Mi smo taoci jedne nenormalne situacije koja dokazuje da institucije sustava zadužene za sigurnost građana uopće ne funkcioniraju i dok se ne dogodi zlo, ništa se neće promijeniti. A onda će za nekoga, a nedajbože i za sve, biti kasno! - zdvojno i prestrašeno, kazali su stanari zgrade na adresi Bana Josipa Jelačića 2B u šibenskoj gradskoj četvrti Šubićevac.

Po hodnicima njihove zgrade, pa i pred samim ulazom u višekatnicu koja je građena 70-ih godina prošlog stoljeća, već duže vrijeme događa se svašta - pale se novine, po zidovima se razbijaju jaja, a po stubištu prolijeva ulje… I fekalije na hodnicima nisu rijetka pojava. Novopostavljeni parlafon već je razbijen, a poštanski sandučići stanara razvaljeni. Policija je, tvrde, dolazila bezbroj puta. Dolazila i odlazila, a stanje je bivalo sve gore.

- Prije neku noć hodnici su u četiri ure ujutro bili prepuni dima. Mogli smo se svi pogušiti. Zapaljene su novine i tapet pred ulaznim vratima stanara na četvrtom katu. Čudo je što se nisu zapalila vrata, stan i cijela zgrada. Sva je sreća što je jedan naš mladi susjed u tu uru došao doma i alarmirao ljude - priča nam potajice, na hodniku, jedan stariji stanar.

Blijed i prestrašen osvrće se oko sebe čuje li nas tko jer, dodaje šaptom, zidovi imaju uši, a ne bi želio da vatra već noćas izbije pred njegovim ulaznim vratima. I ne samo vatra. Svašta se događa i u drvarnici. Ljudi nalaze plinske boce, šprice…

Da su ljudi izvan sebe od straha i panike potvrđuje nam i kućepaziteljica Marica Lučev. Pred ulaznim vratima njezina stana na drugom katu uredno su posložene novine. Proliveno je ulje, pa ih je stavila da se tko ne bi poskliznuo.

- A što da vam kažem. Ljudi strahuju za sebe i dicu. Sve što ste čuli je istina. Pa vidite i sami kakvi su nam hodnici. Ne možete ne primijetiti ovu hrpu zapaljenog papira. Ne znam što smo bilo kome učinili da nam vraća na ovakav način - priča kućepaziteljica.

Stanara s četvrtog kata Ratu Miškića, za kojeg smo čuli da se prije desetak dana ozbiljno ozlijedio poskliznuvši se na ulje koje je bilo proliveno po stubištu na trećem katu, rasjekao ruku na tri mjesta, jako udario glavom i teško nabio kukove i koljena, zatekli smo na izlazu iz zgrade. Tek je najavio kako nema državne institucije koju neće obavijestiti što se događa, posebno nakon što mu je vatra izbila pred ulaznim vratima.

- Zatražit ću pomoć jer nije na nama, stanarima, da se igramo istražitelja, niti da upućujemo na mogućeg počinitelja. Neka policija i državno odvjetništvo rade svoj posao, neka se istraži tko stoji iza ovoga. Nisu ovo susjedske čarke i bezazlene igrice, u pitanju su životi! Životi, razumijete! Postalo je preozbiljno. Nad nama se provodi teror, a nitko nam ne staje u zaštitu. Policija tri mjeseca ne poduzima ništa jer ovaj slučaj drži manje značajnim, skoro pa trećerazrednim, a ljudi su u panici - ogorčen je Miškić.

I ostali naši sugovornici na rubu su da pravdu, kako vele, uzmu u svoje ruke. Za početak su spremni potpisati peticiju kojom će upozoriti na zastrašujuće uvjete života u zgradi u kojoj je 48 stanova.

- Susjed mi je pomorac, a i ja sam godinama živio u SAD-u. Znamo što znači živjeti iza vrata sa deset brava i lanaca, pod videonadzorom. Izgleda da nas čeka ista takva budućnost, ako želimo imati mira i zaspati bez straha da će nas usred noći probuditi vatrogasne sirene. Samo, treba li nam to… - zamišljeno odmahuje glavom stanar s kojim smo razgovarali na parkirališnom prostoru pred zgradom.

Čuli smo od nekolicine kako sumnjaju da je uzrok svih njihovih jada jedan od stanara koji se liječi od posttraumatskog stresnog poremećaja, no ime nismo doznali. Kazuju da se tako počeo ponašati prije nekoliko mjeseci. Nikome nije jasno kojim povodom, što je aktiviralo “okidač”, ali je očito da se ljudi u toj zgradi boje i vlastite sjene.

(jutarnji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)