Izvor: Deutsche Welle/Autorice: Jeanette Seiffert /Dunja Dragojević
NAPAD JE NAJBOLJA ODBRANA: "Napad je najbolja obrana", tako 49-godišnji Holger komentira trenutak kada je prije deset godina u svojoj firmi otvoreno progovorio o činjenici da je zaražen virusom humane imunodeficijencije (HIV). On je imao sreće da je njegov tadašnji šef vrlo opušteno na to reagirao.
Otvorenost, kaže, nije naškodila njegovoj karijeri, naprotiv: danas je sam šef agencije koja dobavlja donacije za humanitarne udruge.
JEDNA TABLETA DNEVNO: Fizički se Holger dobro osjeća. Jednom dnevno mora uzeti po jednu tabletu - lijek koji sprječava da izbije oboljenje koje za zaražene HIV-om može imati smrtne posljedice. Raditi i funkcionirati može jednako kao i ranije, ističe Holger. No ipak se kod njega dosta toga promijenilo: "Puno više paziš na sebe - na primjer da se ne opteretiš previše, da bi i dalje mogao funkcionirati."
ŽIVOT S HIV-OM: Prije je dijagnoza "AIDS" značila praktički smrtnu presudu: još prije 20 godina medicina nije bila u stanju djelotvorno zaustaviti tu bolest. Oboljeli su često umirali u roku od nekoliko mjeseci ili godina. Ili su se morali boriti s teškim posljedicama.
Kada je Angelika prije 18 godina saznala da je zaražena HIV-om, bila je šokirana. Tada još nije postojala takozvana "antiretroviralna terapija" koja je danas standard.
Prije 10 godina je ta 55-godišnjakinja morala napustiti svoj posao u jednom savjetovalištu za ovisnike o drogi. Od onda dobiva invalidsku mirovinu. "Jedno vrijeme mi uopće nije bilo dobro pa sam izabrala ovu opciju, da bi došla do malo mira i snage", priča ona.
UČINAK NOVIH LIJEKOVA: No, zahvaljujući novim lijekovima zaraženi HIV-om u Njemačkoj u prosjeku mogu živjeti jednako dugo kao i ostali građani. I ako sve protječe kako treba i ne iskrsnu nikakve komplikacije, njihova kvaliteta života se ne mora razlikovati od one zdravih osoba.
Dvije trećine osoba zaraženih HIV-om u Njemačkoj - a ima ih 50.000 - radi sasvim normalno. A bilo bi sigurno i više onih koji rade da mnogi od njih nisu izloženi diskriminaciji i izolaciji, tvrdi
Manuel Izdebski iz uprave organizacije Njemačka pomoć za AIDS: "Ljudi s HIV-om mogu doživjeti normalnu starost - ali nemaju normalan život. I to upravo zato što su često žrtve stigmatizacije."
BORBA S BOLEŠĆU I SA OKOLINOM: Ta organizacija već 30 godina pomaže osobama zaraženima HIV-om da izađu na kraj sa svojom bolešću. Prije je bilo izrazito važno informirati javnost o HIV-u i kako se od njega zaštititi. No, u međuvremenu većina Nijemaca zna sve o tom virusu i broj slučajeva zaraze se znatno smanjio: s oko 3.000 novih slučajeva godišnje Njemačka ima jednu od najnižih kvota u Europi.
No upravo zato što je od 1.000 zaposlenika u Njemačkoj samo jedan zaražen HIV-om, građani su skeptični i nesigurni, smatra Izdebski: i poznanici i kolege, ali i šefovi. Mnoge osobe s HIV-om, objašnjava, ne dobivaju posao jer poslodavci vjeruju da bi bili često na bolovanju:
"To ima veze sa starim slikama o tom oboljenju koje još uvijek postoje u glavama ljudi. Kada kao poslodavac mislim da zapošljavam nekoga tko je možda teško bolestan i tko će skoro umrijeti - onda je to i razumljivo. Ali odavno to već nije tako."
POZITIVNO ŽIVJETI ZAJEDNO: Ovogodišnja kampanja povodom Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a (1.12.) zato se vodi pod geslom "Pozitivno živjeti zajedno!". Takozvani "veleposlanici", poput Holgera, na plakatima objašnjavaju da su ovisni o solidarnosti svoje okoline. Osim toga, već je godinu dana u tijeku akcija "HIV na radu" u kojoj sudjeluje veliki broj tvrtki. One su se obvezale da će napraviti više kako bi osobe zaražene HIV-om mogle normalno raditi. Među ostalima u akciji sudjeluju Ford, IKEA, Njemački telekom i hotelski lanac NH.
No, Izdebskom taj dobrovoljni angažman više nije dovoljan. On traži da "Opći zakon o jednakom tretmanu", koji od 2006. zabranjuje diskriminaciju, na primjer, homoseksualaca i invalida, štiti i kronično oboljele od HIV-a.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)