Autor: Semina AJVAZ, Mr. Komunikologije, trener komunikacijskih vještina/ Agencija za političko komuniciranje POLIS

Nije poznato kada je posljednji put neki medijski događaj izazvao toliku pažnju javnosti u cijelom regionu, kao tv sučeljavanje Predsjednika RS, Milorada Dodika i lidera Liberalno demokratske partije (LDP), Čedomira Jovanovića. Debata je upriličena u Beogradu, u organizaciji beogradske agencije Tanjug, a tema je bila „Da li je Republika Srpska genocidna tvorevina ili izraz volje naroda?“

Analizirajući govor tijela Predsjednika RS, Milorada Dodika, možemo slobodno zaključiti da je već u prvih nekoliko minuta emisije kapitulirao pred svojim sagovornikom.

Neverbalni govor čini 93% komunikacije, dok preostalih 7% otpada na sadržaj. Nije važno šta kažete, važno je kako vas razumiju, i to bi aktuelni Predsjednik trebao ubuduće imati na umu.

Dodik je svojom neverbalnom komunikacijom tokom cijele emisije bio u ratu s onim izrečenim, tačnije verbalnim dijelom. Svojim autoritarnim držanjem i korištenjem svoje visine htio je ostaviti dojam odlučnog i samouvjerenog čovjeka. Međutim, to i nije tako ispalo jer su nam njegov govor i govor tijela pokazali njegovo emocionalno stanje i raspoloženje. Tokom cijelog razgovora ostao je vjeran svome stilu – aroganciji i bahatosti. Agresivni i prijeteći pokreti rukama upućuju na to da je riječ o bahatoj osobi, a povišen ton ukazuje da mu je nivo kulture izražavanja izuzetno nizak i da je politički nepismen.

Kako je vrijeme odmicalo postajao je sve nervozniji i glasniji, iritantniji i nasilniji. Često gutanje sline prilikom govorenja znakovi su nervoze i uzbuđenosti i želje da sve stavi pod kontrolu, sječom zraka dlanom (agresivan pokret) htio je učiniti da se ljudima usiječe u pamćenje ono što govori. U trenutcima kada nije kontrolirao komunikaciju cinično se smijao i kolutao očima, što je karakteristika samodopadnih tipova, i nepoštivanja i omalovažavanja sagovornika. Kada mu se nije dopadalo ono što mu Jovanović govori, pogotovo kada ga argumentima razoruža, lutao je pogledom u stranu i tražio bijeg, otkrivajući nesigurnost. Pojačano treptanje je pokušaj mozga da vas „skloni s očiju“ javnosti, a izbjegavajući kontakt sa sagovornikom srušio je svoj kredibilitet koji dinamično opada nakon ove emisije.

Jedan od najčešćih pokazatelja da nismo sigurni u ono što govorimo i da pokušavamo prikriti pravu istinu je prečesto dodirivanje nosa i usta. Svojevremeno su istraživači u SAD napravili obimnu analizu svjedočenja Bila Klintona pred Velikom porotom i ustanovili su da nije dodirivao nos kada je govorio istinu, međutim, kada je lagao svaki put bi se namrštio prije odgovora, a nos je dodirivao u prosjeku svaka četiri minuta, ukupno 26 puta.

Dodik je prečesto dodirivao nos, želeći da prikrije svoje laži. Dodirivanjem usta i brade u trenutku dok iznosi neistine, mozak mu je podsvjesno nalagao da pokuša da potisne lažljive riječi koje izlaze iz usta. U jednom trenutku, pri kraju emisije uvalio je prste u usta i počeo grickati nokte, i taj gest je nesvjestan pokušaj da vrati osjećaj sigurnosti. Većina gestova dodirivanja usta rukom može da se poveže sa laganjem ili obmanjivanjem, ali prst u ustima predstavlja spoljni nagovještaj unutrašnje potrebe za ohrabrenjem.

U trenucima kada nije znao šta odgovoriti popravljao bi odijelo što je znak da je pod pritiskom i da kupuje vrijeme, kao i nekoliko gutljaja vode koje bi otpio kako bi smislio šta dalje reći.

Odgurivanje voditeljice i upadanje u riječ je odraz krajnjeg primitivizma i bezobrazluka i upućuje na to da je riječ o osobi koja ima kratak fitilj i da je tankih živaca te želi pod svaku cijenu imati nadzor nad komunikacijom. To nam govori o njegovom nehatu i arognaciji u međuljudskim i interpersonalnim komunikacijama općenito, jer ako se tako ponaša prilikom medijskog nastupa, onda samo možemo zamisliti kako se ponaša prema podređenima?!

Milorad Dodik voli omalovažavati sve oko sebe, posebno institucije u Bosni i Hercegovini, kao i samu državu i sav nesrpski narod u njoj. Želi sve držati pod kontrolom, medije, narod, sagovornike, partnere, publiku, tjelohranitelje, opoziciju, prijatelje i neprijatelje i u ovom dijalogu se predstavio u svom pravom svjetlu jer je u potpunosti izgubio samokontrolu. Siguran je u svoj oskudni riječnik kojim ne može impresionirati niti jednog iole obrazovanog čovjeka.

Nepersiranjem Jovanovića, uvredama i podsmjehivanjem mnogo je rekao o sebi. Vokabular mu je na nivou komuniciranja čobana koji čuvaju ovce i dozivaju se sa brda na brdo.

(DEPO PORTAL,BLIN MAGAZIN/aa)