Piše: Draško Ajder (e-novine.com)

Kako rade Pošte Srpske, jedno od preostalih preduzeća sa većinskim državnim vlasništvom u RS, izbliza sam se uvjerio na vlastitom primjeru. Nedavno mi je stiglo obavještenje o prispjeću paketa, i na njemu neugodno iznenađenje – treba platiti 9 KM prilikom podizanja. Na šalteru sam upitao zašto se plaća, službenik je odgovorio da se plaća za carinski pregled. Ogorčeno sam konstatovao da se radi o lopovluku, i da sam do sada mnogo puta plaćao 3 KM za carinski pregled. Službenik je rekao da cijena zavisi od toga kako će u Pošti carinjenja Banja Luka klasifikovati pošiljku: ako je ocijene kao pošiljku (šta god to značilo, jer sve što se šalje je pošiljka), pregled je 3 KM, ako je kvalifikuju kao paket, pregled je 9 KM. Pokazao mi je četvrtastu pošiljku na polici i upitao: „Šta mislite, da li je ovo (prema klasifikaciji PS, op.a.) pošiljka ili paket“? Odgovorio sam da ne znam, i da je pljačkanje i naplaćivanje 3 KM da neko otpakuje i pregleda pošiljku na svom svakidašnjem radnom mjestu, a pogotovo kada se za nešto sa poštarinom plaćeno 22 KM i poslano iz daleke Montane, Amerika, za 7 KM, plaća 9 KM. Šalterski radnik je klimnuo glavom kao da se slaže, ali i rekao da sve primjedbe uputim pošti carinjenja jer to je njihova krivica. Pridružila mu se službenica sa susjednog šaltera, konstatujući kako carinici sumnjivih kvalifikacija sortiraju poštu i proizvoljno određuju artikle za carinjenje, sve to kako bi „oni tamo“ imali za svoje rasipništvo.

Njihove sugestije su se pokazale kao netačne, i u razgovoru sa carinikom sam saznao da pošta vrši klasifikaciju. Šalterski radnici su me pokušali obmanuti, i koristeći šablon zvaničnog političkog diskursa u RS, vlastitu grešku prebaciti na državni nivo. Jer Pošta carinjenja Banja Luka je organ Uprave za indirektno oporezivanje BiH, dakle državne institucije. U dominatnom političkom diskursu u RS jedino državne i institucije FBiH je poželjno proglasiti lopovskim, neradničkim, parazitskim, i izgleda da je zvanična „politička religija“ naišla na dobar prijem kod zaposlenika Pošte RS.

Potvrdu da je pošta odgovorna za klasifikaciju pošiljki dobio sam od šefice u banjalučkoj Pošti 2. Obrazloženje je da je prema međunarodnim poštanskim kodovima moja pošiljka klasifikovana kao paket, i da paket može biti i pošiljka od 10 grama. Na moje insistiranje da u carinskoj deklaraciji američke pošte pokaže gdje je pošiljka označena kao paket, pokazala mi je bar-kod sa početnim slovom C, što prema njenom tumačenju označava paket. Zatražio sam da na internetu, od samog USPS saznamo šta znači njihova oznaka, nisam dobio odgovor. Kao i na pitanje kako se na engleskom jeziku kaže pošiljka a kako paket. Upitao sam to da bi sljedećeg puta prodavača mogao zamoliti da označi pošiljku specijalno za Pošte RS, ako postoji takva zemlja sa takvim poštanskim klasifikacijama kao RS. Šefica je odgovorila: „Vi kada naručivate robu sa i-baja ne možete birati kako će prodavač poslati, zar ne?“ Zamišljajući valjda da i ostatak svijeta funkcioniše kao republičkosrpska despotija, šefica i ne pomišlja da se u civilizovanom svijetu takve stvari kao način slanja i označavanje neke pošiljke obično vrlo lako dogovaraju. Naravno, to bi vrijedilo ukoliko uopšte postoji način da se udovolji Poštama RS u njihovoj besmislenoj terminologiji, vjerovatno namjenski usvojenoj da bi se lakše pljačkali građani. Na sajtu američke pošte kada se ukuca broj pošiljke, može se pratiti njeno putovanje, kao i saznati da je označena kao „international parcels“, što u prevodu može značiti i paket i pošiljku. I što ne bi trebalo obavezivati Pošte RS, jer bi one trebale imati vlastiti pravilnik klasifikacije. Uporno sam nastavio insistirati da se vlastitim očima uvjeri da li se radi o paketu, više puta pokazujući spornu pošiljku, šefica je ostala slijepa i gluva. Tako je bilo i sa traženjem da mi stručno objasni razliku između paketa i pošiljke.

Način na koji sam tretiran od zaposlenika pošte pokazuje kako se prema građanima često znaju odnositi u preostalim državnim preduzećima u RS, jednako u pošti, elektrodistribuciji ili javnom RTV servisu (slučaj zaplijene svinje). Uništena pljačkanjem stranački biranog menadžmenta, opterećena viškom radnika zaposlenih prema stranačkim direktivama, rođačkim i prijateljskim vezama, plaćanjem visokih novčanih iznosa, državna preduzeća nesposobna za profitabilno poslovanje okreću se pljačkanju građana gdje god mogu i kako god mogu. U RS je ove godine usvojen novi Zakon o poštanskim uslugama, kojim se Poštama RS daje monopol na dostavljanje računa za sva fizička i pravna lica koja više ne smiju imati vlastite dostavljače i inkasante. Prvi su se pobunili direktori komunalnih preduzeća tvrdeći da zakon značajno poskupljuje poslovanje, a ako se to pokaže tačnim oni će problem jednostavno riješiti poskupljenjem usluga građanima.

Kako se radilo i kako se radi u Poštama RS, najbolje prikazuje primjer bivšeg direktora Milutina Pejića. On je za svog mandata na račun firme, sa još nekoliko radnih kompanjona, navodno učio engleski jezik na Malti, odsustvujći više od 120 dana sa radnog mjesta! Firma je to platila oko 66.000 maraka, a sve vrijeme redovno su primali platu i naplaćivali dnevnice za službeno putovanje, kao i naknadu za prevoz. Kada se za mahinacije direktora saznalo, pred novinarima nije znao izgovoriti nijednu rečenicu na engleskom jeziku. Takođe je direktor od firme dobio kredit za adaptaciju stana od 20.000 KM, sa rokom vraćanja od 15 godina i kamatnom stopom od dva odsto na godišnjem nivou! U sudskom procesu za nesavjestan rad, ne zbog navodnog učenja engleskog jezika ili kredita za adaptaciju nego zbog drugih malverzacija, oslobođen je odgovornosti. Nekadašnjem kadru Socijalističke partije RS, na čijem čelu je bio tada kao i sada krivično osuđivani Petar Đokić, takva poslovna karijera nije zasmetala da postane novi pulen Socijaldemokratske partije BiH, partije deklarativno zainteresovane za život običnog čovjeka; postao je povjerenik SDP za Banja Luku i nosilac liste za Narodnu skupštinu RS iz izborne jedinice 2. Krivična odgovornost za krupan kriminal nije zasmetala Petru Đokiću, nekadašnjem članu SDP BiH i policajcu, da postane ministar u Vladi RS. Sadašnja direktorka Pošta RS je Jasminka Krivokuća, rođena sestra bliske saradnice Milorada Dodika i ministarke za prostorno uređenje Srebrenke Golić. Gdje se Pošte RS nalaze danas, i kakvi „stručnjaci“ su tamo zaposleni, pokazuje i bizarno uputstvo sa njihovog sajta za adresiranje pošiljke za Federaciju BiH. Pošte godinama posluju sa milionskim gubicima. Isto je sa Željeznicama RS, Šumama RS, koje su godinama pljačkali i uništavali stranački direktori, zapošljavajući rodbinu, prijatelje i stranačke vojnike, stvarajući pouzdanu i odanu glasačku bazu, ali i praveći milionske gubitke koje na kraju uvijek plate građani na neki način.

Problem koji sam imao sa poštom je mali ali ilustrativan primjer državne otimačine, kada je sve važnije oteti svaku marku od građana da se pokrije vlastita pljačka. Ovakvi primjeri u RS postaće sve češći jer je ekonomsko propadanje sve intenzivnije, a izgleda da srazmjerno raste osionost vladajućih.

(Bl!n/đk)