Istaknuta novinarka, bivša predsjedavajuća Komiteta za zaštitu novinara i autorica nedavno objavljene knjige "Pariz: Ljubavna priča" Kati Marton napisala je za web izdanje New York Timesa da je BiH u opasnosti od vraćanja na sektarijanizam.

Marton, inače supruga pokojnog diplomate Richarda Holbrookea, podsjetila je u svom osvrtu na posjet potpredsjednika SAD-a Josepha R. Bidena Jr. Sarajevu 2009. gdje je u obraćanju parlamentu BiH rekao da je SAD zabrinut porastom nacionalističke retorike.

Takav zajedljiv govor, kazao je tada Biden, mora prestati, u suprotnom, upozorio je, "spustit ćete se u etnički haos koji je definirao BiH jednu deceniju".

Od tada, napisala je Marton, osim inauguracije nove američke ambasade u Sarajevu od američke državne sekretarke Hillary Rodham- Clinton 2010., bilo je malo angažmana SAD-a i nimalo reakcije na Bidenove riječi.

- Umjesto toga, situacija koju je Biden opisao je postala stvarnost. BiH se polako vraća u opasni sektarijanizam. Predsjednik Republike Srpske, entiteta bosanskih Srba, Milorad Dodik, prerađuje priču rata tvrdeći da su Bošnjaci započeli rat. Dodik negira srpsku odgovornost za genocid počinjen 1995., masakr u Srebrenici gdje je ubijeno 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Nedavno je svjedočio u korist bivšeg vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića na suđenju za ratne zločine u Haagu - napisala je Marton.

U nastavku teksta Marton ističe da je američka diplomatija bila ta koja je zaustavila najsuroviji evropski sukob od Drugog svjetskog rata prije osamnaest godina.

- Mirovni sporazum koji je sklopljen 1995. u Dejtonu jeste zaustavio etničko čišćenje, pojam ustanovljen u balkanskim ratovima  i rodila se nova zemlja. Sada, dok se krhko jedinstvo BiH raspliće, međunarodna zajednica je neangažovana kao i na početku rata 1992. Sjedinjene Države su mnogo uložile i moraju se vratiti u Sarajevo - smarta Marton.

Nadalje, u svom tekstu ova istaknuta novinarka ističe da mir i prosperitet površno vladaju u Sarajevu te da se njegov horizont izmiješanih minareta, pravoslavnih kupola i sinagoga suprotstavlja zapadnjačkom prikladnom mitu o "starim etničkim mržnjama" u BiH.

- Grad je ponovo izgrađen, s divnim opernim centrom i jednom od najbogatijih svjetskih biblioteka. Ali, posjeta sarajevskom tunelu koji je izgradila bosanska vojska da bi donosila zalihe u opkoljeni grad okružen srpskim snagama je podsjetnik kako brzo se ta blistava metropola pretvorila u grad pećinskih građana. Tunel je mračna i vlažna rupa u zemlji kroz koju je 4.000 Sarajlija pronosilo krompir i oružje svaki dan, pužući po blatu 40 minuta u jednom pravcu, kako ne bi umrli od gladi - podsjeća Marton.

Dodaje da je Evropska unija sada preuzela vlast nad zemljom i Sjedinjene Države su to prihvatile.

- Ovo je kao vraćanje djeteta nasilnim roditeljima. Sarajlije se još sjećaju  Davida Owena, jednog od pregovarača evropskog "mira", koji je upozorio da ne sanjaju da će ih Evropa spasiti. Tako su gotovo četiri godine srpski snajperisti mogli za svoje žrtve birati žene i djecu koji su stajali u redu za hljeb. Opsada je trajala triput duže nego opsada Staljingrada i uzela 11.000 života prije nego se Vašington umiješao i zaustavio masakr. Tokom tih pregovora, arhitekta Dejtonskog aporazuma (i moj suprug) Richard C. Holbrooke, bi me ponekad zamolio da povedem bilo kojeg vođu rata s kojim je imao problema u šetnju i  da ga navedem da priča o snovima za svoju djecu i unuke - otkrila je Marton.

To se, zaključuje, pokazalo nemogućim.

- Ovi ljudi misle samo na rat, posjedovanje teritorije i moći. Trenutna grupa bosanskih političara me podsjeća na one koje sam poznavala u Dejtonu. Istina, Dejtonski sporazum je održao mir, ali nijedan mirovni sporazum ne može biti trajni ustav nacije. Richard je predvidio da će biti uspješan koliko i njegova primjena - a Dejton nije ni realizovan ni ažuriran. Trenutnu politiku Vašingtona je meni ukratko opisao oficir Ambasade - rekao mi je "Dozovite se" - napisala je Marton.

Ističe da se "bosanski razdražljivi parlament" ne može složiti o riječima nacionalne himne, a kamoli o stranoj ili ekonomskoj politici.

U međuvremenu, dodala je, neangažiranost Vašingtona je samo ohrabrila nacionaliste poput Dodika.

- 'Oni se samo igraju s našim ranama', rekao mi je Orhan Pašalić, bivši bosanski vojnik, koji danas radi u banci. Bošnjački, srpski i hrvatski lideri se samo obraćaju svojim narodima. Niko se ne obraća zemlji kao cjelini. U Sarajevu, djeca  Pašalića ne dijele više učionice s drugim etničkim grupama. Ne sjećaju se užasa rata, ali će se ubrzo suočiti s ekonomijom od 40 posto nezaposlenosti i možda neće ostati pasivni zadugo. Koliko dugo prije nego što sljedeći Milošević zapali fitilj? - upitala je Marton.

Tvrdi da Evropska unija ima moć da zaustavi ovaj dijapozitiv, ali da njen visoki predstavnik, Valentin Inzko, koji ima široka ovlaštenja prema Dejtonu, provodi otprilike dva dana sedmično u Sarajevu.

- Ostale dane, koliko čujem, provodi brinući se o svojim konjušnicama u blizini Beča. Ako se BiH raspadne, a Republika Srpska već prijeti otcjepljenjem, oružje bi se moglo vratiti na brda oko Sarajeva. Onda će se još jedna poplava izbjeglica razliti po evropskim granicama i Evropa će opet zaglibiti u grču na Balkanu koji se može izbjeći i predvidjeti. Nakon više od decenije užasa rata, Sjedinjene Države su spremne da intervenišu, ali niko se ne zalaže za američke snage na terenu. U BiH gdje smo već jednom intervenirali da bismo zaustavili masakr nad Bošnjacima, sve što je potrebno jest odlučna diplomatija koja je zaustavila rat 1995. Samo Sjedinjene Države, koje su uložile toliko moralne vlasti u ovaj krhki mir,  dostojne su tog posla - zaključila je Marton.

(FENA/av)