Piše: Milutin Pejić

Svako ko bi savjesno istražio moju radnu i političku biografiju, od onih srednjoškolskih do ovih predpenzionerskih dana, lako bi utvrdio da sam bar „pola života“ proveo u  žestokoj borbi  za pravnu državu i obračunu sa svim oblicima kriminala i kriminalcima svih kalibara, a  da su svi moji životni problemi bili uzrokovani samo jednom mojom „nezgodnom“ osobinom – zbog idejnih opredjeljenja i besprekorno čiste savjesti nikoga se ne plašim, a držim samo do onoga što o meni misle vrijedni i pošteni ljudi.

Iskustvo me naučilo da mafijaške pipke lako prepoznajem, a priznati moram da mi intimno najteže pada kad ih prepoznam u medijima. Čini mi se da upravo tu nanose najveće društveno zlo, dakle ne lično meni već cjelokupnom društvu. Njihov zadatak je da sluđuju javno mnjenje i usmjeravaju ga protiv vrijednih, poštenih, stručnih i sposobnih, a da pritome stvaraju prostor za djelovanje i prosperitet onih drugih. Uostalom, više se nijedan kriminalac ne smatra  uspješnim  i „ispunjenim“, ako nema nekog novinarčića koji će se po njegovom nalogu „šakom jada za šaku dinara“ beskrupolozno obrušti na metu u koju on uperi svoj prljavi prst.

Nije li je u ovom kontekstu osnovano postaviti pitanje ko je (nedovoljno pismenom i u neka stručna pitanja apsolutno neupućenom) novinaru Ajder Drašku ili E-NOVINAMA dao nalog da kroz tekst sa naslovom „Poštanski režim Republike Srpske“ i podnaslovom „Šumska pljačka“ od 16.11.2011. godine (koji će, prema oprobanoj matrici, preuzeti još niz elektronskih i drugih medija) za aktuelne „krupne zloupotrebe“ u Poštama Srpske (navodno pogrešno klasifikovanje  vrste medjunarodne poštanske pošiljke koje je rezultiralo navodno nezakonitom naplatom usluge za čitavih 6 KM?!?) okrivi mene kao bivšeg generalnog direktora, koji to nisam i nikakve veze sa tim ili bilo kojim javnim preduzećem nemam već više od šest godina? Čak se toliko vremena ne nalazim ni u bilo kakvom radnom odnosu, da bi me se bilo kojom logikom moglo vezati za zaista katastrofalno stanje u Poštama, Željeznicama, Šumama i bezmalo za sav kriminal i evidentni  moralni i očekivani privredni sunovrat Republike Srpske! Pa se onda čitav tekst ilustruje mojom fotografijom, titlovanom ironičničnim tekstom! Pa se onda moje  učenje engleskog jezika na Malti daleke 2004.godine kvalifikuje kao aktuelni kriminal i navodna direktorska mahinacija za koje se tek saznalo, a ne kao dio uspješne realizacije kadrovske politike osmišljene strateškim razvojnim aktom još 1999. godine (što je mediokretitetima vjerovatno nepojmljivo), i  to u svemu temeljem zakona, normativnih akata i odluka nadležnih organa tog, tada vrlo uspješnog, javnog preduzeća! Pa se  takva kvalifikacija još zaprži prostačkom tvrdnjom da na novinarsko pitanje nisam „znao izgovoriti ni jednu jedinu rečenicu na engleskom jeziku“, dakle da sam glup ili da jezik uopšte nisam učio, a ne da sam odbio odgovoriti na novinarsku provokaciju. Pa se kao ilustracija mog navodnog kriminala navede i primjer kredita, koji sam dobio za adaptaciju stana uz kamatnu stopu od 2% i sa rokom otplate od 15 godina, a ilustracija se uskrati za informaciju da je takve stambene kredite, u svemu saglasno zakonu i normativnim aktima, koristilo još nekih 400 ili više poštanskih radnika (na šta sam lično ponosan!). Pa se ne kaže da su lopovi  sa kojima sam godinama ratovao bezuspješno pokušavali  da mi montiraju krivične procese, već da se pomenute tvrdnje o mom navodnom kriminalu dodatno začine tvrdnjom da je sve to još i sitno u odnosu na neke „druge malverzacije“ za koje me je, zamislite, sud oslobodio svake odgovornosti! Pa se onda moja navodno kriminalna poslovna karijera veže za „krivično osuđivanog“ bivšeg i sadašnjeg predsjednika Socijalističke partije odnosno ministra Petra Đokića, a ne kaže da sam ja 2005. godine istupio iz Socijalističke partije upravo zbog toga što sam i u njoj otvoreno ukazao na kriminali i nisam dobio podršku da se nosilac tog kriminala sankcioniše! Pa se onda još postavlja „visokomoralno pitanje“ otkud da se ja sa takvom karijerom kasnije nađem u SDP-u, odnosno u redovima „partije koja se deklarativno zalaže za život običnog čovjeka“! Pa se sve to onda tekstualno stavi u kontekst  „osionosti vladajućih“, “državne otimačine“, „milionskim gubicima“ javnih preduzeća „koje su godinama pljačkali i uništavali stranački direktori“, „dominantnim političkim diskursom u RS“ u kome je „jedino državne i institucije FBiH poželjno proglasiti lopovskim, neradničkim, parazitskim“...itd, itd...sve do teške mučnine u stomaku!

Pošto objavljivanje pomenutog priloga u E-NOVINAMA koincidira sa određenim političkim događanjima i građanskim parnicama u kojim od nekih medija potražujem naknadu materijalne štete zbog nekih ranijih klevetničkih napisa, te pošto će takve parnice biti pokrenute i ubuduće u svim ovakvim i sličnim slučajevima, u obavezi sam na ovaj način  reagovati  i na pomenuti klevetnički tekst. Da bi javno mnjenje, kojeg i na opisani način dotiču mafijaški pipci, koliko-toliko spoznalo istinu i shvatilo suštinu klevetničkog izražavanja i pronošenja,u obavezi sam napisati još nekoliko rečenica jasnog sadržaja.

Ponoviću, dakle, da već punih šest godina i tri mjeseca nisam ni direktor ni radnik Pošta Srpske i da povezivanje mog imena sa individualnom sitnom greškom jednog poštanskog referenta učinjenom prije nekoliko dana nema veze sa iole poštenim namjerama i iole zdravom pameću. Ovo tim prije što iz samog teksta dosta jasno proizilazi da poštanski radnik i nije napravio grešku već ispravno primjenio propis Svjetskog poštanskog saveza (a ne „besmislenu terminologiju“ Pošta RS, koja je, kako to brutalno tvrdi nestručni tekstopisac, navodno “namjenski usvojena da bi se lakše pljačkali građani“!).

Nije moje ime, za bilo koga iole inteligentnog i dobronamjernog, nimalo podobno za ilustraciju problema aktuelnih visokih cijena poštanskih usluga i višemilionskih gubitaka Pošta Srpske, niti za slabo poslovanje drugih javnih preduzeća i njihovo pljačkanje i unuštavanje od strane stranačkih direktora, i sl. Ja nisam izvukao Pošte Srpske iz totalnog finansijskog i tehnološkog kolapsa i od njih bio stvorio privrednog giganta na osnovu visokih cijena poštanskih usluga, već sasviom suprotno – na osnovu niske cijene, kvaliteta i širokog asortimana tih usluga. Od mog odlaska iz Pošta Srpske obim i asortiman usluga su smanjeni, a cijene povećane za više od 100%! Za vrijeme mog boravka na čelnoj funkciji Pošta Srpske kapital tog javnog preduzeća je uvećan za preko 300%!!! Godišnja stopa „poslovnog prosperiteta“ bila je veća nego u bilo kom drugom javnom preduzeću, uključujući i Telekom Srpske!!! Ja nisam bio „stranački direktor“, već sam više od tri godine mandata bukvalno ratovao sa strankama na vlasti kao član tada opozicione partije!!! Da bi me zaštitili od stranačkih progona političke mafije, svih 2.220 radnika (dakle, pripadnika svih mogućih stranaka) je štrajkovalo punih 17 dana! U mome mandatu generalnog direktora, u menadžerskoj strukturi od 22 direktora sektora i radnih jedinica uvijek je bilo članova svih stranaka, i onih iz pozicije i onih iz opozicije! I svi zajedno smo nosili tehnološki i svaki drugi progres Pošta Srpske, pa su lična primanja 2.200 radnika svake godine rasla od 11-22%, nikad se nije dogodilo da plata ne bude isplaćena na vrijeme ili da se ne isplati regres, naknada za prevoz, topli obrok, zimnicu, ogrev, i dr.

Od mog odlaska lična primanja punih šest godina ne da nisu rasla već su smanjena, a neka se uopšte i ne isplaćuju, plate kasne po mjesec i više dana, a doprinosi za zdravstveno i penziono osiguranje se takođe ne uplaćuju... Ali, kojom se to logikom služi tekstopisac kad aktuelno stanje u ovom i drugim javnim preduzećima vezuje za mene!? ? Nije moje ime za bilo koga inteligentnog i iole dobronamjernog  nimalo podobno za ilustraciju ni bilo kog oblika kriminala, ni  bilo kad i ni bilo gdje, pa ni u Poštama Srpske i drugim javnim preduzećima. Ne samo zbog mog porodičnog odgoja, moralnih načela, životnih principa i idejnih opredjeljenja, niti što sam bio jedini direktor na ovim i mnogo širim prostorima koji je sam protiv sebe podnosio krivične prijave i zvanično tražio da nadležni organi ispitaju sve sumnje koje su se povremeno plasirale kroz neke medije, niti zbog toga što je nakon mog odlaska iz Pošta Srpske bukvalno provjeren svaki papir sa mojim potpisom da bi se pronašla bilo kakva moja greška, niti što su neslavno završili i svi pokušaji da se protiv mene izmontiraju krivični postupci, već što evo i sada pozivam E-NOVINE i sve druge medije i svakog novinara pojedinačno da se, ukoliko još uvijek imaju ikakvu sumnju u pogledu bilo zakonitosti bilo kvaliteta mog rada u toku čitave moje radne i političke karijere, istinski potrude i na bazi iole vjerodostojnih dokaza potkrijepe iole ozbiljniju osnovanost sumnje u tom pogledu, te da pribavljene dokaze proslijede tužilaštvu i drugim nadležnim organima. Ukoliko se u bilo kojem takvom postupku zaista dokaže bilo koji stepen moje lične krivice, ne samo da ću dostojanstveno prihvatiti svaku izrečenu kaznu već ću i svakog onog ko istinski doprinese dokazivanju takve stvari vrijedno nagraditi!!! Možda bi neko čak mogao osmisliti jedan takav timski projekat, koga bi, ne sumnjam, objeručke podržali brojni mafijaški krugovi, ali i neke zvanične strukture aktuelne vlasti?!

Moje javno obećanje i u takvom slučaju ostaje nepromjenjeno. Ali, bez obzira da li ste na to spremni ili niste, gospodine Ajder i ostala uvažena gospodo iz E-NOVINA, vi već sada, s obzirom na ono što ste napisali i što ne može izdržati sukob sa istinom,  meni dugujete javno izvinjenje a javnosti objašnjenje šta je bio stvarni motiv i cilj vašeg klevetničkog napisa objavljenog 16.11. 2011. godine.

U Banjoj Luci, 17.11.2011. godine

(BL!N MAGAZIN)