Josip Šimunić jednim je nepromišljenim potezom izbrisao nogomet sa sportskih naslovnica, a njegov pozdrav maksimirskim tribinama "Za dom" oživio je neiscrpnu temu ustaša i partizana koja već danima zagađuje medijski prostor u regiji, ali i Šimunićevoj drugoj domovini - Australiji. Kao i mnogi svjetski listovi, i Australci su osudili Šimunićev postupak navodeći kako FIFA provodi istragu zbog navodnog "fašističkog" pozdrava.

"Negiram bilo kakav politički kontekst svoje izjave koja je bila vođena isključivo mojom ljubavlju prema mom narodu i domovini, a ne mržnjom i destrukcijom... U više navrata sam isticao da sam rođen i odgojen u državama zapadnih demokracija te da mi je bilo kakav oblik isključivosti ili nacionalne netrpeljivost stran i nije dio mog vrijednosnog sustava", tako je Šimunić objasnio pozdrav s Maksimira.

Šimunić je rođen i odrastao u Australiji kao dijete emigranata iz središnje Bosne. Igrao je za Hrvatsku na dva SP-a i tri Eura te skupio više od sto nastupa za reprezentaciju. Postao je jedan od heroja nacije, a ako uspije doći do Brazila osiguran mu je status ikone jer Hrvatsku u Južnoj Americi čeka pola milijuna navijača, pripadnika hrvatske emigracije, koji će se sa Šimunićem i njegovim svjetonazorima lako poistovjetiti.

"Sretan sam i ponosan što sam odrastao u Australiji i što nosim njihov mentalitet. No, ponosan sam na svoje hrvatsko porijeklo", govorio je Joe.

Kako su Hrvati othranili australski nogomet

Šimunić je proizvod australske nogometne akademije iz koje su izašli igrači poput Viduke, Čuline, Skoke, a čvrsta veza HNS-a i hrvatske zajednice u Australiji dovela ga je pod hrvatsku zastavu. Šimunić je karijeru počeo kao tinejdžer u prvoj momčadi Melbourne Knightsa, jednog od najuspješnijih nogometnih klubova na kontinentu.  Njegov utjecaj na hrvatski nogomet bio je velik, ali to se ne može usporediti s utjecajem kojeg su Hrvati imali na razvoj australskog nogometa.

U svijetu profesionalnog nogometa australski Hrvati su igrali značaju ulogu. Osim već spomenutih igrača koji su nosili dres Soceroosa, i Joea Šimunića, za Hrvatsku su igrali i Anthony Šerić te Joey Didulica. U vrijeme Vlatka Markovića HNS je redovito posjećivao Australiju i odvodio talentirane klince. Okupljanje talenata organizirali su lokalni klubovi koji su i sami preporučali imena Zagrebu, neki su igrači vrlo mladi stizali u hrvatske klubove, sve dok Australci nisu odlučili reći dosta i zaprijetiti Hrvatskoj FIFA-om.

Što je Šimunićev prvi klub slavio 10. travnja?

Prvi hrvatski klub u Australiji bila je HSNK Zora osnovana 1931., ali više ne postoji. Najstariji aktivni klub je Adelaide Raiders (od 1952.) dok je najuspješniji upravo Melbourne Knights, Šimunićev prvi klub, te Sydney United. Knightse je 1953. osnovala skupina Hrvata izbjegla nakon pada NDH-a, a upravo su na rođendan te tvorevine, 10. travnja iste godine,  odigrali svoju prvu utakmicu. Osim poznatijih klubova, mnogo je i lokalnih koji nose hrvatska imena, da navedemo neke: NK Bunker Richmond, St. Albans Vukovar, HNK King Tomislav, HNK Mostar Melbourne, Gospic Bears, Dalmacija Sydney... Neki od njih više ne postoje. Melbourne Knightsi proteklog su mjeseca proslavili 60. obljetnicu osnivanja kluba.

  Tradicionalni Australsko-hrvatski nogometni turnir, pokrenut 1974. po uzoru na deset godina mlađu sjevernoameričku verziju, najstarije je nogometno natjecanje na australskom kontinentu koje posjećuju i klubovi s Novog Zelanda. Samo natjecanje Hrvati su osnovali iz protesta prema tadašnjoj ligi koja ih je izbacila zbog etničkih sukoba dvije godine ranije.

U toj se zemlji oko 130 tisuća izjašnjava Hrvatima ili Australcima hrvatskog porijekla, dok je brojna i srpska, bošnjačka, makedonska i grčka dijaspora, a puno je i onih koji se još izjašnjavaju Jugoslavenima.

Australski Hrvati kao Katalonci pod Francom: Lamza i Šekularac najveći transferi s Balkana

Dolaskom u novu zemlju doseljenici s europskog kontinenta osnovali su nogomete klubove, koji su postali središta društvenog života. Tu su se Hrvati, kao i druge etničke skupine, družili uz materinji jezik i narodne običaje, a primarni cilj tih klubova, ispred samog sporta, bilo je izražavanje jakih nacionalnih osjećaja i slanje političkih poruka koje se drugim kanalima tada nisu mogle poslati. Hrvatski klubovi djelovali su poput Katalonaca u Barceloni pod Francom, usporedio je australski autor Philip Mosley koji navodi kako su Hrvati više od ostalih bili skloni politiziranju nogometa. Imenima i bojama klubova, grbovima i zastavama te pjesmama i parolama Hrvati su iskazivali težnje za obnovom hrvatske državnosti izvan Jugoslavije, no u prostorijama nekih klubova visjeli su ustaški motivi i slike Ante Pavelića. U Sydneyju su pak odbjegli četnički veterani osnovali Bijele Orlove. Utakmice tih, ali i drugih klubova godinama su obilovale u današnjoj Hrvatskoj kažnjivim rekvizitima i dekoracijama.

Sportska rivalstva lako su budila i nacionalističke strasti pa su od ranih dana zabilježeni hrvatsko-srpski i makedonsko-grčki okršaji na neutralnom terenu. Posebno su neugodni bili derbiji hrvatskih "vitezova" Melbourna sa Footscray JUST (Jugoslav United Soccer Team), klubom jugoslavenske emigracije koji je ugašen s bivšom državom, a kojeg je kratko trenirao i legendarni Dragoslav Šekularac. Bio je to samo odgovor na drugu legendu ex-yu nogometa koja je uveličala povijest Melbourne Knightsa. Tamo je posljednje dane karijere proveo jedan od najboljih hrvatskih igrača ikada Štef Lamza.

Zbog paljenja jugoslavenske, zabranjene sve zastave

Neredi 1991. na utakmici Dalmatinca iz Spearwooda i Perth Croatije te paljenje jugoslavenske zastave izazvale su Australce da na utakmicama zabrane sve državne zastave osim australske, no navijači su pravilo zaobišli bojanjem odjeće i lica. Kad su shvatili da s etničkim klubovima nikad neće biti mira, australske vlasti pokušale su promijeniti imena klubova tako da iz naziva izbace etničke oznake, ali naišli su na očekivani otpor manjinskih zajednica. Neki su klubovi pod političkim pritiscima odustajali, drugi su, poput JUST-a, mijenjali ime u zamjenu za novčane pozajmice i sponzorstva. Mnogi nisu odustajali. Grci su nastavili skandirati Hellas umjesto Adelaide Sharks, a talijanski klubovi igrati u bojama talijanske zastave. Hrvati u Sydneyu odgovorili su protestom navijača koje je klub pozvao da na utakmicu donesu što više hrvatskih zastava, koje su postale nepoželjan rekvizit na stadionima. Sydney Croatia promijenio je ime u Sydney CSC, što je ustvari poznata kratica HNK koja stoji ispred primjerice Hajduka ili Rijeke. Odgovor s tribina bio je: "brisanjem etničkih skupina, izbrisat ćete one koji su bili kičma nogometa posljednjih 30 godina".

Australski savez je 90-ih otkrio plan za uzlet nogometa na prvo mjesto najpopularnijih sportova u zemlji u sljedećih deset godina. Jedna od mjera bila je i pobuditi nacionalni identitet australskih sportaša jer na domaćim utakmicama "Soceroosa" ili domaćih klubova sa onima iz inozemstva često je bilo više navijača koji su navijali protiv Australije. Prije devet godina ukinuta je NSL liga, najjače natjecanje u zemlji, koje su izgradili i održavali etnički klubovi tridesetak godina. "Izvor nasilja i drugih društvenih problema", bio je jedan od navedenih razloga za ukidanje lige i izbacivanje etničkih klubova, među kojima i Melbourne Knightsa u niže lige. Osnovana je komercijalna A-League sa "američkim" zatvorenim sustavom u kojem nitko ne ispada. Država je osnovala novu ligu, novi savez i sa osam novoosnovanih klubova (franšiza) ispunila cilj "jedan grad, jedan klub". Financijski uvjeti za ulazak u natjecanje nedostižni su ostalim klubovima.

"Nož, žica, srpska dica"

Hrvati su, poput ostalih skupina, nastavili svoju "borbu" na nižim razinama. Manji broj imigranata, raseljavanje nekad usko povezanih zajednica i drugačija politička klima dovele su do zaokreta u politici nogometnih klubova. Danas te momčadi čine igrači svih nacionalnosti, no nacionalni kriterij i dalje važan, posebno među Hrvatima i Srbima. Međuetnički sukobi su rijetki, ali među navijačima je sve više onih koji se ugledaju na europske huligane, pa se mogu vidjeti i ovakve slike:

Gore: Igrači i navijači Melbourn Knightsa u prostoriji dr. Ante Pavelića. Dolje: Transparent hrvatskih navijača

Dolje: Hrvatski navijači nakon utakmice protiv grčkog kluba.

Nakon svega navedenog, Šimunićev pozdrav Maksimiru možda je lakše shvatiti kao običan iskaz domoljubja igrača koji je odrastao u nekom drugačijem svijetu, nego kao ozbiljan poziv na mržnju.

(index.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)