Kada je, 2013. godine, sa suprugom Mirajem Grbićem spakirala kofere i uputila se u Ameriku, Marija Omaljev je bila na putu da otvori možda i najplodnije razdoblje svoje glumačke karijere. Barbara koju je igrala u “Lud, zbunjen, normalan” već se uvukla u srca regionalne publike, kao i likovi koje je na male ekrane donijela u “Ruži vjetrova”, „Dolini sunca”, „Zakonu ljubavi”…
Ovdašnje produkcije su redovno na glumačkom spisku imale Mariju i Miraja, dok je domaća javna scena napokon dobila glumačko-bračni par jednako zanimljiv kako na pozorišnim daskama, tako i na televiziji i filmu.
Intervju za magazin Azra dugo se dogovarao, Marija je čekala pravi povod... Polako je složila kockice privatnog i poslovnog života u najzaposlenijem gradu u Californiji, Los Angelesu, gdje napokon ostvaruje i svoj veliki san, da piše. Kao scenaristkinja je već potpisala nekoliko svojih filmova, dok su pregovori za prvi dugometražni film u toku.
I onda, sredinom decembra, stiže pozitivan odgovor. Samo za magazin Azra, Marija je specijalno u Los Angelesu snimila set fotografija na kojima je zasjala poput filmskih diva starog Hollywooda. Vesela je, puna duha… Od odluke da se presele u daleku zemlju, prošlo je šest godina. Koliko su bile gorke, a koliko slatke, govori tvoreno.
– Godinama sam govorila kako ću se odseliti u Ameriku, ne znam ni sama iz kojeg razloga. Još u srednjoj školi istraživala sam programe gdje se može završiti četvrti razred srednje škole u Americi i mojim roditeljima, pogotovo tati je to bilo jako zabavno, da ne kažem smiješno. Na kraju sam im, ipak, pokazala da sam ozbiljna (smijeh). Divno nam je bilo raditi i živjeti kod nas, ali jednostavno i Miraju se javila ista želja, jer je nekako uvijek dobijao uloge u američkim projektima kada kod bi radili audicije na Balkanu, najprije sa Richardom Gereom u “Hunting Party” a nakon toga i u “Nemogućoj Misiji” s Tomom Cruiseom. Naša konačna odluka da se preselimo je ljudima bila mnogo šokantna, jer porodica i prijatelji su uglavnom mislili da mi samo o tome pričamo kao i da kao i većina to nećemo stvarno i učiniti. Ja sam malo više u oblacima, i da Miraj nije preuzeo inicijativu, nazvao advokata i pokrenuo proces za vize, ja bih sigurno još bila između Sarajeva i Zagreba i pričala svima o mojim željama i planovima kako ću se jednoga dana preseliti u Los Angeles. Nekim članovima porodice i prijateljima iskreno nije bilo jasno da odlazimo na nekom, haj’mo reći vrhuncu popularnosti, kada radimo na projektima, serijama i filmovima, čak su nas i odgovarali od te odluke. Kada sada promislim, ne znam kako smo uopće imali hrabrosti izaći iz svoje “zone ugodnosti”, staviti sve naše stvari i snove u četiri kofera i doći u ogromnu zemlju, višemilionski grad u kojem nismo nikada bili. Dočekala nas je prijateljica Ina i počeli smo se upoznavati s načinom života i tražiti stan. Ljudi su nam davali savjete, dijelili s nama vlastita iskustva i strahove, a mi smo klimali glavom i oblikovali mišljenje. Govorili su nam da je teško, nemoguće, da glumci iz svih dijelova svijeta probaju i ne uspijevaju, a mi smo klimali glavom i radili svoje. Sada smo sretni što nismo slušali savjete i što smo slijedili svoj, što bi vjerovatno Čombe rekao, insekt.
Kakav Vas je osjećaj obuzimao prvih dana života u Los Angelesu?
– Bio je čudan osjećaj, kao da smo bili na nekom autopilotu. Od zemalja u kojima smo već izgradili prijateljstva, navike, karijere, došli smo u potpuno novu sredinu. Osjećala sam se kao na prvoj godini Akademije. Kad ne znaš ništa i nikoga, niko tebe ne zna i moraš sve ispočetka.
Nastavak teksta čitajte u magazinu Azra.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)