Piše: Mladen LAKIĆ (Buka)

Dok predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik Sarajevo naziva inostranstvom građanima ova dva grada to nije tako. Odavno se ne gledaju preko nišana, čak ni preko boksera  ili sličnog oružja koje su umjesto pomenutog nišana, po okončanju rata, koristile grupe, mahom, maloljetnih delinkvenata sa obje strane međuentitetske linije razgraničenja. Svako jutro stotine njih  mimoilaze se baš na toj međuentitetskoj granici, idu na posao, zaraditi svoju platu, odavno ih ne zanima kome porez ostaje. A da su se ova dva nekada ljuta protivnika formalno pomirila sa sudbinom da jedan pored drugog moraju da žive, pokazuje i saradnja Skupštine Grada Sarajeva i Skupštine Grada Istočnog Sarajeva.

„Zajedničku saradnju ova dva grada nameću životne potrebe građana i mi njima treba da izađemo u susret“, kažu iz Skupštine Grada Sarajeva. Dokaz da vrijeme u kome su se naglašavale razlike među ovim gradova, oslonjenih jedan uz drugog, polako prolazi pokazuje i projekat obnove Trebevićke žičare. „Projekat obnove Trebevićke žičare jedan je od prvih infrastrukturalnih projekata ova dva grada, koji povezuje obnovu Sarajeva kao olimpijskog grada i razvoj turističkih potencijala Istočnog Sarajeva“, pojašnjavaju u Skupštini Sarajeva. I Igor Golijanin, šef kabineta gradonačelnika Istočnog Sarajeva, ima sličan stav. Kaže da je najvažnije da su projekti pokrenuti kao zajednička inicijativa, bez ičijeg nametanja. „Obnovom Trebevićke žičare ne samo da povezujemo ova dva grada nego i ono što je već urađeno na ovoj planini  će puni procvat doživjeti uspostavom žičare“, naglašava Golijanin. On nas podsjeća da na Trebeviću u blizini izlazne lokacije žičare već postoje određeni turistički sadržaji i nada se da će uz obnovu žičare ovo postati još jedna turistička destinacija Sarajevsko-romanijske regije.

Građani oba grada, ali i uprave, čekaju još jedan projekat o kome se godinama priča, a na koji su posebno ponosni čelnici i jednog i drugog Sarajeva, a to je Evropski zimski olimpijski festival mladih 2017.(EYOWF). Kažu da će on svima da  donese višestruku korist, a građani se nadaju prvenstveno materijalnu. EYOWF će okupiti nekoliko hiljada ljudi iz 40 evropskih zemalja i primjer je, prema riječima naših sagovornika, dobre saradnje u BiH. „Biće to prilika za snažnu promociju, šansu za turizam, biznis i mlade, ali i otvaranje procesa za integracione procese“, pojašnjavaju iz PR službe grada Sarajeva. S druge strane, i Golijanin u ovome vidi veliku šansu za prezentaciju Istočnog Sarajeva, jer kako kaže, sjedište firme za organizaciju ovog festivala će biti smješteno u Istočnom Sarajevu, gdje je i planirana svečanost zatvaranja EYOWF-A. „U našem gradu, održaće se veliki broj tehničkih disciplina i to treba iskoristiti da predstavimo sve što smo do sad uradili“, kaže Golijanin.

Pomalo je paradoksalno  da se ova dva grada okupljaju oko sporta i rekreacije, jer ako bismo se prisjetili utakmica na stadionima Slavije, Želje i Sarajeva, rekli bismo da od toga nema ništa. Baklje, fašističke pjesme  i transparenti godinama su „krasili“ tribine sva tri kluba, a događalo  se da više policijskih pasa čuva one koji su „prešli granicu“ nego što je samih navijača. Da li je ovo pokazatelj da i navijačka napetost jenjava, teško je reći. Ipak, svim ostalima je stalo do sporta.

Za narednu godinu u junu, planirano je i održavanje biciklističke utrke Sarajevo Grand Prix 2014. „Ovo je prva biciklistička utrka na našim prostorima pod pokroviteljstvom međunarodne organizacije Tour de France“, sa ponosom ističu u Skupštini Sarajeva. Prema njihovim riječima, predviđeno je učešće više od 140 takmičara iz preko 20 zemalja svijeta. „Start je predviđen u Istočnom Sarajevu, a cilj u sarajevskoj opštini Stari Grad, pri čemu će dionica od 120km obuhvatiti 14 opština u okolini Sarajeva“, pojašnjava Jasna Calo, PR Uprave grada Sarajevo.

Ova dva grada su pokrovitelji i Jahorinafesta, manifestacije privredno-turističkog i olimpijskog karaktera. U susret obilježavanja treće decenije od održavanja Zimskih olimpijskih igara, gradonačelnici su dali i zajedničku podršku izdavanju monografije o sarajevskoj olimpijadi.

Bilo je projekata koji nisu zaživjeli, kaže Golijanin i podsjeća da su iz ova dva grada pokušali da uspostave i autobusku liniju ka olimpijskoj planini Jahorini. „Nažalost, ovaj projekat nije zaživio kako smo planirali. Nadamo se da ćemo uz podršku nadležnog ministarstva ipak ostvariti i ovu zamisao“, kaže šef kabineta gradonačelnika Istočno Sarajevo.

Naši sagovornici ističu da je dogovoreno i zajedničko kandidovanje na projektima koji bi infrastrukturalno i saobraćajno bolje uvezali ova dva grada. Da razloga za to i te kako ima govori i veliki broj onih iz Istočnog Sarajeva koji svaki dan putuju u Sarajevo na posao. „Bilo bi nam lakše da imamo češće autobuske linije sa Pala za Sarajevo, ipak smo tu blizu, umjesto sadašnja četiri termina“, kaže nam jedna od građanki. Zanimljivo je da kad na Palama čujete „idemo u grad“, to se uvijek odnosi na Sarajevo.

Oni koji ne rade imaju druge motive, druženje, kupovinu, izlaske, pa se čini da je uveče ona linija koja razdvaja tanja nego ikada. „Naravno da imam prijatelje u Sarajevu i dosta vremena tu i provodim“, kaže nam Vanja Tešanović (20 godina) iz Istočnog Sarajeva. Ona nam kaže kako je ranije primjećivala određenu razdvojenost između ova dva grada, ali da je toga sve manje. „Mi iz Istočnog Sarajeva izlazimo u Sarajevo i obrnuto. Raduje me da sve češće viđam takva druženja, bez obzira na to ko je iz kog grada“, dodaje ona.

Student iz Bijeljine u Istočnom Sarajevu, Miloš Šarenac (23 god.) kaže da po dolasku u ovaj grad često nije znao kad je u jednom, a kad u drugom. „To što ste na pola ulice prešli u drugi grad sve vam govori o podjelama“, kratko je prokomentarisao. Neki koji žive u Sarajevu nemaju previše vremena ni potrebe da idu u Istočno Sarajevo. „Kao što dva-tri puta u godini odem u Vogošću, tako je i sa Istočnim Sarajevom, zbog dijela grada u kom živim“, kaže Samir Cacan (28). O tome da administrativnu podjelu ne vidi kao nešto što utiče na svakodnevni život objašnjava riječima: „Teško gdje na svijetu se može trolejbusom otići u drugi grad“. Nea Manjura (23) se nedavno preselila u Sarajevo iz Mostara. Prema njenim riječima, podjele o kojima se toliko priča u Mostaru su više mit o kome se mnogo priča, a malo zna. Na sličan način doživljava i situaciju u Sarajevu.

„Nemam loša iskustva sa tom podjelom ovdje. Dabome, predrasuda ima, ali vjerujem da su takvi u manjini“, kaže Nea. Još jedan Sarajlija, Damir Zeković (23) kaže da upravo mladi treba da donesu promjene i svojim buntom se odupru nametnutim predrasudama. „Dokaz tome je stvarnost, koja mlade stavlja u različite situacije, gdje se izgube odveć nevidljive linije i mladi postaju puni snage i elana za zabavu, aktivizam, druženje bez granica“, kaže Damir. Iako nam napominje da će trebati još vremena da se neke stvari prevaziđu, on naglašava da je bitno krenuti pravcem promjena. „Onog trenutka kada učine prvi korak ka suprotnoj strani, pogledaju i upoznaju mlade ljude slične sebi, nema ni kajanja ni netrpeljivosti koja je najčešće nestvarna i prividno nametnuta“, zaključuje Damir.

Kako se mediji često navode kao glavni krivac zašto neke predrasude uporno opstaju u našem društvu, razgovarali smo i sa nekim od novinara u ovom gradu. „Iskreno, nikad se nisam navikla na činjenicu da su ovo dva grada. Mnogo ljudi radi u IS, a živi u SA i obrnuto. Odlaze po različite usluge, u tržne centre, restorane, klubove”, kaže novinarka Radija Slobodna Evropa, Selma Boračić.

Administrativne podjele smatra samo slovom na papiru koje otežava funkcionisanje države za dobrobit svih onih koji tu žive. Navodi nam i slikovit primjer: „Vozom Federacije BiH idete do Doboja, a onda presjedate u voz RS. Na stotinu je takvih primjera, ali stvarnost je drugačija”, kaže ona. Saradnjom sa kolegama iz Istočnog Sarajeva je i više nego zadovoljna. „Imamo odličnu saradnju. Upućeni smo jedni na druge, a kolegijalnost je od velikog značaja u ovom poslu”, zaključuje Selma.

Urednik studentskog EFM radija, Zoran Ćatić, administrativne podjele na dva grada u svakodnevnom životu ne vidi. Ipak napominje da oni koji zagovaraju administrativne i druge podjele „sa gradom se sresti neće, sve i da žive u centru”. Navodi nam i lični primjer: „Ako kažem da i u IS imam svog mesara, svoju pekaru, kao i svuda u gradu, jasno je da nemam percepciju dva grada nego jedne prirodne cjeline“, kaže Zoran. „Živeći na Dobrinji, kompletan potez od Ilidže, Hrasnice, Vojkovića, Lukavice, Tilave bio je naš biciklistički raj. Za mene je tako od djetinjstva“, prisjeća se Zoran.

Neki i danas prepoznaju u kom su gradu po tome da li su pločice sa brojevima na kućama i zgradama zelene ili plave. Ako su zelene, znaju da su u Federaciji, ako su plave, nedvosmisleno je da su u Republici Srpskoj i tako, kao komšije koje su se svađale oko međe, danas pokušavaju da balansiraju i jedni i drugi. Čini se da građani ipak imaju veće potrebe od onih koje im nameću enitetske politike. Borba za egzistencijom koja je svakim danom sve teža ima i dobru stranu. Ujedinila je ljude koji se sve manje osvrću na kojekakve linje, granice i razgraničenja u ova dva grada.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)