Mediji u Srbiji objavili su danas da je supruga nekadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije i haškog optuženika Slobodana Miloševića, Mira Marković preminula u bolnici u Moskvi.

Prethodnih dana mediji su objavili i da je Mira Marković imala četiri operacije, a nakon posljednje su joj bile ugrožene vitalne funkcije i ljekari nisu željeli da daju prognoze u vezi sa oporavkom, jer je on bio krajnje neizvjestan.

Ko je bila Mira Marković?

DEPO Portal svojevremeno je, tačnije u junu 2017. godine, prenio priču koju je objavio srbijanski politički magazin Nedeljnik o ženi koja je ostala upamćena kao "ozloglašena supruga". Podsjećamo na ovu priču... 

Mira Marković upamćena je kao ozloglašena supruga Slobodana Miloševića, koja je sudbonosno uticala na brojne njegove poteze koji su na kraju doveli do serije jezivih ratova na području bivše Jugoslavije. 

Milošević je danas mrtav, a ona je u trenutku nastajanja ovog teksta imala 75 godina i sa svojim sinom Markom živjela je pod zaštitom političkog azila u Rusiji. Mnogi kritičari i analitičari novije prošlosti na prostoru ex-Jugoslavije slažu se u tvrdnjama da su jezivosti njene uloge u životu Miloševića doprinijeli i njena frizura i njen često zabilježeni cvijet u kosi.

A svoju povijest, i to vrlo divlju, čak i mračnu, imaju i frizura i cvijet... Šta su oni zaista značili otkriva magazin Nedeljnik, koji donosi priču Mirinog kolege iz srednje škole, simpatije prema kojem je gajila tajnu naklonost sve do kraja 80-tih godina prošlog vijeka, čak i onda kada se zaljubila u Slobodana Miloševića, pa i nakon što se za njega udala.

Vezu s Mirom održavao je sve do 8. sjednice CK SK Srbije, tj. do 1987, a povremeno ju je i posjećivao u Beogradu. On je bio godinu dana mlađi od Mire, tj. rođen je 1943. (za razliku od Mirjane koja je 1942. godište), piše Nedeljnik.

Njih su dvoje kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih zajedno išli u Požarevačku gimnaziju. Mira mu se činila "normalnom", tj. vedrom, društvenom i komunikativnom, poput ostalih djevojaka, a onda se, negdje u vrijeme kad je išla u 3. ili 4. razred gimnazije, zbio jedan čudan događaj koji ga je (jednako kao i Miru) duboko potresao i koji mu se, sve do danas, snažno urezao u pamćenje.

"Bila se razboljela", ispričao je sagovornik Nedeljnika, "pa sam je posjetio kod kuće. Razgovarali smo u njenoj sobi, gdje je spavala. Bila je uzbuđena i duboko potresena, drhtala je kad mi je govorila: 'V..., nešto sam krupno i vrlo ružno doznala!' Ali nije mi htjela odati o čemu se radi. I nikada mi to nije ispričala. Pretpostavljam da je tada doznala za 'status' svoje majke u javnom (partijskom) životu Srbije."

 
Taj se iskaz toga mog sugovornika iz Požarevca (koji danas živi u Beogradu i bavi se znanstvenim radom) može dovesti u vezu s onime što je u svojoj knjizi "Tajne enigme o Veri Miletić" napisao Đ. Labović. On u njoj citira dopis koji se, kako kaže, čuva u Istorijskom arhivu Beograda, a u kojem piše da su "prilikom ekshumacije streljanih 22-26. VIII 1959. godine, iznad dve masovne rake u Jajincima, nađeni (...) drveni krstovi i piramide, sa više označenih imena", da je tom prilikom identificirano 20 leševa i da je pod rednim brojem 13 navedeno ime i prezime Vere Miletić. Nalaz komisije verificirala je, na licu mjesta, Verina mlađa sestra (tj. Mirina tetka) Branka.

Godina 1959... Mira Marković je tada imala 17 godina. To jest, 17. je rođendan slavila (ako ga je slavila) 10. jula 1959. Sociolog Karl Mannheim u svom eseju "Problem generacija", uvrštenom u knjigu Eseji o sociologiji znanja, upozorava na 17. godinu u odrastanju i sazrijevanju svake osobe pa kaže, između ostaloga, da se "mogućnost stvarnog ispitivanja stvari i promišljanja o njima javlja (...) tek u tački kada počne lično eksperimentisanje života - oko 17. godine".

Mira Marković se, kad je napunila 17 godina, odlučila na jedno uistinu vrlo neobično i unikatno "eksperimentisanje života". Odlučila je kopirati životni put svoje majke Vere Miletić. To jest, postala je, na neki način, njenim (ali pervertiranim) klonom.

Vera Miletić je postala vatrenom ljevičarkom, simpatizerom komunističkog pokreta, u 7. razredu (danas je to 3. razred) gimnazije, koju je pohađala u Požarevcu. Bilo je to u školskoj godini 1936/37. Aktivno je sudjelovala u literarnoj družini "Razvitak", formiranoj u Požarevačkoj gimnaziji, a poznatoj po ljevičarskom, komunističkom opredjeljenju nekih (ili mnogih) svojih članica (među kojima je bila i njena sestrična i buduća Titova ratna sekretarica i ljubavnica, zapravo nevjenčana supruga, Davorjanka Paunović, zvana Zdenka).

U istoj životnoj dobi (17 godina), na istome mjestu (Požarevačka gimnazija), u istom razredu gimnazije (3. razred) i u okviru iste literarne družine, odnosno školskog lista Razvitak (definiranog kao "omladinski časopis za književnost, društveni život, nauku, kulturu i zabavu"), aktivira se, poput kakvog bombaša-samoubojice, i Verina kćerka Mira Marković. Bilo je to u školskoj godini 1959/60. U prvom broju lista Požarevačke gimnazije Naša stvarnost, tiskanom 15. aprila 1960, a koji će već od drugoga broja (onog od 25. maja 1960) promijeniti ime u Razvitak, Mira Marković je objavila članak pod naslovom "Razmišljanja", u kojem je obznanila da je napunila 17 godina i da, na određen način, kreće sa svojim ideološkim i društvenopolitičkim aktivizmom i svojom političkom karijerom.

Održala je moralnu bukvicu svojim drugovima i drugaricama iz razreda, poručivši jednome svom drugu koji se na školskom satu, kako je napisala, "kod stiha o poginulima (moguća asocijacija na Veru Miletić - op. aut.) široko nasmejao": "Druže, stidi se!"

A u drugom (formalno 17.) broju požarevačkog Razvitka, od 25. maja 1960, objavljen je izvještaj s omladinske konferencije Požarevačke gimnazije od 19. maja 1960, kao i sastanka održanog nekoliko dana kasnije, na kojem je 17-godišnja Mira Marković izabrana za predsjednika Školskog komiteta omladine Gimnazije. U istom je Komitetu bio i njezin dečko Slobodan Milošević.

A na str. 5 toga broja objavljena je i "pjesma u prozi", bez naslova, Mire Marković, sa stihom: "Jednog proleća u kosi su mi procvetali cvetovi..."

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)