Razgovarao: M. Osmović, Dnevni list

Jučer, točno u 13 sati, federalni ministar pravosuđa Zoran Mikulić ušao je u zgradu Agencije za istrage i zaštitu u Istočnom Sarajevu, gdje su ga dočekali istražitelji SIPA-e i odmah odveli na saslušanje. On je sumnjičen za ometanje istrage u policijskoj akciji “Lutka” i zlouporabu dužnosti. Sat prije nego što je otišao na saslušanje razgovarali smo s ministrom Mikulićem. Razgovarali smo s njim i nakon dvosatnog saslušavanja.

Zataškavanje prijava

- Svi su prošli četvrtak bili svjedoci pokušaja nasilnog upada naoružanih pripadnika Federalne uprave policije u zatvor u Mostaru, a bez naredbe za pretres koju je morao izdati sudac za prethodni postupak. Službenici FUP-a su tvrdili da imaju usmenu naredbu državnog tužitelja Dubravka Čampare, što predstavlja eklatantan primjer provođenja privatne i nezakonite sile od pojedinaca iz Tužiteljstva BiH i Federalne uprave policije. Ovo se potpuno podudara s onim na što sam nedavno javnosti ukazao – korumpiranost na što nitko, po običaju, nije reagirao. Nitko ne reagira ni na zataškavanje predmeta i kaznenih prijava  koje smo u nekoliko navrata podnosili Tužiteljstvu BiH za slučajeve kriminala i krađe javnih dobara. Tužiteljstvo se po pravilu oglašavalo nenadležnim. Istovremeno se drugim osobama, pa i meni osobno, nastupom uvijek istih tužitelja i policijskih istražitelja montiraju procesi, kazao je Mikulić za Dnevni list.

Ministra Mikulića su SIPA i Tužiteljstvo BiH osumnjičili da je ometao rad pravosudnih tijela i da je zlouporabio položaj. Prošlog tjedna uhićen je njegov pomoćnik Hidajet Trako, kojem se na teret stavlja da je zlouporabio službeni položaj jer je dopustio premještaj jednog zaštićenog svjedoka iz zatvora u Sarajevu u zatvor u Zenici gdje mu je ugrožena sigurnost. Trako je pušten na slobodu i zabranjeno mu je obavljanje službenih poslova i sastajanje s ostalim osumnjičenim u ovom predmetu. Isto kazneno djelo jučer je stavljeno na teret i ministru Mikuliću.

- Radi se o osobi koja je na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od deset godina. Nakon što izdrži tu kaznu, nastavlja s izdržavanjem druge kazne zatvora. Rješenjem Ministarstva pravosuđa FBiH od 13. rujna 2012. odobrena je molba i zahtjev za premještaj te osobe iz zeničkog u sarajevski zatvor. U obrazloženju Uprave zatvora u Zenici je navedeno da je molba za premještaj neosnovana zbog sigurnosnog aspekta. Osoba je premještena u cilju suradnje s Tužiteljstvom BiH i SIPA-om, i to na razdoblje od 13. rujna 2012. do 13. studenog 2012., te je naloženo ravnatelju sarajevskog zatvora da po isteku tog roka osobu vrati u zatvor u Zenici. Rješenjem od 24. travnja 2013. toj osobi je određen nastavak izdržavanja kazne u sarajevskom zatvoru do 9. rujna, a na temelju zahtjeva Tužiteljstva BiH. Nadalje, rješenjem od 4. rujna ove godine odobren je zahtjev Tužiteljstva BiH da ta osoba nastavi izdržavati kaznu u zatvoru u Sarajevu do 9. ožujka 2014. godine. Na prijedlog ravnatelja zatvora u Sarajevu, 25. listopada je odobreno premještanje te osobe u zatvor u Zenici, a kao razlog je navedeno da će tu imati poseban tretman jer je ušao u SIPA-in program zaštite svjedoka. Od dolaska u zatvor u Sarajevu sigurnost  te osobe je stalno bila ugrožena i Uprava te ustanove je zaključila da će “SIPA u zatvoru u Zenici, gdje je osiguran viši stupanj sigurnosti, lakše s tom osobom obavljati operativne radnje“. Jedino zenički zatvor ima odgovarajuće smještajne kapacitete za visokorizične osobe i mogućnost incidentnih situacija svedena je na minimum, objašnjava Mikulić.

Zahtjevi i pritisak

Međutim, on za Dnevni list otkriva i jedan potpuno nepoznat detalj vezan za cijeli ovaj slučaj:

- Tužiteljstvo BiH i SIPA su Ministarstvu pravosuđa FBiH podnijeli zahtjev za puštanje te osobe na uvjetnu slobodu s objašnjenjem da njegov “boravak o zatvoru predstavlja ogroman problem strukturama zaduženim za održavanje reda, a posebno zaduženim za pojedinačnu i opću sigurnost osuđenika i zaposlenika zatvora s obzirom da postoji opravdana bojazan da će netko od drugih osuđenika izvršiti napad na svjedoka“. Ispada da ni Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću BiH ne smeta to što državni tužitelj Čampara vrši pritisak na federalnog ministra pravosuđa da jedan od najvećih kriminalaca bude nezakonito pušten na uvjetnu slobodu punih pet godina prije isteka kazne pravdajući to tvrdnjom da će im on navodno biti  važan i da će stalno biti pod nadzorom. To nastojanje tužitelja možda i nije toliki problem, vjerojatno mu je to način da osigura dokaze i svjedočenje, ali kriminalno djelovanje tužitelja se očituje u tome što traži od mene kao ministra pravosuđa da postupim suprotno zakonu. Dakle, traži se od ministra da utječe na komisiju, a kada ministar zatraži od komisije da preispita stav ne prejudicirajući odluku, onda dolaze pod punom ratnom spremom i uhićuju pola Ministarstva uz uredno obavještavanje odabranih medija, kaže Mikulić.

Mikulić naglašava da zaštićeni svjedok od samog početka akcije “Lutka“, koja je, kako kaže, ranije imala drugi naziv, uopće ni na koji način nije htio komunicirati s tužiteljem Čamparom.

- Razlog je što je rodica Anesa Kurbegovića, jednog od suučesnika ovog zaštićenog svjedoka, zaposlena u Vijeću ministara BiH i bliska je s tužiteljem Čamparom, pa se taj svjedok plašio da informacije ne procure. Što mu je tužitelj nakon toga obećao, ja ne znam, ali pretpostavljam da mu je obećao da će nezakonito ostati u zatvoru u Sarajevu, kaže Mikulić.

Pritužba i brošura

- Naravno da ne treba očekivati intervenciju Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH jer kad se njima obrati ministar pravosuđa s pritužbom na rad tužitelja ili suca, oni birokratski odgovore da su zahtjev zaprimili, da im se više ne treba obraćati i da će se, ako što bude potrebno, oni javiti. Uz to mi uredno dostave brošuru u kojoj su sadržane neke odredbe Zakona o VSTV-u i napišu da je to brošura koja će mi pomoći lakše shvatiti svoja prava. Možete misliti kako se onda obraćaju običnom građaninu i što ljudi mogu očekivati od takvog politiziranog i birokratskog tijela, kaže ministar Zoran Mikulić i podvlači:

- Uz ovakve pojedince na vodećim funkcijama u policiji i tužiteljstvima i uz ovakve metode, građani se najozbiljnije trebaju plašiti umjesto da očekuju zaštitu.

Privatna uhićenja

- Posebno ističem apsolutno privatna, nezakonita uhićenja koja naređuje tužitelj Čampara, i to za ono djelo koje ne postoji jer je jedino Ministarstvo pravosuđa nadležno za premještaj zatvorenika i jer jedino i mimo toga ministar pravosuđa ima još i diskrecijsko pravo odlučiti postoje li posebne okolnosti da se osuđenik i mimo odredbi pravilnika premjesti u drugi zatvor. Dakle, tvrdnje da je premještaj osuđenika koji je zaštićeni svjedok bio nezakonit su nebuloze. Podvlačim, jedino je Ministarstvo pravosuđa nadležno za premještaje, kaže ministar Mikulić.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ak)