BALKANSKA STVARNOST

Protjerivanje nepodobnih umjetnika

Arhiva 05.01.12, 17:35h

Mladi reditelj Vojin Vasović preselio se u Toronto jer mu je u rodnom Kragujevcu zbog filma „Onoga mi krsta” iz 2010. godine rečeno da više ne može da radi. Danas je Vojinović širom svijeta poznat i hvaljen reditelj, a filmovi su mu višestruko nagrađivani. Šta o odnosu kragujevačkih vlasti spram kulture, te o svom radu misli ovaj maladi reditelj pročitajte u nastavku

Vojin Vasović

Vojin Vasović trijumfovao u Torontu... „Svakih pet minuta” Vojina Vasovića” osvojio drugo mjesto u Madridu... U Los Anđelesu Vasović dobio Specijalnu nagradu žirija... U Bostonu treće mjesto za „Svakih pet minuta”... Na Festivalu istočnoevropskog filma u Jeni još jedno priznanje za mladog kragujevačkog reditelja... „Svakih pet minuta” publika u Koloradu proglasila najboljim filmom... Vasoviću „Zlatna Kahuna” na Havajima... I pored ovakvih lijepih vijesti iz svijeta, kragujevačka vlast proglasila Vojina Vasovića „nepoželjnim umetnikom” zbog produkcije filma „Onoga mi krsta”.

– Film je umetnička kritika „dostignuća” kragujevačke vlasti, osvrt na neispunjena obećanja koja su hteli da izbrišu podizanjem Đurđevdanskog krsta na ulazu u grad – objašnjava Vojin Vasović za „Politiku”.

– Taj film su radili srednjoškolci Prve gimnazije, sa ambicijom da se umetnički izraze i sa željom da postave pitanja. Kao neko ko je već pet godina vodio projekat „KG Maraton”, bio samo njegov producent. Onda su me pozvali u Skupštinu grada, nemam razloga da ne kažem da je to bila Nada Milićević, član Gradskog veća, zadužena za nauku i saradnju sa univerzitetom. Ona mi je rekla: „Pozdravi majku i ne računaj da ćeš ovde išta više raditi.” Pretpostavljam da je gradska vlast očekivala da ću cenzurisati film, da ću se, umesto umetnošću, baviti politikom, i to onako kako njima odgovara. Proglasili su me nepoželjnim umetnikom i, praktično, proterali iz grada. Nije mi bilo lako, jer ovde imam prijatelje sa kojima volim da radim, sa kojima sam napravio filmove „Dašak” i „Svakih pet minuta”, sa kojima ću, uprkos svemu, snimiti igrani film „Ubij se za mene”.

Vasović se zbog takvog odnosa gradskih funkcionera otisnuo preko okeana i naselio u Torontu, na čijem je univerzitetu prije dva mjeseca magistrirao na odsjeku za eksperimentalno pozorište.

Animirani film „Svakih pet minuta” prikazan je na oko 80 svjetskih festivala i jedan je od najnagrađivanijih domaćih filmova, osvojio je 25 različitih priznanja na međunarodnim filmskim festivalima u Evropi, Kanadi i SAD. Vasoviću, scenaristi i reditelju, pomogli su Nikola Stepković, animator i crtač, kao i Vladimir Kerkez, dizajner zvuka i kompozitor.

– Radili smo pet meseci, bez ičije pomoći, bez para koje nam je prvo obećala, a onda uskratila skupština grada – navodi Vasović. – Tako smo i na svojoj koži osetili da nema uspeha bez pada, da čovek ne može da uzleti ako nije spreman da primi udarac. O tome govori naš film „Svakih pet minuta” koji, iako bez reči, odlično komunicira sa publikom na svim kontinentima. Osim Evrope i Severne Amerike, prikazan je u Japanu i Indiju gde je, takođe, dobro primljen. Zapravo, samo kod nas nije prihvaćen.

Na beogradskom festivalu kratkometražnog i animiranog filma nismo prošli ni selekciju, a iz Filmskog centra Srbije zvali su me tek kad su čuli da smo osvojili pregršt nagrada. To je malo smešna, ali i tužna priča o nama, ali nadam se da dolaze bolji dani. Ljudi nas sada prepoznaju i mislim da ću moći da skupim dovoljno novca kako moj sledeći film „Ubij se za mene” ne bi trpeo u umetničkom smislu.

Vojin Vasović je, inače, rođen 1985. godine. Završio je TV režiju na Akademiji umjetnosti u Beogradu, u klasi profesora Dragana Erčića, ali, kaže, da nije bilo Slaje, Slavice Urošević, pitanje je gdje bi krenuo.

– Ona je, to sam tek nedavno saznao, od 1984. do 1997. godine volonterski radila u Domu omladine, bez plate je vodila Pozorišnu radionicu i Dramski studio. Ja sam bio prva generacija koja je počela da plaća članarinu... Deset dinara je bila članarina, hamburger je te 1997. koštao više... Slaja mi je rekla da umetnost ne trpi kompromise, u mene je usadila ambiciju, spremnost na rad, odricanje, žrtvu... Ne postoji ništa čime bi se njoj neko mogao odužiti, nikakav novac, ni priznanja koja nije dobila, a odavno ih je zaslužila – navodi Vasović za beogradski list "Politika".

Vasovićeva je želja da se u Kanadi bavi pozorištem jer, kaže, tako ima više mogućnosti da eksperimentiše. U Srbiji bi da snima filmove, uprkos „zidovima koje treba rušiti”.

Politika, BL!N-DEPO/đk