PARE NISU PROBLEM PARA – IMA

Lažni car Milorad Mali

Arhiva 15.05.12, 16:11h

U nekoj zemlji ko zna gdje, u neko vrijeme ko zna kad, prvi saradnik Velikog Kalifa bio je Iznogud; bio je iz-no-gud; nje bio gud. Bio je zloćo. Čak strašan zlobnik. Folirao je Velikog Kalifa da mu je najbolji i najdobronamjerniji prijatelj, a iza leđa mu je spletkario, potkupljivao, korumpirao i podmićivao, muljao, suljao… sve samo sa jednim ciljem: da smijeni Velikog Kalifa i da sjedne na njegovo mjesto; da bude Kalif umjesto Kalifa

Milorad Dodik

Piše: Zoran Janković

Od kada su ono SNSD (& trabanti) vlast u Rogatici? Kalendarski gledano grickaju, ma šta grickaju kusaju punim ustima gladnih očiju, tek četvrtu godinu svoga vladovanja. A našega (polu)gladovanja. I jadovanja. A meni se čini da nam kusaju meso iz sarme, ostavljajući nama go kupus ima… ima… ma ima ihahaaaaaaj! Oteglo mi se ovo njihove vladanije ko zla godina. Njihovo vladanije a moje stradanije. Na pravdi Boga. Ove četiri došle mi teže nego sve moje protekle četrdeset četiri. Godine života.

Kad ono oni uzjahaše na vlast, nošeni slavom Milorada Dodika, on im reče da im budžet mora biti – razvojni.

Odlični elektroinženjer, osrednji čovjek i nikakav političar, Rale Jovičić, načelnik opštine Rogatica, bukvalno shvati ovu zadaću. Više kao naredbu nego kao zadaću. Od vrhovnog komandanta. Tu šale nema. On je vojnik partije. Rale. A i svi ostali.

Nekako kako god počnem razmišljati o ovom nesretnom SNSD-u prva asocijacija mi je uvijek – Iznogud(i). Čak mislim da sam još negdje pročitao takvu sličnu komparaciju. Samo se sad ne mogu sjetiti gdje i ko je o tome pisao.

Iznogud do Iznoguda, Milorad do Milorada

U vrijeme dok je strip još uvijek bio cijenjena forma umjetničkog izražavanja bijaše jedan nazvan po glavnom junaku – Iznogud.

U nekoj zemlji ko zna gdje, u neko vrijeme ko zna kad, prvi saradnik Velikog Kalifa bio je Iznogud; bio je iz-no-gud; nje bio gud. Bio je zloćo. Čak strašan zlobnik. Folirao je Velikog Kalifa da mu je najbolji i najdobronamjerniji prijatelj, a iza leđa mu je spletkario, potkupljivao, korumpirao i podmićivao, muljao, suljao… sve samo sa jednim ciljem: da smijeni Velikog Kalifa i da sjedne na njegovo mjesto; da bude Kalif umjesto Kalifa.

Ova paralela SNSD-Iznogud pala mi je ponovo na pamet onda kad sam čuo da bi Džombić da zamijeni Dodika, Dodik da smijeni Džombića, Radmanović da zamijeni Dodika, Špirić bi da smijeni Radmanovića… Jovičić bi da smijeni Planinčića, Jagodić bi da smijeni Jovičića… sve Dodick do dicka i dick do Dodicka. Ovi Jovičići, Planinčići i Jagodići su „moji“, lokalni. Rogatičani. Ali nisu ništa bolji od prijespomenutih. Ista je to sve škola. Kumrovačka.

Teško je pohvatati ove relacije im, a ne treba ni pokušavati. Nezdravo je sve to.

Esencija bi bila da su u SNSD-u mahom Iznogudi koji imaju jedan-jedini cilj: da posmjenjuju sve ostale i da oni budu Veliki Kalifi. Umjesto Kalifa. Tačnije: da budu Veliki Milorad umjesto Milorada.

Lažni car Milorad Mali

Ima li ijedan naivko još u Rogatici koji sumnja da bi Milorad Jagodić, direktor „Sjemeća“, samo da mu ovaj neoprezno okrene leđa, smijenio čak i samog Milorada Dodika. Kao što je udario i na Raleta Jovičića, aktuelnog načelnika, i unutarstranačkim pučem preoteo mu načelničku kandidaturu. Kao što je i svog prethodnika u direktorskoj fotelji, Miletu Limića, poslao u penziju samo bi šjeo na njegovo šjedalo. Džabe ga je Limić godinama školovao. I to vanredno. Odnosno uz rad. Zahvaljujući Limiću Milorad Mali je vanredno završio fakultet, jer je troškove školovanja snosila firma, a Milorad svo to vrijeme uredno primao platu. I učio. Na poslu. Da bi Limiću zahvalnost izrazio preotimanjem fotelje.

Da Milorad Mali želi da bude Veliki Milorad umjesto Velikog Milorada, jasno bi trebalo biti svakome ko je Malog upoznao. Ambiciozan bez gornje granice. Pravi predator. „Što manji hodža to veći turban ište“, veli jedna poslovica. Kao srednjoškolac u đačkom domu u Sarajevu, kad bi dobio „repete“ tanjir pasulja i kupus-salatu, prema vlastitim riječima, odmah je dobijao želju da „negdje ide“. Kako tad tako i danas. Kad se najeo hrane svoju glad je prebacio na novac. I danas je gladan da gladniji biti ne može. Para. Iako „pase“ sve u šesnaest. I negdje i dalje ide. A ni sam ne zna gdje tjera.

Samo ga „handri pravo“ to što je Veliki Milorad malo veći od Milorada Malog i što („džaba vam novci, moj sinovci, ja ipak varam malo bolje“) Veliki Milorad ima „malo“ više para od Malog Milorada. A obojica ih imaju pre(ko)više.

U tim njihovim kružocima sve se mjeri upravo PARAmetrom; koliko imaš para i koliko glasova birača možeš da kupiš za te pare. Na bilo koji način. Sasvim je svejedno da li su to glasovi članova vlastite partije, u okviru unutarstranačkih izbora, ili se radi o glasovima sirotinje-raje na opštim ili opštinskim izborima. Što više para to više glasova. Možeš da kupiš. Što više glasova možeš da kupiš to više para možeš da zaradiš. I tako ukrug. I unedogled. A sve nelegalno i nezakonito.

Budžet je najdraža srbska riječ

Vraćamo se budžetu. Veliki Matija Bećković rekao je kako je „Kosovo najskuplja srbska riječ“. Uopšte ne sumnjam da je tako. Takođe ne sumnjam ni da je „budžet“ najdraža srbska riječ. Najpropulzivnija, najfrekventnija, najmilozvučnija i najdraža.

Kada je dobio vlast u Rogatici, rekosmo to već, Veliki Milorad naredio je da budžet mora biti –  razvojni. Ko biva ne smiju ga potrošiti, nego moraju nešto i napraviti od njega.
Otprilike to je kao da ja svojoj supruzi, dipl.ecc. sa platom od 420 KM, naredim da nam od te i takve plate svima u kući kupi hranu, odjeću, obuću, poplaća režije, da kćerki na fakultetu pošalje koliko joj treba za školovanje i… da još uštedi da počnemo praviti kuću! Sumnjam da bi ona takvo što prihvatila. Zdravo za gotovo.

Rale Jovičić, načelnik opštine Rogatica, baš tako „se primio“ na naređenje Velikog Milorada.

Već tri godine za bilo šta da se u opštini Rogatica zatraže pare Jovičić odgovara – para nema. Bukvalno kao u onoj šali: „pare nisu problem, para nema!“ Štedi kao da ih iz svoga džepa daje. „Šteka“ pare kao da je opštinski budžet kasica prasica. A ne protočni račun koji se, utvrđenom dinamikom, i puni i prazni. Permanentno.

Vatrogasna jedinica je u predstečajnom stanju jer para za njihove plate – nema. Već godinama. Ko ju je držao a ko „ustanjio“ nije više ni važno. Kad djevojka zatrudni svi tvrde da nije njihovo.

Sportsko društvo „Mladost“ Rogatica sa preko 500 registrovanih članova, u trenutku dolaska na vlast SNSD-a spalo je, danas, na ispod 200. Zato što para – nema. Za sport.
U kulturi: isto stanje drugo pakovanje. O tome sam toliko pisao da ne mogu više. Siže je: ni za kulturu para – nema.

(Jedino ih ima za divlji projekat kupališta ispod načelnikove kuće, usred grada, iako se iznad ovog mjesta u Rakitnicu slivaju desetine divljih kanalizacionih izvoda iz štala i svinjara; ovim projektom načelnik, valjda, želi realizovati neki svoj dječački san. I para ima još za načelnikovu platu koja je, isto tako, realizacija svačijeg dječačkog sna).

I sve tako. Već tri pune godine. Para nema ni za šta. Čak su i stipendije studentima umanjivane. Sve je kresano. Svi troškovi. Ko voćnjak u proljeće.
Osvanu, tako, i ova godina. Izborna. Kad ono – međutim!

Nema para, ima para

Ćiribućiriba, abrakadabra, hokuspokus, i odjednom – para ima. Baš u ovoj godini!

Prepošteni i prefini načelnik Rale Jovičić prefino (napisao sam „prefino“ a ne „perfidno“) je planirao da parama iz budžeta opštine Rogatica finansira svoju predizbornu kampanju; svoju i svoje stranke – SNSD-a. Suptilno, ne otvoreno, naravno.

A kad su to radile, prije njega, neke druge partije i neki drugi ljudi, to mu je tjeralo nagon na povraćanje. Bilo mu je betno. Još narodskije: stužilo bi mu se na želudcu od toga. Samo tri godine vlasti isti taj želudac mnogo su ojačale.

Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“ čiji se direktor Milorad Jagodić Mali, već smo to pojasnili, nameračio makar na funkciju načelnika opštine (kad već na prošlim izborima nije prošao za narodnog poslanika) te iznogudskim spletkarenjem istisnuo stranačkog kolegu, aktuelnog načelnika Raleta Jovičića, i on se „uvalio“ na mjesto kandidata na predstojećim izborima. Prema pisanju portala „rogatica.rs“ „Iz zime sa novom dobiti“  proljeće je dočekao sa 46.000 KM dobiti. Pardon, ne on, Milorad Mali,  nego firma mu. Ne njegova, bolan, državna mu njegova firma. Znam da je zdravom razumu to teško razumjeti, ali nije do mene. A ni do zdravog razuma.

Milorad Mali onda(k) još odlučuje da „Sjemeć“, baš u ovoj godini kad je njegova (zaista mala) malenkost kandidat za načelnika uloži u investicije 2,7 miliona maraka u šumske puteve i pošumljavanja na području Rogatice. Ali i u nabavku osnovnih sredstava. E pa valjda smo to već raščistili: ne svojih para, nego šumarstvovih. Podsjećanja radi godišnju budžet opštine je  oko 5 miliona KM.

Mali će uložiti i u nove puteve milion i stotinu hiljada maraka. Iz napisa nije moguće razaznati da li su to isti oni milioni o kojima se već govori u prethodnim i narednim tekstovima. Važno je samo to da se spominju milioni. Kamioni, avioni…!

Došao tako Milorad Mali u jedno rogatičko selo sa ponudom da se asfaltira neki tamošnji seoski sokak. Sam se Milorad ponudio. Domaćin crnih ruku a bijela obraza odgovori mu: „E džabe ti je, Milorade, i pola metra debeo asfalt da nam turiš, sad pred izbore, tebe glasati nećemo. Nijesmo ni mi budale ko što ti izgledamo“!

Ostaće zabilježen i Jagodićev pokušaj kupovanja glasova državnim parama. Naime radnicima na pošumljavanju, uglavnom rogatičkoj sirotinji, obećao je po dvije dnevnice za jedan radni dan ako… Nije im dovršio ako – šta! A izborna je godina; a on je kandidat za načelnika!

Idemo dalje, za iste budžetske pare. Dalje se ispostavilo da u budžetu, u kome para ni za šta nije bilo pune tri godine, odjednom ima čak i „za ljepšu Rogaticu 93525 maraka“. Opet će se krpiti rupe po asfaltu i asfaltirati ali… iskustvo nam govori da postoji bojazan da se pod ljepšanjem Rogatice podrazumijeva njeno prefarbavanje u crvenu boju i „tufnanje“ u detelinu sa četiri lista. Uskoro ćemo to vidjeti. U septembru i oktobru.

Za asfaltiranja spremne su stotine hiljada maraka za sanaciju klizišta 50500 KM itd. itd.

Propagandna stranica rogatičkog SNSD-a „rogatica.rs“ izvještava nas, podrobno i detaljno, o svemu ovome. I ni to nije sve. Posljednji usklik ove jednopartijare-crvenjare veli: „Na pomolu još dva miliona maraka“! Znam da kad mi se krava teli da su „na pomolu“ prvo noge pa onda i ostalo; i „na pomolu“ mi je 800-1.000 KM. Ako tele dobro „gledam“ 2,5 mjeseca i kravu tokom cijele godine. Ali kako 2 miliona KM „more bit’ bidne more bit’ ne bidne“ „na pomolu“, e to ne znam. I to odjednom! Na mah! Na prečac! Valjda, otprilike ’vako: ako n’aka organizacija implementira n’akav projekat n’akih 2 miliona (možda će) doći i u n’aku Rogaticu.

U budžetu opštine Rogatica u kome tri pune godine para nije bilo ni za šta odjednom, u izbornoj godini, lova do krova: putevi, asfalti, pošumljavanja, uljepšavanja… kamioni, avioni, milioni!!! Poslije miliona opet milioni! Cifre sa šest nula. A Rogatičanima u džepovima nule bez drugih cifara. Duple nule. Duplo golo. I u prednjim i u zadnjim džepovima.
Stvarno ne mogu više na erende kora. Ne znam ni koji me više đavo tjera da čitam tu crveno-crvenu, na list „Komunist“ ličeću, amaterski uneređivanu, Iznogudno-Miloradnu pamfletaru „rogatica.rs“. Valjda je tu u pitanju isti onaj (nekakav) poriv koji tjera čovjeka da gleda filmove strave i užasa.

 

BL!N MAGAZIN