Srđa Popović, ugledni odvjetnik i jedan od najupornih i najustrajnijih boraca za ljudska prava na tlu bivše Jugoslavije, preminuo je Beogradu u 76. godini nakon kraće i teške bolesti, izvijestili su u utorak beogradski mediji.

Popović je rođen 1937. u Beogradu, gdje je 1961. diplomirao na Pravnom fakultetu i postao partner u obiteljskom odvjetničkom uredu koji je 1933. utemeljio njegov otac Miodrag.

Tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća Popović je bio jedan od istaknutih boraca protiv režima Slobodana Miloševića i jedan od prvih intelektualaca koji je na Miloševića ukazao kao na "veliku opasnost", a 1990. pokrenuo je prvi privatni medij u tadašnjoj Jugoslaviji - tjednik "Vreme".

 Često je proglašavan "izdajicom srpstva", a zbog javnih prijetnji 1991. izbjegao je u SAD, odakle se vratio nakon što je 5. listopada 2000. godine svrgnut Miloševićev režim.

Bio je i jedan od rijetkih koji je javno izgovorio da 5. listopada "Miloševića nije skinula ulica, već međunarodna zajednica uz pomoć određenih krugova u zemlji", ocjenjujući da je u pitanju bila "neka vrsta dogovora".

 U bogatoj i dugoj odvjetničkoj karijeri branio je brojne političke disidente, pisce, umjetnike, ali i mnoge kontroverzne osobe, zbog čega je često znao biti izložen osudama i nerazumijevanju u javnosti.

"Branio bih i Dražu Mihailovića, i (Aleksandra) Rankovića da mu je bilo suđeno, i (Alojzija) Stepinca, a možete dodati i bilo koje ime", objašnjavao je Srđa Popović, ocijenjujući kako srbijanska javnost jednostavno ne razumije ulogu tužitelja i obrane na sudu.

Jedan je od odvjetnika koji su zastupali uhićene nakon studentske pobune 1968. godine, a među ostalima, u svojoj bogatoj karijeri branio je Zorana Đinđića, Dobricu Ćosića, Vuka Draškovića, Miću Popovića, Gojka Đoga, Leonida Šejku, Vojislava Šešelja, Mihaila Markovića, Dragoljuba Mićunovića, Nebojšu Popova, Kostu Čavoškog, Dušana
Makavejeva, Željka Ražnatovića Arkana, Franju Tuđmana, Vladimira Šeksa i Dobroslava Paragu.

O Jugoslaviji je govorio da je "oduvijek bio Jugoslaven, iako je imao problema s tom vrstom identifikacije, ali da je problem Jugoslavije bio u tome što ona nije mogla postati demokratska država".

 Odbacivao je tvrdnje da se kao odvjetnik bavi politikom, izistirajući da je upravo obrnuto.

"Nije točno, politika se bavi mnome. Ja branim te ljude i njihovo pravo na izražavanje mišljenja s kojim se mogu i ne slagati. Branio sam i Dobricu Ćosića i Arkana i Šešelja i nacionaliste, albanske, hrvatske, bošnjačke... Može li se sve to poistovjetiti sa mnom? Ali pošto je politika zainteresirana za takva suđenja, onda i vi postanete predmet politike. Počne da vas bije takav glas", rekao je svojevremeno Popović za "Esquire".

U novije vrijeme u javnosti se najčešće pojavljivao kao odvjetnik obitelji ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića, ustrajno inzistirajući da se rasvjetli politička pozadina atentata.

 Jedan od njegovih posljednjih medijih nastupa bilo je gostovanje u programu B92 24. rujna, kad je, govoreći o 13 godina nakon pada Miloševića, aktualnoj vlasti, posustaloj oporbi i stanju u društvu, ocijenio da je Srbija danas duboko ponižena zemlja, s političarima koji se bore za plijen.

U svijetu je, kako navodi B92, postao poznat još 1976. godine kad je bio na naslovnoj strani londonskog "Timesa", koji ga je opisao kao "čovjeka koji je dugo žigosan u Jugoslaviji, jer je jedan od hrabrih muškaraca i žena koji brane progonjene zbog svojih uvjerenja".

Bio je jedan od utemeljitelja Svjetske udruge pravnika, predsjednik Europskog pokreta u Srbiji, član Savjetodavnog vijeća Helsinškog odbora za ljudska prava u New Yorku.

(fena/dh)