Osamdesetogodišnja Aiša Begić je posljednja stalna stanovnica sela Radovčići, udaljenog 30 kilometara od Srebrenice. Njen suprug i dva sina su ubijeni tokom srebreničkog genocida u julu 1995. godine.
Aiša se iz Sarajeva, gdje je izbjegla tokom rata, vratila u porušeno i spaljeno selo prije 20 godina. Tu je do 1992. godine živjelo 660 osoba. U selo dolaze povremeno još dvije prijeratne stanovnice. Namirnice im donosi rodbina.
- Prve dvije godine živjela sam u šupi. Nakon toga, komšije su mi izgradile drvenu kuću. Od te šupe napravila sam sušaru i sušila meso, jer sam držala i ovce - priča Aiša za RSE..
Ova osamdesetogodišnjakinja kaže kako je njeno selo poznato po voćnjacima. Zato je dobila ideju da kupi kazan u kojem bi pekla pekmez i od te prodaje zarađivala za život.
- Kad sam odlučila da se vratim u Radovčiće, kupila sam u Sarajevu na Baščaršiji kazan (haraniju) za pečenje pekmeza. Desetak godina sam pravila pekmez i prodavala, a mušterije su mi bile iz Sarajeva i komšije koje tokom ljeta dolaze u selo. Ove godine voće nije rodilo, pa neće biti pekmeza - kaže Aiša.
Aiša najviše vremena provodi sa kućnim ljubimcima. Rijetko ide kod ljekara, izuzev kada se povrijedi pri radu.
- Jednom sam cijepala drva, sjekira se omakne i udari me u glavu. Dvije godine sam nosila tu ranu, a onda sam morala na operaciju u Sarajevo - kaže Aiša.
Aiši društvo povremeno pravi osamdesetčetverogodišnja Abida Abdurahmanović, koja dolazi i obilazi svoje imanje. Živi u Živinicama pored Tuzle, jer, kako kaže, tamo ima zdravstveno osiguranje.
Kompletnu priču čitajte ovdje.
(DEPO PORTAL/ad)