Piše: Zoran Janković

Godine 1987. Služio sam JNA (ili mi se čini ili ljudi često ovu skraćenicu izgovaraju nekako kao „jenea“). Vojna pošta 1270, Bela Crkva. Svaka tri mjeseca skoro hiljadu mladih vojnika ulazilo je u ovaj centar za obuku vojnika-vozača. Slobodno čitajte dalje, nije ovo nikakva vojna tajna. I da jeste ta kasarna je već odavno u korov zarasla. A i ovo uopšte nije pričica o tome, nego o ljudima i porukama. Više o porukama. A, Boga mi, i o ljudima. Na ulazu iznad kapije V.P. 1270 Bela Crkva, dakle, pisalo je ovo: „Dobro došli, drugovi mladi vojnici“!

Kad prođeš kapiju, tačnije kad uđeš u kasarnu, pa pogledaš ovaj natpis sa leđa, vojničkom rukom, sitnim i jedva vidljivim slovima, alkoholnim flomasterom napisano je „Na*ebali ste gušterčine“!

Ma ne bojte se, neću sad početi pričati dogodovštine iz JNA, slobodno čitajte dalje tekst. Samo je „pisac želio reći“ ovo: gdje god da ulazimo postoji neka poruka koja nas tu dočeka; sa druge strane ulaznih vrata, odnosno onda kad vrata prestaju biti ulaz a postaju izlaz, ponovo nas čeka poruka; one se uvijek razlikuju. Čitajte dalje, a ja vam više neću olakšavati! Obećavam!

Strikan mi, veeeelika ljudinaaa (namjeran pleonazam) i šoferčina, nekad prije rata zgazio je jednog čiču u saobraćaju. Negdje u Srbiji. Namrtvo! Pijanog starca koza na povodcu bukvalno je podvukla pod kamion. Iako je brzina kretanja vozila bila sasvim mala, 40 km/h, kočenja nije nikako ni bilo. Jer ga nije imalo kad biti.  Ali zato jeste bilo države. Mrtva glava, tada, nije mogla nikako proći bez robije. Fasova strikan nekoliko mjeseci bajboka. Pričao mi je kako je u zatvoru, odmah iznad ulaznih vrata pisalo: „Nikad nije kasno da postaneš dobar“.

Služba službenika koji služe slugama

Ovako kako stvari sad stoje iznad ulaznih vrata u zgradu Administrativne službe opštine Rogatica, pa onda iznad vrata na ulazu u hodnik, dalje iznad vrata na ulazu u stepenište, onda iznad vrata na izlazu sa stepeništa, pa iznad vrata prijemne kancelarije, i iznad vrata načelnikovog kabineta, a onda odmah ispod LCD televizora u kabinetu, nasuprot mjestu gdje načelnik sjedi, a u visini njegovih očiju, morala bi stajati poruka: „Vi primate platu da služite svim stanovnicima opštine Rogatica“.

A ako to neko (slučajno) još ne zna riječ „administrirati“ u slobodnom prevodu znači „služiti“. Odatle bi „Adminsitrativna služba“ značilo „Služba koja služi“! A na ovo bi, ipak, još nekoliko puta, za svaki slučaj, trebalo dodati „služi, služi, služi…“ i na kraju „građanima“! Ovo „služi, služi, služi…“ nikad ne bi bilo prekobrojno. Jer ko zna na kojem ponavljaju te riječi bi se neki od službenika (treba li pojašnjavati zašto se onaj koji ovdje radi zove „službenik“ a da je korijenska riječ „sluga“) mogao sjetiti zbog čega i zbog koga je ovdje i zašto prima platu.

Moć poruke: ako znaš ko je šalje…

Ista poruka morala bi biti ispisana i na načelnikovom putu do toaleta. Da sad ne detaljišem taj put. Takođe i na omotu svih spisa koji mu stižu na sto trebalo bi, u zaglavlju, da stoji ta ista poruka. Ili natpis sličnog sadržaja a iste poruke. Naprimer: „Moraš da služiš stanovnicima da bi dobio platu!“ Ili: „Vi niste ovdje da bi služili samo članovima svoje stranke!“ Ili: Vama platu daju (svi) građani“! Ili čak malo opširnija: „Ako vam svi građani poumiru od gladi vama neće imati ko plaćati porez pa ni vi nećete moći primati svoju ogromnu platu“! Ni ovo ne bi bilo viška: „Ako bi platu primali samo od poreza vaših rođaka ili članova samo vaše stranke ona bi bila zaista mizerna“!

U Formi transparenata na platnu, na oba zvanična beha pisma, na jezicima svih konstitutivnih naroda, na jezicima Sejdića i Fincija i jeziku „ostalih“, ispisati ovo i okačiti po drveću, u parku ispod prozora; kad se načelnik okrene iza sebe, da pogleda kakvo je vrijeme napolju, da ih obavezno vidi. I pročita. Staviti ovo i na rogatičku zvaničnu web stranicu.

I na koncu, na svim vratima kroz koja načelnik izlazi kad krene kući, trebalo bi obavezno da piše ovo: „Nikad nije kasno da postaneš dobar“!

BL!N MAGAZIN