FINANSIRAJU TRANSSEKSUALCE, IMAJU 'PRIVREMENI' BRAK...

Ovo sigurno niste znali o životu u Iranu!

Arhiva 18.08.12, 10:58h

S obzirom na to da zapadni mediji Iran opisuju kao državu u kojoj nema nikakve individualne slobode, one koji ne znaju puno o toj zemlji neke stvari zaista mogu iznenaditi. Trenuci individualne slobode i ispunjenja želja ne postoje isključivo u privatnosti domova ili skriveni od očiju drugih, dapače, mogu se vidjeti svakodnevno na ulicama Teherana, piše Le Soir

iran žene

Na ulicama Teherana ovih dana tokom Ramazana mogu se vidjeti mladi koji piju, jedu ili puše što ih potencijalno dovodi u opasnost od hapšenja. 'Moralna policija' može se pojaviti u bilo kojem trenutku, ali oni Iranci koji poste i poštuju vjerske upute na javnom mjestu posve su ravnodušni prema onima koji se ne drže pravila.

Zašto ti Iranci prkose pravilima koje im je nametnula država i zašto riskiraju hapšenje? Oni ne žele nikoga provocirati, već samo žele zadržati svoj način života, unatoč režimu moralne kontrole nad javnim površinama. Iz poštovanja prema onima koji poste, većina Iranaca koji ne prakticiraju isto, ipak ne čine to u javnosti.

Ako provokacija i postoji, ona nije usmjerena protiv vjerskih propisa ili Iranaca koji se pridržavaju istih, već protiv režima moralne autoritarnosti. Istina je da od Islamske revolucije 1979. postoji manjina stanovništva koja se opire pravilima koja su im mule nametnule. A taj stav daje vjetar u jedra mladim Irancima rođenima u 1980-ih i 1990-ih, koji se ne identificiraju s režimom moralne strogosti i koji su stvorili trenutke slobode u privatnim sferama.

Zabranjeni vanbračni seksualni odnosi

Seksualni odnosi izvan braka su u Iranu strogo zabranjeni, ali to je još uvijek moguće za mlade ljude koji žele ići u 'San Francisco' – što je naziv koji se ponekad koristi za intimne trenutke. Rješenje je tzv. sigheh – brak određenog trajanja.

Neke iranske putničke agencije su se čak i specijalizirale za prodaju izleta 'privremenim bračnim parovima' na Kaspijsko jezero za one koji ne žele riskirati 100 udaraca bičem što je kazna za izvanbračni seksualni odnos.

Osim toga, nije nerijetko naići na transseksualce koji pokriveni velom šeću teheranskim bazarom ili glavnim ulicama iranske metropole. Štoviše, od 1980-ih, uz odobrenje ajatolaha Homeinija, Islamska Republika Iran pravno odobrava i daje javnu financijsku pomoć za gotovo 150.000 transseksualnih osoba kao i za sve one koji žele promijeniti spol, piše Le Soir. S druge strane, homoseksualnost u Iranu je kažnjiva smrću.

Društvena stvarnost

Iranski režim koji je rođen 1979. nakon Islamske revolucije je potpuno svjestan promjena kroz koje iransko društvo zaista prolazi, te pokušava dati odgovore na Enqelab-e Jinsi (seksualnu revoluciju) i Enqelab-e Farhangi (kulturnu revoluciju ) kroz zakonske i teološke prilagodbe koje su još uvijek daleko od zadovoljavanja težnji većine iranske mladeži.

Režimski pristup individualnim slobodama manje se bavi potpunom zabranom, a više pokušajem da ih smjesti u normativne okvire. Formulirajući norme koje će odobriti praksu koja bi normalno bila u suprotnosti vjerskom moralu, državni pravnici podržavaju društvenu promjenu i individualne slobode.

Dakle, miješanje muškaraca i žena u javnim prostorima je sve manje i manje povezano s moralnim imperativima, i postaj sukladno svakodnevnim ekonomskim i društvenim stvarnostima. Nametnuta spolna segregacija u javnom prijevozu više se ne poštuje, miješanje spolova u privatnom prevoza praktički je postalo pravilo prije nekoliko godina.

Ova situacija otkriva impresivne napetosti između formuliranja pravnih normi kojima se regulira ponašanje na javnom mjestu i stvarnost njihovog provođenja; a to su one iste tenzije za koje su predsjednički kandidati iz 2009. govorili da će se smiriti.

Mahmud Ahmadinedžad je svojim reizborom samo odgodio formulaciju zadovoljavajućih odgovora na ove goruće zahtjeve iranskog društva do idućih izbora, zaključuje Le Soir.

(Tportal.hr, DEPO PORTAL, BLIN/dg)