TAKO SU GOVORILI SRBI

Svijetle tačke iz prošlosti u mraku srpske sadašnjosti

Arhiva 18.06.11, 08:42h

U tom, ozbiljno oboljelom i narušenom, sistemu odbačeni su, poput nasilno nametnutog tereta, svi istinski i pomena vrijedni momenti i ličnosti iz srpske istorije, tačnije nasilno su oštrim nacionalističkim kamama svrgnuti sa svojih pijadestala i zamjenjeni nekim novim, podobnijim i srpskijim.

srbi 2

Piše: Đorđe Krajišnik

Usljed opšte dekadencije i sveopšte hipokrizije srpskog društva, koje se od početka devedestih godina prošlog vijeka, na ovamo, počelo survavati i u konačnici potpuno survalo u ambise šovenstva i zločinstva, došlo je do potpunog iskrivljenja srpske percepcije stvarnosti, a samim tim i do potpune devijacije srpskih vrijednosnih sistema i sudova.

U takvoj atmosveri, premreženoj epskim mitomanskim narativima i ublehama, stvoren je jedan retardiran, u mentalnom razvoju zaostao, vrijednosni sistem koji već godinama, iz dana u dan, uništava i truje sve ono što ima iole progresivan ton, zatirući svojim imaginarnim predstavama i fantazmogorijama i posljednje ćelije zdravorazumske logike i smisla.

U tom, ozbiljno oboljelom i narušenom, sistemu odbačeni su, poput nasilno  nametnutog tereta, svi istinski i pomena vrijedni momenti i ličnosti iz srpske istorije, tačnije nasilno su oštrim nacionalističkim kamama svrgnuti sa svojih pijadestala i zamjenjeni nekim novim, podobnijim i srpskijim.(1)  Pa je tako, skoro preko noći, postalo moguće da su uzorni i za vaskoliko srpstvo hvale vrijedni po svom „čojstvu i junaštvu“  postali ratni zločinci i naredbodavci masovnih zločina nad nesrbima, Ratko Mladić i Radovan Karadžić, a ne oni kojima to mjesto zaista pripada. Iz toga u konačnici proizilazi da su pomenuti postali paradigma svega onoga što Srbi trebaju biti, te da se prema njima kao zenitu svega srpskoga trebaju usmjeravati i odgajati buduće generacije.

Stoga, iz želje da bar, imajući na umu sve poteškoće i nemogućnosti, djelimično pokušamo ukazati na sve one istinski važne i pomena vrijedne srpske mislioce, pisce i političare u narednom periodu ćemo objavljivati tekstove nekih od najznačajnijih predstavnika srpske istorije i kulture, počev od onih iz osamnestog vijeka, gdje će nam kamen međaš biti Dositej Obradović (kao prvi srpski prosvjetitelj), pa sve do onih nama bližih i savremenijih. Želeći da, ako ništa drugo, bar ukažemo na istinski svijetle tačke iz prošlosti u mraku srpske sadašnjosti.

 


(1) Pri tome treba naglasiti da postoji i određen broj onih ličnosti iz srpske istorije i kulture koji su, opet nasilnim putem, rekontekstualizirani i smješteni u pozicije i perspektive koje odgovaraju vladajućim nacionalističkim i etnokapitalističkim elitama moći. Samo je potrebno osvrnuti se na aktuelne manipulacije likom i djelom Ive Andrića kojim su se počeli baviti i oni koji o njemu ništa ne znaju i ne mogu reći. Prije svega mislimo na trenutnog predsjednika RS, Milorada Dodika, koji je odnedavno, zahvaljujući reditelju Emiru Kusturici, postao ’veliki’ andrićolog; kojemu je jedino i prvenstveno u cilju da gradnjom tzv. Andrićgrada stekne koji milion više, a ne da oda bilo kakvu počast književnoj i umjetničkoj veličini kakva Andrić jeste. U konačnici, šta Milorad Dodik uopšte može reći o Andriću? Ne može, naravno, ništa, ali ga može do ljigave mjere, kao što je to već bilbordizacijom Andrića uradio, iskomercijalizovati. Naravno, Andrić je veličinom svog djela preživio i nadživio mnoge dodike, pa će sasvim sigurno i ovoga.

 

(BLIN MAGAZIN)