Dok na jednoj strani zemaljskog postojanja nauka bilježi fantastične rezultate u poljima poput genetike i fizike, na drugoj ljudi ubijaju i sakate jedni druge mačetama, hemijskim otrovima i bombama iz kućne radinosti. Na svom početku globalizirano 21. stoljeće nudi civilizacijski raskorak, paralelni ljudski progres i ljudski regres: kao da jedna noga odlučno kreće prema naprednoj budućnosti, a druga se vuče prema srednjem vijeku...

Magazin Foreign Policy sastavio je ovih dana listu od deset ratova i teških sukoba koji bi do rata mogli dovesti u godini koja je pred nama. Oni zahvaćaju područja u kojima, ukupno gledano, žive stotine miliona ljudi.

Sirija i Libanon
Sporazum oko kontrole i uništenja kemijskog oružja maknuo je Siriju iz fokusa svjetskih medija, ali pokolj u toj zemlji nije prekinut. Štaviše, čini se da raste i zahvaća okolicu. Režim Bašara al Asada stekao je sampouzdanje nakon što je za dlaku izbjegao intervenciju NATO-a. Pobunjenici se povlače iz Damaska, Aleppa i s libanonske granice. Štoviše, suprostavljajući se radikalnim islamistima, režim je čak povratio dio kredita u kontekstu globalne borbe protiv terorizma – uprkos svoj vlastitoj brutalnosti i sektaškom nasilju.

Nacionalna koalicija sirijskih revolucionarnih i opozicijskih stranaka nema stvarnu kontrolu nad jedinicama koje ratuju. Njeni glavni sponzori, Saudijska Arabija i Katar, podržavaju blokove koji su međusobno suprostavljeni. Istovremeno podržavaju razne grupe koje ni ne pripadaju koaliciji. Na sjeveru Sirije trenutno su najjači ekstremisti 'Islamske države u Iraku i al-Shamu', grupe povezane s Al Kaidom. Rat u kojem je vjerovatno izginulo preko 100 hiljada ljudi polako se širi i na Libanon, čija se populacija povećala najmanje za četvrtinu nakon priljeva sirijskih izbjeglica. Mirovna konferencija na rasporedu je 22. januarja u Ženevi, ali čini se da baš i nema osnova očekivati dogovor i prekid rata.

Irak
Od 2013. godine, kada je šiitska vlada Nourija al-Malikija nasilno ugušila mirne proteste sunita, zemlju je pogodio novi val napada, hapšenja i egzekucija. Nepovjerenje sunitskog stanovništva u vladu neprekidno raste. Samo u protekloj godini preko 7000 civila poginulo je u sukobima po Iraku. Vlada kao da ne razmišlja o kompromisu, a suniti se okreću Siriji, nadajući se da će u raspletu susjednog rata tamošnja sunitska većina svrgnuti šijitski režim Bašara Al Asada i dati vjetar u leđa sunitima u Iraku.

Kako se sirijski i irački rat isprepliću, vlada u Bagdadu morala bi radikalno promijeniti svoj pristup, tako da pridobije iračke sunite i ponovno ih uključi u političke procese. U protivnom joj prijeti daljnja destabilizacija granica, jačanje Al Kaide i fragmentiranje Iraka.

Libija
Nešto više od dvije godine nakon linčovanja Muammara Gaddafija, razdoblje mira i oporavka još se ne nazire, a zemlji prijeti otklizavanje u islamski ekstremizam. Podjele na relaciji islamisti-liberali, konzervativci-revolucionari, ili centar-periferija, destabiliziraju današnju Libiju. Specijalno tijelo za pisanje novog ustava već godinu dana kasni s izradom temeljnog državnog dokumenta.

Aktualni premijer Ali Zeidan nekoliko je puta preživio atentat; jednom je čak bio i nakratko otet. Povjerenje Libijaca u državne institucije nestaje, kao i vjera u demokraciju, dok istok zemlje pada u šape paravojnih bandi i islamista: tamo svakodnevno pogibaju dužnosnici sigurnosnih službi. Slabašna vlada pokušava mitom odobrovoljiti paravojne jedinice i podložiti ih sebi, no slabo joj ide. Potonje blokiraju plinovode i opsjedaju naftna postrojenja, pa je izvoz za oko 20 posto manji nego prije izbijanja građanskog rata.

Honduras
Jedna od dvije najsiromašnije zemlje u Srednjoj Americi (oko polovice stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu) disfunkcionalna je i razorena banditskim nasiljem, pogotovo nakon državnog udara 2009. godine. U prošloj godini zabilježeno je više od 80 ubistava na 100 hiljada stanovnika. Državne snage, čiji autoritet izazivaju ulične bande poput 'Mara Salvatrucha' i 'Barrio 18', izgubile su kontrolu nad dijelovima države. Osim toga, i policija Hondurasa duboko je uronjena u kriminalne djelatnosti, uključujući ubojstva i otmice. Honduras je glavna postaja za transport narkotika iz Anda u SAD: oko 87 posto kokaina prevoženog avionima prvo stane u Hondurasu.

Centralnoafrička Republika
Bivša francuska kolonija danas je na rubu raspada; skoro polovica od 4.5 miliona stanovnika nužno treba neki oblik pomoći u trenutku kada državne službe, uključujući vojsku i policiju, više ne postoje. Prije samo godinu dana činilo se da tadašnji predsjednik Fracois Bozize uspijeva usmjeriti zemlju prema razvoju, ali regionalna alijansa muslimasnkih pobunjenika Seleka uspjela ga je zbaciti s vlasti i postaviti svog favorita, Michela Djotodiju.

No to nije donijelo novi poredak, nego raspad saveza Seleka i kaos u kojem se pasivna međunarodna zajednica sve slabije snalazi. Sve je gora situacija između religijskih grupa: kršćani se počinju organizirati u borbi protiv muslimanskih frakcija. UN je ovlastio Francusku da pošalje 1600 vojnika u Bangui i pokuša razoružati zaraćene strane.

Sudan
Politička nestabilnost u glavnom gradu Khartumu, brojne tenzije na liniji centar-periferija i krhkost ekonomije nastavljaju priječiti miran suživot u Sudanu nakon godina i godina ratovanja. U novembre je vlada objavila novi napad na SRF-ove pobunjenike u Južnome Kordofanu, Darfuru i regiji oko Plavog Nila. U Darfuru vlada sada ratuje protiv arapskih plemena, svojih bivših saveznika.

Kao jedna od kočnica reformi spominje se predsjednik države Omar al-Bašir protiv kojeg je podignuta optužnica na Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu, pa sada prije reformi pokušava dobiti jamstva od međunarodne zajednice da neće biti izručen.

Regija Sahel i sjeverna Nigerija
Još jedan regionalni sukob, u ovom slučaju u srednjoj i zapadnoj Africi. Val sredozemnih prevrata poznatijih kao 'Arapsko proljeće' imao je svoj odjek južnije u Sahari, na teritoriju slabih država i sve jačih islamističkih pokreta koji relativno lako prelaze njihove granice. U Maliju su tokom prošle godine vladine snage uz pomoć francuske vojske uspjele potisnuti islamiste sa sjevera zemlje. No nasilje i dalje eskalira, primjerice između malijske vlade i autohtonog naroda Tuarega. Dio tuareških separatista zagovara nezavisnu državu Azawad.

Osim Malija, nestabilnost prijeti i susjednom, ekstremno siromašnom Nigeru, ali i najmnogoljudnijoj afričkoj sili, Nigeriji, čiji brz ekonomski razvoj prate i religijski sukobi te jačanje islamističke organizacije Boko Haram. Dio tih napada ova grupa poduzima i iz susjednih Nigera i Kameruna.

Bangladeš
Ove nedjelje održavaju se opći izbori u Bangladešu. U sukobima sigurnosnih službi i opozicije posljednjih mjeseci ubijeni su deseci ljudi, a stotine su ranjene. Vladajuća Liga Awami (AL) u teškom je sukobu s Nacionalističkom strankom Bangladeša (BNP) koja poziva na bojkot izbora.

Razlog razdora su groteskna suđenja za ratne zločine koja u zadnje dvije godine provodi sud utemeljen od aktualne vlade. Riječ je o borbi za odvajanje Bangladeša od Pakistana iz 1971. godine. Niko iz pakistanske vojske još nije optužen. Na drugoj strani, na smrt je osuđeno šest članova BNP-a i islamističke stranke Jamaat-e-Islami.

Srednja Azija
U susjedstvu Afganistana opstoji nekoliko postsovjetskih država s vremešnim diktatorima na čelu, bez utvrđenih mehanizama prijenosa vlasti, s raspadajućom infrastrukturom i mladim stanovništvom.

Uzbekistan je u sukobu s Kirgistanom zbog granica i s Tadžikistanom zbog vodnih izvora. Tamošnji režim prkosi Moskvi i igra dvostruku igru s SAD-om, a u zadnje vrijeme vladajuća porodica Karimovih prolazi kroz unutarnji sukob.

Rusija upozorava da uz granicu s Afganistanom jačaju srednjoazijske gerile. Tadžikistan ne kontolira dijelove svog teritorija, koji je jedna od glavnih tranzitnih ruti za teške droge koje na putu do zapadnih zemalja postaju sve rašireniji problem i u ruskom društvu. Tu su i izrazito nedemokratski režimi rudama bogatih Kazahstana i Turkmenistana

Sjeverni Kavkaz (Ruska Federacija)
Ovaj latentni rat u Evropi je slabo medijski popraćen iako se, geografski gledano, odvija na tom kontinentu. Određeno svjetlo na njega bacile su ZOI 2014. koje se u februaru održavaju u Sočiju. Dio natjecanja održat će se na obroncima Sjevernog Kavkaza koji pati od terorizma, banditskih haračenja i državnog policijsko-obavještajno-vojnog terora. Takva situacija traje još od sredine 90-ih i dva rata u Čečeniji. Glavni rasadnik islamističkih terorista danas je Dagestan čiji glavni grad Mahačkala po intenzitetu bombi i obračuna vatrenim oružjem podsjeća na Bejrut ili Bagdad.

Lider sjevernokavkaskih islamista Doku Umarov pozvao je na terorističke napade širom zemlje kako bi se osujetila Olimpijada u Sočiju. Prije nekoliko dana 34 ljudi ubijeno je u bombaškim napadima na nedužne prolaznike u Volgogradu, koji se čak ni ne nalazi u kavkaskom masivu.

(Tportal.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)