je predviđeno da po dvije najbolje ekipe iz četiri preliminarne grupe, u našem slučaju SFRJ i Brazil, prođu u dvije polufinalne grupe. U njima se po četiri reprezentacije nadmetalo međusobno za lidersku poziciju jer je samo ona obezbjeđivala učešće u finalu. No, baš kao i u Čileu 12 godina ranije, obećane, a zakasnjele premije unijele su razdor u državni tim koji je čak prijetio bojkotom pojedinih utakmica. Na sve to se nadovezao i odlazak predsjedavajućeg selektorske komisije Miljana Miljanića u Madrid, da usred Mondijala i zvanično preuzme rukovođenje timom Reala, pa i ne čudi što je sve stalo poslije dobro odrađene prve faze.
"Plavi" su najprije doživjeli poraz od potonjih prvaka iz SR Njemačke sa 2:0 a zatim su ih savladali i Poljaci (sa 2:1) uz do tada neviđen razlog za jedanaesterac - Jugoslavija je imala loptu na protivničkoj polovini, a Karasi je u sopstvenom kaznenom prostoru udario suparničkog igrača. Nakon tog poraza od najvećeg hita prvenstva, baš na ovaj dan uslijedio je i završni udarac, meč sa Šveđanima koji su slavili sa 2:1 upravo trećeg dana jula.
Tako je pomalo tužno završena priča sjajne generacije, za koju su tadašnji hroničari, a i mnogi poslije njih, tvrdili su da je to bio tim za veća djela od bilo kog prethodnog koji je predstavljao Jugoslaviju. No, uspjeh je izostao, a zaokružen je porazom od Švedske 3. jula, nakon čega je uslijedilo osmogodišnje odsustvovanje sa šampionata svijeta. Kada su se "plavi" naredni put okupili za svoje mondijalske obaveze, 1982, umesto Dragana Džajića, Ilije Petkovića, Josipa Katalinskog, Branka Oblaka, Dušana Bajevića, Stanislava Karasija i ostalih čuvenih igrača tog vremena - na red došli su neki drugi čuveni klinci.
(FENA, BLIN/DEPO/sv)
NA DANAŠNJI DAN 1974
Neslavan kraj slavne fudbalske generacije
Arhiva 03.07.10, 13:17h
PODIJELI NA
24 SATA
Ljudi se zbog straha masovno rješavaju ulaznica za koncert Thompsona na Hipodromu: U čemu je problem?
Oprez na hrvatskim cestama: Vozači, dobro pazite na pravila
Ajatolah Khamenei odabrao tri kandidata za njegovu zamjenu ako bude ubijen
Mlada plivačka bh. reprezentativka Zerina Vrabac osvojila dvije medalje za BiH
Džajić, Bajević, Katalinski, Oblak, Aćimović, Petković i drugi, dio su čuvene generacije fudbalske reprezentacije Jugoslavije od koje se očekivao veliki uspjeh na Svjetskom prvenstvu 1974. Iako su u jednom meču na tom Mondijalu uspjeli da postignu devet golova, nedugo zatim - a baš na ovaj dan prije 36 godina, neslavno su završili sa učešćem na šampionatu u Zapadnoj Njemačkoj.