KOALICIJA ZA ZATVOR (II DIO): Čovićev juriš na HT
U drugom nastavku svog analitičkog serijala prof. Slavo Kukić bavi se osobnim ambicijama Dragana Čovića u vezi sa HT-om i nezaježljivim pokušajima da se domogne direktorske stolice hercegovačkog tele-operatera
Piše: Slavo KUKIĆ
Vezani tekst: Dodikovi motivi dizanja prašine oko HT-a
Želja Dodika je, o tome sam pisao, da dizanjem medijske halabuke u vezi s HT pomogne svome mostarskom dvojniku. Ali, ta želja nije i cijela istina. Osim što bi pomogao drugaru, Mile bi ga, zbog vlastitih planova, malo i instrumentalizirao. No, o tome u jednom od nastavaka. Danas bi se radije posvetio Čovićevim osobnim ambicijama u vezi s HT-om. Jer, ljudina svakodnevno roni suze, kako zbog ugroženosti Hrvata, tako i zbog uništavanja dobara na „hrvatskim prostorima“. No, stvarnost je puno drugačija. I o „prvom u Hrvata“ odašilje signale sasvim suprotna predznaka. O čemu je, dakle, riječ?
Javnosti je poznato da je lider HDZ-a koncem devedesetih, u vrijeme dok je obnašao dužnost dopremijera Federacije, bio i na čelu Upravnog odbora mostarskoga HPT. Poznato je, potom, da je promjena upravljačke i menadžerske strukture ove firme omogućila i otvaranje pandorine kutije u vezi s njegovim devrovima u njoj. Poznato je, na koncu, da je prvi zadatak, kojeg je veliki meštar, nakon povratka u vlast 2003. godine, sebi postavio, bio ponovno preuzimanje firme iz koje je, prije samo koju godinu, potisnut. A iz koje je mjesečno, ovako ili onako, isisavao pozamašnu lovu.
|
Ali, zapelo je na direktoru. Na Stipi Prliću. A, bez njegove glave i planovi ostaju samo sanak pusti. Prlić se, naime, pokazao puno tvrđim od Nadzornog odbora. I odolio je svim naletima. Pomagala nije ni kooperativnost koju je mostarski demagog iskazivao u odnosu na svoje koalicijske partnere. Nudio je, nerijetko i davao, tako kažu, baš sve – ministarske pozicije, čelna mjesta državnih i entitetskih uprava i agencija, direktorske fotelje. Zauzvrat je tražio samo jedno – direktorsko mjesto u HT-u. |
U novim uvjetima HPT je, doduše, djelovao u formi dvije nove tvrtke - kao HP i HT. Čovićeva ambicija je bila ovladati i jednom i drugom. I time, usput, stvoriti pretpostavke za financijsko zaokruživanje političkog prostora u kojem će se, kako god da se zvao, moći balahati kao i njegov banjalučki dvojnik. Prostor koji bi funkcionirao izvan bh. pravnog sustava. Ili bi ga mađioničar, po ugledu na Dodika, potpuno ignorirao. A sebi bi, institucionalno i sijući sveopći strah, osigurao zaštitu od svega i svačega. I opet, po uzoru na svoga banjalučkog jarana.
Na njegovu žalost, plan mu je prošao samo polovično. Hrvatskim poštama je, naime, zagospodario. I taj utjecaj okrnjen ostao nije ni do danas. Dapače. Ova je tvrtka poligon za uhljebljivanje njegovih – članova i pristalica, ali i rodbine i prijatelja – pa i još ponešto. No, HP, ruku na srce, nisu plijen s kojim bi se Čović mogao i zadovoljiti. Meka je u drugom dijelu ranije tvrtke. U HT-u. A tamo se priča iskomplicirala. Iako, startalo je, gotovo pa bogovski. Na brzinu je, i suprotno zakonu, smijenjen raniji Nadzorni odbor i postavljen onaj koji je velikog meštra u firmu trebao uvesti na širom otvorena vrata. I omogućiti mu da nastavi s balahanjem kao i samo koju godinu ranije. Da, i to desetinama tisuća maraka mjesečno, naplaćuje izmišljene konzultantske usluge, da HT uvlači u nove projekte poput onog s proizvodnjom aviona s konca devedesetih, i sve u tom duhu.
Ali, zapelo je na direktoru. Na Stipi Prliću. A, bez njegove glave i planovi ostaju samo sanak pusti. Prlić se, naime, pokazao puno tvrđim od Nadzornog odbora. I odolio je svim naletima. Pomagala nije ni kooperativnost koju je mostarski demagog iskazivao u odnosu na svoje koalicijske partnere. Nudio je, nerijetko i davao, tako kažu, baš sve – ministarske pozicije, čelna mjesta državnih i entitetskih uprava i agencija, direktorske fotelje. Zauzvrat je tražio samo jedno – direktorsko mjesto u HT-u. No, nije imao sreće.
Jedno je vrijeme od operacije HT veliki meštar čak i odustao. Ambicija mu se, međutim, aktivirala s konstitucijom novog Nadzornog odbora. Onog koji u HT-u djeluje i danas. I u koji je, zahvaljujući manipulatorskim sklonostima, lider HDZ ugurati uspio čak tri svoja čovjeka od ukupno šest koliko ih tamo ima država. A koji, blokirajući rad čitavog odbora, mostarsku tvrtku u ambis guraju skoro dvije godine. I sve to, razumije se, za ljubav i zbog osobnog interesa velikoga meštra.
Kako je sve to moguće? Mali je prostor za detaljno objašnjenje. Ukratko, prema Statutu, za sve bitne odluke HT-a neophodan je gotovo apsolutni konsenzus njegova Nadzornog odbora. Još konkretnije, glasuju li protiv odluke, koja se tretira bitnom za firmu, samo tri od ukupno jedanaest članova ovog tijela, nema odluke. Zahvaljujući tome Čovićevi su, njih troje „veličanstvenih“, u nepune dvije godine blokirali bukvalno sve. A time, razumije se, ukočili svaki razvoj firme kojom tobože upravljaju. I prisilili je na stalno zaostajanje za njezinom konkurencijom.
Najveća šteta je, dakako, izazvana blokadom izbora prvog čovjeka. Bez kojega je HT čitavu godinu. I onda nije problem ni pogoditi kakvo je stanje tamo. Ukratko, stanje letargije i beznađa, tvrtka djeluje sve smušenije, njezino propadanje je sve izvjesnije. Zbog svega toga se ovih dana, otvorenim pismom federalnom premijeru, oglasi i sindikat HT-a – upozoravajući ga kako su strpljivo čekali da institucije Vlade nađu rješenje za normalan i zakonit rad firme u kojoj rade, kako im je, zbog maćehinskog odnosa, strpljenje na izmaku, kako ne žele biti talac političke demagogije i tome slično.
Na što je sindikat mislio? Na koješta. Pretpostavljam, i na činjenicu da firma bez direktora glavinja punu godinu. A njega nema jer Čovićevi blokiraju izbor kandidata koji je dobio zeleno svijetlo vlade Federacije, one iste koja ih je na mjesto članova Nadzornog odbora i imenovala. I kojoj bi u normalnu svijetu imali obvezu i odgovarati. No, oni to ne čine. Umjesto toga, odgovaraju samo svojoj partiji. I njezinu šefu osobno.
|
Ovih se dana, naime, mostarskom čaršijom šire glasine kako su Čovićevi „revizori“ odradili posao stoljeća. Kako su najnovijim uratkom, navodno, osporili sve revizorske izvještaje iz prethodnih godina. Koji su, usput kazano, odreda bili pozitivni. A koje su radili također ljudi iz državne revizije. One kojoj je na čelu Čovićev čovjek. Izvjesni Kolobarić. |
Ako je, pak, tako, zašto je taj isti, Čović, sada poduzeo medijsku hajku – s pričom o „neformalnim skupinama dioničara“, kaznenim prijavama, pronevjerenim milionima... I tu je odgovor krajnje jednostavan. Federalna vlada je, budući njezini članovi Nadzornog odbora, i protiv njezine volje, blokiraju izbor direktora, a time i normalno funkcioniranje firme, konačno odlučila sazvati skupštinu dioničara i izvršiti izmjenu u Statutu kojom se ta farsa okončava. Kojom se izbor direktora omogućuje i štiti državni kapital. Ali, i kojom se, do daljnjega, pokopavaju Čovićeve ambicije da šapu stavi i na ovu tvrtku.
Izmjenom Statuta se, još konkretnije, predviđa rješenje po kojem je izbor direktora valjan i u slučaju da su protiv njega tri od ukupno jedanaest članova Nadzornog odbora. U takvoj, pak, situaciji, Čoviću i družini mu ostalo je samo jedno – da medijskim mahinacijama izvrše pritisak na dioničare – institucije Federacije, ali i zagrebački HT – da od navedene izmjene statuta odustanu. A time, i da odlože izbor Prlića.
Nije, dakako, nemoguće, da do konca srpnja, za kada je skupština dioničara zakazana, posegnu i za još kojim „adutom“. Za, recimo, revizorskim izvještajem kojim bi se bivšeg direktora dodatno oklevetalo. Ovih se dana, naime, mostarskom čaršijom šire glasine kako su Čovićevi „revizori“ odradili posao stoljeća. Kako su najnovijim uratkom, navodno, osporili sve revizorske izvještaje iz prethodnih godina. Koji su, usput kazano, odreda bili pozitivni. A koje su radili također ljudi iz državne revizije. One kojoj je na čelu Čovićev čovjek. Izvjesni Kolobarić. Jer, eto, sada su se pojavili novi „detalji“. Na koje, tobože, „revizor“ Kolobarić, u javnosti poznatiji kao dio Čovićeve Sokolove grupe – ali njemu će biti posvećena posebna analiza – ranijih godina nije obratio pozornost.
Hoće li u svome naumu mostarski mešetar, i družina mu dakako, i uspjeti? Ne znam. Ostaje da se vidi. Trideseti srpnja je pred vratima. I on će pokazati stvarni odnos snaga u ovom dijelu zemlje. A javnost će imati svjedočenje o tome je li kriminalno-političko podzemlje još uvijek u prednosti u odnosu na institucije pravne države.