Izvor: Globus.hr/Autorica: Bisera Fabrio

Bio je pošten i moralan cijeloga života, opozicija totalitarnome, čovjek istančanog osjećaja za socijalnu pravdu, čijim je idealima bio opsjednut. Lutalica, pomalo čudak, sanjar i kroničar društvenog jada.

Volio je osjetiti bijedu na svojoj koži, težio je za tim da bude i sam obespravljen kako bi s društvenog dna mogao istinski sagledati društvo i poredak iznad sebe. Dovodio se pritom u najneobičnije situacije na svim stranama svijeta, bilo da se radilo o tetoviranju u Burmi ili odlasku u španjolski građanski rat. Eric Blair – poznatiji kao George Orwell – nedavno je ponovno postavio novi književni rekord, dugo nakon smrti: nakon izbijanja afere oko Edwarda Snowdena, prodaja Orwellovih knjiga u Americi se udesetorostručila. Veliki brat je, ne jednom, i ne posljednji put, aktualiziran.

Moderno doba potvrdilo je sve ono što je Orwell promišljao u prvoj polovici prošloga stoljeća, njegove su alegorije ušle u svakodnevni optjecaj, a njegova je borba za pravdu, zapamćena i utjelovljena u rečenici kada je stupio na španjolsko tlo u prosincu 1936. godine – “Došao sam se boriti protiv fašizma” – postala intelektualnim pokličem njegova života.

Pokop. Umro je u jednoj londonskoj bolnici u 46. godini: dokrajčila ga je tuberkuloza koju je godinama vukao. Ujutro 21. siječnja 1950. godine pukla mu je arterija u plućima. No, bio je spreman na smrt kad je došla po njega. Tražio je samo da ga pokopaju, u skladu s anglikanskim običajima, na groblju najbliže crkve, gdjegod da umre – Orwell se cijeloga života užasavao kremacije.

Dugo nakon smrti: nakon izbijanja afere oko Edwarda Snowdena, prodaja Orwellovih knjiga u Americi se udesetorostručila. Veliki brat je, ne jednom, i ne posljednji put, aktualiziran.Moderno doba potvrdilo je sve ono što je Orwell promišljao u prvoj polovici prošloga stoljeća...

Međutim na najbližem groblju nije bilo mjesta. Primješten je naposljetku na groblje u Oxfordshireu, gdje je i danas obični nadgrobni spomenik s njegovim pravim imenom i datumom rođenja i smrti. Eric Blair pokopan je bez spomena njegova slavnog pseudonima.

Orwell na press-iskaznici iz 1943. godine već djeluje izmučeno; mršav je i tanak, ali mu se oči smiju. Starije izgleda nego što izgledaju četrdesetogodišnjaci, ali posljedice su to turbulentnog života, groznice u kojoj je živio, kao da je osjećao da neće imati puno vremena na ovome svijetu.

Orwella je obilježilo odrastanje u društvu s jakim duhom kolonijalizma, koji je još bio vrlo živ u prvoj polovici prošlog stoljeća. Bilo je to za njega mučenje u kojemu nije želio sudjelovati. Zato je bježao na suprotnu stranu, dovodeći svoje namjerno mučeništvo do ekstrema, kao kad je želio napisati tekst o tome kako je provesti Božić u zatvoru pa se namjerno sukobio s vlastima u Engleskoj, praveći se pijan i bijesan, no nedovoljno da bi ga zadržali iza rešetaka.

Upravo u vrijeme izbijanja afere Snowden, kad se “1984” počinjala sve više kupovati, ruski povjesničari s adresom u Sjedinjenim Državama, Juri Felštinski i Georgij Černjavski, dovršavali su svoju voluminoznu biografiju Georgea Orwella. Prije nekoliko godina obradili su život i djelo Lava Trockog, a Felštinski je tijekom istraživanja i pisanja izgubio dvojicu prijatelja, prvo Aleksandra Litvinenka, otrovanog bivšeg KGB-ovca, a potom i Borisa Berezovskog, suicidalnog oligarha kojemu je Felštinski bio jedan od najbližih prijatelja i suradnika.

Zašto Orwell, pitam Felštinskog koji je izučavanje života engleskog književnika i novinara temeljio na detaljnom proučavanju onoga što je ostalo od njegovih zapisa, razgovorima s članovima obitelji, te prisjećanjima njegova usvojenog sina jedinca koji oca pamti u izmaglici, a drži se podalje od javnosti te radi kao stručnjak za poljoprivredu za britansku Vladu.

Kompletan tekst donosi novi broj magazina Globus.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)