SAVREMENE BOSANSKE DILEME

Jesi l’ prava žena ako ne znaš napraviti peksimet?! A on te upita...

ŽENA iN 16.02.20, 14:54h

Jesi l’ prava žena ako ne znaš napraviti peksimet?! A on te upita...
Kao što je moguće i da ekspertica u pravljenju peksimeta bude na kraju odbačena, njen dečko je totalno zanemario ulogu dobre kinopratnje. Je l’ pravi muškarac ako ne može pogledati film u kinu do kraja, ostaje na vremenu da pokaže. Pitam je zna li napraviti peksimet. Kaže da ne zna ni šta to znači

 

Izvor: Oslobođenje
Piše: Suada Arnautović


Do prije godinu nisam znala šta znači "peksimet", a kamoli kako bi ga trebalo napraviti. Kada sam čula da postoje muškarci koji su svojim odabranicama (djevojkama, suprugama ili priležnicama) kao preduslov viđanja postavljali jutarnju kafu sa - peksimetima, počelo me zanimati isključivo značenje riječi. Ispostavilo se da je to nekakva vrsta uštipaka, koje sam odavno znala pripremati, ali kada bi me neko uslovio time, ja ne bih u inat.


Prava žena


Svakako je učinjena diskrepanca od ideologije pojma "prava žena" onog momenta kada sam naučila značenje i funkciju pojma kortizol, te stavila u skoro svakodnevnu upotrebu riječi "feminizam" i recimo "depresija" ili "anksioznost". To su jako omražene riječi u našem društvu i mnogi pojedinci bi čak i na samu spomen tih zloslutnih riječi pokušali nekako da me kazne, kad bi uopće znali kako. Ali - ne znaju. Isto onako kao što ja nisam znala značenje riječi "peksimet", pa me nije bilo stid ni sram da upitam "a šta vam to znači?". 


Pa mi ni to nije bilo dovoljno i nakon odgovora sam pitala svog najboljeg frenda Google. Google je vjerno izlistao slike nečega što ja nazivam uštipak, a neko drugi - peksimet, desetine recepata i niti jedan odgovor na sjajno pitanje "jesi li prava žena ako ne znaš napraviti peksimet?". 


Sama pomisao na to da tamo neki samoprozvani alfa mužjak, koji smatra svaku ženu kojoj je neko kupio parfem ili platio ručak - sponzorušom, ugnjetava neku osjetljivu dušu željnu ljubavi i zajedništva uvjetima "ako mi ne servira ujutro kafu i ne napravi peksimet, ne zaslužuje me", ubija u meni volju da bar u skorije vrijeme zakuham te uštipke. Sebi. Ili sebi i nekome ko to nije stavio kao uvjet našeg viđanja. Sa džemom od šipaka. Ili sa pekmezom od šljiva. Ili linoladom, jer meni je bolja od nutele. Posebno bijela i posebno ona tamna sa komadićima lješnjaka. Kad to jedem, zaboravim na sve svoje životne nedaće, npr. kako nisam još uvijek milionerka, ne živim u vili, nemam parkiran Range Rover za putovanja i neki cabrio za gradsku vožnju. 


Teško je nositi se sa time, ali zbog toga i postoje takva iskušenja. Potom sam pogledala "Parazit" da to ne bih postavljala kao uvjet viđanja s nekim. Osvojio je Oscar za najbolji film i najbolji međunarodni film, ali kao što Nobelova nagrada ne znači da je svaka knjiga ili nagrađeni autor baš kvalitet, moguće je i da Oscar bude trash. Ne usuđujem se ulaziti u analizu tako slojevite priče, ali sam se bacila u razmišljanje: šta ako bi preduvjet odnosima bilo poznavanje kinematografije i književnosti? Ne nužno sličan ukus, već poznavanje tematike i dijalog o njoj. "Da li si pravi muškarac ako si pogledao Lord of the Rings"? Ili možda još bolje "da li si pravi muškarac ako možeš pogledati film do kraja?".


Priča mi prijateljica kako je nedavno otišla sa nekim dečkom u kino. On je bio pravi gentleman, nije tražio pravljenje peksimeta uz kafu, već je preuzeo na sebe odluku o izboru filma. Muškarci smatraju kako žene vole "filmove o emocijama", žene kako muškarci vole "filmove o ubijanjima", pa je dečko našao zlatnu sredinu i odveo je da pogleda neki triler. Prijateljici je jako godila takva pažnja. Potrudila se poraditi na svojoj pojavi i biti tačna, čime se ne bi mogla pohvaliti kao svojom životnom prednošću. Dečko preferira tačnost, jer njegov zahtjevan posao zahtijeva tačnost, prisutnost i posvećenost. Prijateljica preferira razgovor o filmu nakon što ga pogleda. Ulazeći u kino i uputivši se na love seats, ugledala je dvoje poznanika kojima je mahnula kako bi otkrila svoje prisustvo u paru.


Zanemario ulogu


Film je započeo. Obgrlila je dečka oko desne ruke i udubila se u film kako bi propratila radnju detaljno. Nakon dvadesetak minuta njen dečko je uplovio u san i počeo hrkati. Ostala je u šoku. Gurnula ga je laktom kako bi se probudio. On se promeškoljio i ubrzo opet uplovio u san. Spustila se na sjedištu da poznanici ne bi utvrdili kako se ta čudna kinopojava odnosi na nju i njenu pratnju. 


Kao što je moguće i da ekspertica u pravljenju peksimeta bude na kraju odbačena, njen dečko je totalno zanemario ulogu dobre kinopratnje. Je l’ pravi muškarac ako ne može pogledati film u kinu do kraja, ostaje na vremenu da pokaže. Pitam je zna li napraviti peksimet. Kaže da ne zna ni šta to znači.

 

(Oslobođenje/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

 

 

 

BLIN
KOMENTARI