LAŽI I UVREDE NA RAČUN PREDRAGA KOJOVIĆA

Sabina Ćudić: Ima li u ovom gradu mjesta i za Bakira i za Peđu?! Zašto je saradnja sa Izetbegovićem uzaludna?

Front 08.02.19, 14:47h

Sabina Ćudić: Ima li u ovom gradu mjesta i za Bakira i za Peđu?! Zašto je saradnja sa Izetbegovićem uzaludna?
Ima li u ovom gradu mjesta i za Bakira i za Peđu? Ja znam da ima. Možete li, u skladu sa tim, naše političke rasprave izdići iznad naših imena? Možemo li sa tim zaključkom izaći sa ovog sastanka?” Šutjeli su prisutni, Genjac, Zvizdić, Sarajlić i Džaferović. Previše svjedoka da bi se zaboravilo

 

Potpredsjednica Naše stranke i zastupnica u Parlamentu FBiH, Sabina Ćudić na svom Facebook profilu objavila je kritički osvrt na sastanak delegacija Naše stranke, SDP-a i DF-a sa vrhom SDA oko aktuelnih pitanja formiranja vlasti u BiH...

 

U konferencijskoj sali centrale Stranke demokratske akcije u Sarajevu nalaze se dva portreta. Portreti Sulejmana Tihića i Alije Izetbegovića. Njihov nasljednik, Bakir Izetbegović sjedio je ispod njih, naspram delegacije Naše stranke, SDP-a i DF-a, čiji sam bila dio. Slušajući šta govori, razmišljala sam šta bi njegovi prethodnici, lišeni roditeljske subjektivnosti, istinski mislili o anemičnosti izgovorenog.


Kako nam mozak često odluta iz društva floskula, sjetila sam se intervjua sa Sanjinom Bećiragićem za TV1 iz 2014. godine, gdje sam na pitanje o Sulejmanu Tihiću koji je tog mjeseca preminuo, rekla nešto iza čega jednako i danas stojim - to da je gospodin Tihić autor jedne od, kako za Bošnjake tako za sve Bosance i Hercegovce, najvažnijih izjava u proteklim decenijama, o neophodnosti prevazilaženja filozofije žrtve.


Ljude ne dehumaniziram neovisno o ideološkom, ličnom ili bilo kom drugom jazu, i željela sam na taj način, podvlačeći stavove sa kojima sam se slagala, iskazati svoje poštovanje za gospodina Tihića. To sam spomenula Izetbegoviću, te rekla da mi je žao što pisana djela njegovog oca, principe o kojima je govorio, čini mi se, nažalost, poznajem bolje od nemalog broja zastupnika SDA. (“Ali to je Sabina pohvalno.” Bojim se da nije gospodine Izetbegoviću.)


Apsolutno nisam imala namjeru govoriti o detaljima ovog ili bilo kog drugog sastanka, mojim argumentima sa istog, mojim ili tuđim, ali suočeni sa valom mržnje, uvreda i prijetnji proteklih dana, ne mogu da se ne vratim na taj susret, i potražim korijene monstruoznih napada koji će uslijediti, ne samo na stranku, već pojedinačno i poimenice na kolege i mene, sa posebnim fokusom na Peđu Kojovića, uvijek sa naglaskom na njegovo porijeklo, ime, etničku pripadnost.


(Između ostalog, danas je SDA-ov magazin izašao sa naslovnicom na kojoj je, poput smrtovnice, crnobijela slika Peđe Kojovića, te velikim crvenim naslovom kojim ga nazivaju neprijateljem države. Twitter ratnici prozivaju četnikom. Večeras u Dnevniku Federalne televizije, Izetbegović iznosi laž da je "Kojović, čovjek koji je došao iz Srbije iza rata..." Stižu prijetnje, za koje, ako se materijalizuju, niko neće preuzeti odgovornost. U Sarajevu, 2019. godine.) I kao odgovor na sve to: sveopšta - tišina. Ili oportunističko saučesništvo.


Na samom kraju našeg sastanka, otvoreno, bez uvijanja, uvreda ili podlosti, sasvim iskreno i u skladu sa onim što je Naša stranka transparentno iznijela kao svoj stav, Predrag Kojović je rekao gospodinu Izetbegoviću: Naša stranka neće ulaziti u koaliciju sa HDZ-om, SDA, i SNSD-om. Ne izjednačavamo vas niti poredimo, ali naše vizije za budućnost i napredak Bosne i Hercegovine nisu kompatibilne. Isto tako, iskoristit ću ovu priliku da Vas pozovem i zamolim da me ne prisiljavate da konstantno dokazujem svoj patriotizam i svoju odanost Bosni i Hercegovini samo zato što se zovem Peđa. Da prestanete sa napadima te prirode, da me prestanete nazivati najpogrdnijim imenima u skupštini, da ne iznosite laži o tome gdje sam bio u ratu, o mojoj porodici, da stavimo iza sebe napada koji ne pripadaju ovom gradu.


Ima li u ovom gradu mjesta i za Bakira i za Peđu? Ja znam da ima. Možete li, u skladu sa tim, naše političke rasprave izdići iznad naših imena? Možemo li sa tim zaključkom izaći sa ovog sastanka?” Šutjeli su prisutni, Genjac, Zvizdić, Sarajlić i Džaferović. Previše svjedoka da bi se zaboravilo.


Danas je jasno da nismo mogli izaći sa tim zaključkom. Zato je svaki poziv na političku saradnju gospodine Izetbegoviću uzaludan - kada dolazi od onih koji dovode u pitanje vaše pravo na postojanje. Jer to onda više nije poziv, nego prijetnja. A sa druge strane postojimo i mi kojima prijetnje samo daju novu snagu.

 

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

BLIN
KOMENTARI