Piše: Hasan HADŽIĆ

„Ma kakvi crni interesi, sve je to mafija!'“, rekao je bivši direktor FDS-a Šefik Lojo delegaciji Vlade TK-a, u vrijeme Alijanse, kada su ga pitali kakvi su interesi FDS-a u Čeliću.
  
A nešto ranije, za vrijeme vladavine „CD koalicije“, baš po reprezentativnom mafijaškom scenariju i u hičkokovskoj režiji, održan je se u zgradi Vlade TK-a, 12. februara 2000. godine, „prošireni“ sastanak Upravnog odbora Fruteksa, jedan od prijelomnih za sudbinu Fruteksa. Ekrem Avdić, tadašnji kantonalni ministar bez portfelja u Vladi premijera Bajazita Jašarevića, ovako će ga okarakterizirati: 

PRIJETNJE SENADA ŠAHINPAŠIĆA ŠAJE: Kada sam pomenuo Šajino ime, on me prekinuo riječima: 'Nemoj više da pominješ moje ime. Ako to učiniš, razbit ću ti vilicu!'... Svi prisutni šutke su prešli preko ove prijetnje. Niko nije reagovao na argumente u mojoj analizi. Ali zato je Timur Numić stalno insistirao da se članovi Upravnog odbora, na čelu sa Mirsadom Delimustafićem i Šajom, povuku u drugu prostoriju i izvrše moju smjenu.

"Skandalozno je to što je sekretarica Timura Numića zakazala sastanak čelnika Vlade TK-a u njihovoj zgradi, a još je skandaloznije što je većina članova Vlade o tom sastanku i legaliziranju pljačke u fabrici čelićkih boraca od strane poznate sarajevske mafije saznala iz novina, s nekoliko mjeseci zakašnjenja“.  

Hičkok u Vladi TK-a

I zaista, djeluje nestvarno da Timur Numić, predsjednik UO jedne firme zakazuje sjednicu UO druge firme čiji nije član, i to u Vladi TK-a, ali još nestvarniji je sam tok sjednice. Sulejman Šadić, do tog dana direktor Fruteksa, nikada ga neće zaboraviti:

„Na sastanku je bio potpredsjednik Vlade Ramiz Vilić i više drugih visokih zvaničnika TK-a. Ja sam pokušao govoriti o nastanku i evoluciji teškoća u Fruteksu. Kada sam pomenuo Šajino ime, on me prekinuo riječima: 'Nemoj više da pominješ moje ime. Ako to učiniš, razbit ću ti vilicu!'... Svi prisutni šutke su prešli preko ove prijetnje. Niko nije reagovao na argumente u mojoj analizi. Ali zato je Timur Numić stalno insistirao da se članovi Upravnog odbora, na čelu sa Mirsadom Delimustafićem i Šajom, povuku u drugu prostoriju i izvrše moju smjenu. To su ovi i učinili. Izglasali su mi nepovjerenje uz obrazloženje da ja opstruiram registraciju preduzeća na osnovu, po mom mišljenju, kriminalnog ugovora. Potpredsjednik Vlade TK-a Ramiz Vilić podanički se ponio prema Timuru Numiću, rekavši samo: 'Ovo treba jednom završiti', a to je značilo da je bio upoznat sa planom egzekucije. Međutim, istinski šok sam doživio kad se za riječ javio moj komercijalni direktor Bahrija Agić. Imali smo dogovor kako nastupiti, ali čovjek počinje pričati kako je situacija u preduzeću užasna, da šest plaća nije isplaćeno, a odgovorno tvrdim da ni jednu plaću nismo preskočili. Ja mu kažem: 'Šta to pričaš, čovječe, ne mogu da te prepoznam!' Sjedio je do mene i diskretno rekao: 'Šuti, ako nazovem broj devet - bit ćeš ubijen!' Dalje sam ga pitao - šta mu znači broj devet? On odgovara: 'Ovdje je sve pripremljeno da budeš ubijen! Ima grupa koja će doći ako se pozove broj devet i onda si gotov. Ja ti samo pomažem!'

SULEJMAN ŠADIĆ, bivši direkotr 'Fruteks'-a: "Sjedio je do mene i diskretno rekao: 'Šuti, ako nazovem broj devet - bit ćeš ubijen!' Dalje sam ga pitao - šta mu znači broj devet? On odgovara: 'Ovdje je sve pripremljeno da budeš ubijen! Ima grupa koja će doći ako se pozove broj devet i onda si gotov. Ja ti samo pomažem!'... S moje druge strane je sjedio naš advokat Mensur Radončić. Ja ga pitam: 'Šta priča ovaj Bahrija?' On mi je odgovorio: 'Suljo, izdat si, prodat si! Idi ti odavde, a ja ću ostati, ne možeš se boriti, udario si protiv države!' Šokiran svim tim, pokupio sam svoje stvari i krenuo.“

Udario si na državu

"S moje druge strane je sjedio naš advokat Mensur Radončić. Ja ga pitam: 'Šta priča ovaj Bahrija?' On mi je odgovorio: 'Suljo, izdat si, prodat si! Idi ti odavde, a ja ću ostati, ne možeš se boriti, udario si protiv države!' Šokiran svim tim, pokupio sam svoje stvari i krenuo.“
  
Inače, Šadić je smijenjen prema krivotvorenom statutu preduzeća, jer prema izvornom statutu direktora mogu smjeniti dioničari, a ne Upravni odbor. Općinski sud u Tuzli će presuditi da je smjena bila nezakonita i naložiti da se Šadić vrati na direktorsko mjesto, ali nakon petogodišnjeg maratonskog sudskog procesa, kad Fruteks već bude u stečaju i sve pogubi smisao. A do stečaja će ga prečicom dovesti Bahrija Agić, koji je na istoj sjednici postavljen za v.d. direktora, i oni koji su ga postavili.

Haris se ne bi miješao

Smijenjeni direktor Šadić ističe da je o svim nezakonitostima u i oko Fruteksa dopise slao nadležnim inspektorima, javnim tužiteljima, OHR-u, IPTF-u, OSCE-u..., ali uzalud. Početkom maja 2000. godine pisao je premijeru Bajazitu Jašareviću da Cenexovi ljudi u Fruteksu rade na "friziranju" učešća svog kapitala, da opterećuju Fruteks raznim fiktivnim fakturama za nepostojeće radove i robe u vrijednosti od preko 3 miliona KM; da Timur Numić sve radi u korist Cenexa, a na štetu svih drugih; da je v.d. direktora Fruteksa Bahrija Agić povukao sve tužbe koje je ranije Šadić podnio protiv „Cenexovih“ firmi zbog neplaćanja, da je nastavio isporuku roba istim firmama, a distribucija roba za Tuzlanski kanton vrši se preko privatnog predstavništva u Tuzli, čiji je vlasnik njegova kćerka... Međutim, kako tvrdi, Bajazit Jašarević ga uopće nije htio primiti.
   
Izostala je, kako navodi, i podrška Stranke za BiH čiju je listu predvodio na općinskim izborima prije svoje direktorske smjene. Razgovarao je s visokim stranačkim funkcionerima Mustafom Pamukom i Izetom Žigićem o mogućnosti da ga primi predsjednik Haris Silajdžić, ali mu je Pamuk rekao kako se Haris u to ne bi miješao. Još su ga upozorili: „Pazi se!“
  
A ni one prijetnje ubistvom, napominje Šadić, nisu bile novina: „U oktobru 1999. godine, kad je BH Banka počela propadati i kad su postali svjesni da ja neću više popuštati i tolerirati uništavanje perspektive naše fabrike, Mirsad Delimustafić me nazvao iz Igala, gdje se odmarao, i zaprijetio mi: "Uništit ćemo tebe i tvoju porodicu!" Istu onu porodicu kojoj je ranije nerijetko dolazio sa svojom porodicom na druženja i fotografiranja.

BAJAZIT JAŠAREVIĆ, tadašnji premijer TK: Da li je znao i prešutno aminovao da Cenexovi ljudi raznim pritiscima i 'friziranjem' kapitala dovedu Fruteks do uništenja?!

Spasitelji mudžahedini

 Sama smjena i ključni razlozi za nju Šadiću su, zapravo, predočeni par mjeseci ranije na klasičan gangsterski način:

„Omer Haračić, jedan od najbližih saradnika Alije Delimustafića, pozvao me je da se sastanemo. Rekao mi je da je svjestan kako se priprema moj pad, ali da on ima 'šemu' po kojoj mogu ostati direktor još četiri godine, a ako treba i više: 'Ti moraš izvaditi 400 hiljada KM, koje ćemo mi predati Timuru Numiću. Imamo još pozaostalih mudžahedina, pa treba ih odavde otpremiti u Čečeniju'."
 
Ja sam prešutio taj njegov prijedlog, a kasnije sam postao svjestan da je on moju reakciju shvatio kao odobravanje. Naime, kad su robe koje sam isporučivao Cenexu dostigle vrijednost od oko 250.000 KM, ja sam obustavio isporuke i pitao Haračića hoće li to platiti ili kompenzirati? On se iznenadio i podsjetio na mudžahedine. Rekao sam mu da ne mogu raditi nešto što neće proći kroz knjigovodstvo. Kratko je uzvratio: 'Nismo se tako dogovorili! Odsjekao si granu na kojoj si sjedio!' Poslao sam mu najprije opomenu za neizmirena potraživanja, a nakon toga i tužbu. A oni su me presreli smjenom.“

Tako je govorio Muminović   

Za razliku od kasnijih godina, kada će na krajnje problematičan način voditi glavnu riječ o sudbini čelićke fabrike i odlučno izbjegavati novinarska pitanja s tim u vezi, čelički načelnik Sead Muminović je u junu 2000. godine grozničavo tražio autora ovog teksta. Želio je da do javnosti dopre informacija kako kao legalni predsjednik Upravnog odbora Frigosa, jednog od osnivača Fruteksa, nije mogao da ispuni nalog premijera Jašarevića i preuzme kontrolu nad fabrikom, jer je spriječen od destruktivnih snaga, te da je pri tome morao angažirati pripadnike zaštitarske firme iz Tuzle. Elem, ovako je govorio Muminović:
    
„S jedne strane, nemaš povjerenja u MUP, a s druge, imaš nalog kantonalnog premijera da kao legalni Upravni odbor hitno preuzmeš upravljanje tvornicom. Sasvim normalno je bilo da, znajući s kim imamo posla, obezbijedimo neku zaštitu... Mi se osjećamo ostavljenim i iznevjerenim i od federalne i od kantonalne vlade. U Fruteksu su na sceni teške nezakonitosti, a akcije nadležnih organa nema. Zna se da su zvaničnici rekli da je Fruteks nezakonito registriran, zna se da se friziraju dokumenti i računi. Ponovit ću još jednom poznati primjer fiktivnog računa koji je ispostavila neka firma iz Srpskog Sarajeva za radove u vrijednosti od milion maraka, koje nikada nije obavila. Taj račun sada su potpisali v.d. direktora Agić i njegovi saradnici, i to će neko uračunati kao osnivački ulog.“

Šutnja Bičakčića i Numića 

EDHEM BIČAKČIĆ, tadašnji premijer FBiH: Zašto bivši federalni premijer nije ništa učinio da spasi Fruteks od organizovanog uništavanja i fiktivnog vlasničkog uloga Cenexa, i zašto danas šuti o krivičnim prijavama protiv njega, visokih zvaničnika TK-a i premijera Jašarevića?!

Na primjedbu da je njega i ostale članove UO Frigosa Agićeva strana optužila za orgijanje prilikom privremenog ulaska u fabriku, Muminović je imenovao krunskog krivca za sve nevolje: „One prazne boce viskija su ostale iza njih, jer su oni dva dana ranije očekivali naš dolazak, a pouzdano znam da ih je o tome informirao Timur Numić - jedna od ključnih poluga u pravljenju sveg ovog zla koje nas je snašlo. Nevjerovatno je da u tako čistoj situaciji kršenja zakona nadležni organi oklijevaju i vrše neka maratonska istraživanja. Dalje, radnicima je podijeljeno pola miliona maraka, vjerovatno od prodaje roba na crnom tržištu. Sve je to prošlo bez uplate zakonskih obaveza i nedopustiva je tolerancija takve prakse“, sa zgražanjem  je tada govorio Muminović.
   
Inače, općinsko rukovodstvo i Općinski odbor SDA Čelić uputili su 20. 02. 2000. godine dopis federalnom premijeru Edhemu Bičakčiću tražeći da preduzme mjere na sprečavanju upisa fiktivnog vlasničkog uloga Cenexa i uopće na spašavanju Fruteksa od organizovanog uništavanja. Na naše pitanje zašto s tim u vezi ništa nije uradio, tim prije što je svojevremeno premijerskim autoritetom stao iza Cenexovog ulaska u čeličku fabriku, Bičakčić nije odgovorio.
   
Nije odgovorio ni kakva je sudbina krivične prijave koju su, zbog navodnog pritiska na sud da ne upiše novu vlasničku strukturu protiv njega, i niza zvaničnika TK-a, na čelu sa tadašnjim premijerom Bajazitom Jašarevićem, 2000. godine podnijeli predsjednici Upravnog odbora, Skupštine dioničara i sindikata Fruteksa. Kao i na ostala pitanja koja smo mu poslali u pripremi ovog feljtona.

Na naša pitanja o svemu što je vezano za njihovu ulogu u slučaju Fruteks/Frigos nisu odgovorili ni čelnici Cenexa ni Timur Numić. Ovaj posljednji ignorirao je i pitanje vezano za navode o onom mudžahedinskom projektu. Doduše, Delimustafići su nam poručili preko posrednika da pripremaju odgovor – knjigu od 30 strana. Knjiga još nije stigla, a ka'će ne znamo!  

(DEPO PORTAL)