Najveća YU filmska zvijezda posljednji zbilja važan film snimila je 1998.

Kako je Milena Dravić postala zaštitno lice generacije socijalizma: Prvu ulogu je dobila u Sarajevu, ostalo je istorija...

Kultura 21.10.18, 18:07h

Kako je Milena Dravić postala zaštitno lice generacije socijalizma: Prvu ulogu je dobila u Sarajevu, ostalo je istorija...
Zvjezdani uspon Milene Dravić bio je meteorski. Mlada balerina bez glumačkog obrazovanja, Dravić je prvu ulogu dobila u 19. godini, u Sarajevu

 

Izvor: Jutarnji.hr

Piše: Jurica Pavičić

 

Najveća jugoslavenska filmska zvijezda nije bila tipična slavenska ljepotica. Najbolje je utjelovljavala djevojke iz susjedstva, a kada je i glumila seljančice, tom svojoj zapadnjačkom, mondenom fizionomijom uvijek je glumila seljanke koje žele i mogu postati nešto više.

 

U filmu Gorana Paskaljevića “Bure baruta” postoji scena koja se usjekla u pamćenje svakom tko ga je gledao. U toj sceni, gradski nasilnik - kojeg glumi Sergej Trifunović - ulazi u noćni beogradski autobus. U polupraznom busu on se okomi na staru, ali otmjeno odjevenu gospođu. Osorno je upita “sjeća li se vremena Turaka” koji su “vladali 500 godina”. Kad ona odvrati niječno, pita je sjeća li se Nijemaca, pa sjeća li se “ovog rata”. Nastojeći umaći verbalnom zlostavljanju, starica se preseli na drugo sjedište, no siledžija ne popušta, gnjavi je dalje i dalje, da bi prijeteći ustvrdio da je “tako to kad nitko ništa ne pamti” pa nam zato treba još jedan, idući rat.

 

Žena koju Trifunovićev lik zlostavlja tek je uzgredni lik u filmu. Ima svega nekoliko rečenica teksta. Ne saznamo joj ime: na špici i u filmografiji lik se navodi kao “Žena iz autobusa sa šubarom i lisičjim krznom”. Ipak, svi koji su gledali Paskaljevićev film neizbježno su zapamtili ovu scenu, a zapamtili su je zbog lica koje se vidjelo ispod šubare. Bilo je to - naime - lice Milene Dravić.

 

Scena u kojoj se mlada bitanga iživljava na starici koja “ne pamti ni Turke ni Nemce” te je 1998. imala jasne političke konotacije. Kroz tu scenu progovarao je ideološki i vrijednosni jaz dviju generacija: generacije koju je formirao (ili deformirao rat), te starije generacije, naraštaja kojem su mladi patriotski junoše zamjerali sve: zamjerali život u socijalističkim stanovima, zamjerali odmarališta i K15, zamjerali krotku šutnju koja je kupljena konformističkim komoditetom. A scena iz “Bureta baruta” ne bi bila tako efektna da Ženu Iz Bivših Vremena nije utjelovljavala glumica koja je i sama bila otjelovljenje Bivših Vremena.

 

Prikazujući poniženje i poraz generacije odrasle u socijalizmu, Paskaljević je tu generaciju predočio kroz njeno zaštitno lice.

 

A Milena Dravić - glumica koja je umrla prošlog tjedna - doista je bila zaštitno lice generacije socijalizma. Bila je to ne samo zato što je bila najveća ženska zvijezda jugoslavenskog filma. Bila je to ne samo zato što je glumila u najslavnijim filmovima te epohe, u rasponu od ideoloških velespektakala do prgavih disidentskih filmova. Milena Dravić nije bila samo velika glumica koja je glumila u velikim filmovima (premda je bila i to).

 

Ona je imala karakteristiku koju imaju prave, velike filmske zvijezde. Glumačko lice i metafilmska pojava Milene Dravić, naime, nisu samo pričali priče filmova u kojima je glumila. Najbolji režiseri s kojima je Dravić radila znali su iskoristiti njezin izgled, talent i metafilmsko značenje da bi ispričali veliku žensku priču jugoslavenskog 20. stoljeća. Kroz uloge koje je akumulirala, Milena Dravić je tijekom desetljeća postala i mimo svoje kontrole svojevrsni ideološki znak. Upravo taj znak je ono s čim se brutalno obračunava Trifunovićev lik u sceni iz beogradskog autobusa. On u njoj ne kinji samo Ženu s lisičjim krznom. On kinji ono što je lice Milene Dravić značilo.


Meteorski uspon

 

Zvjezdani uspon Milene Dravić bio je meteorski. Mlada balerina bez glumačkog obrazovanja, Dravić je prvu ulogu dobila u 19. godini, u Sarajevu. Ulogu u filmu “Vrata ostaju otvorena” dao joj je slovenski Čeh i jedan od prvih majstora mladoga jugoslavenskog filma, František Čap. Samo tri godine kasnije, Dravić će u 22. godini dobiti glavnu pulsku nagradu za ulogu u Bauerovoj “Prekobrojnoj”. Postala je najmlađa dobitnica pulske glumačke nagrade u povijesti. Istodobno, postala je jugoslavenska superzvijezda, što će ostati do smrti. Kako je moguće da je očito darovita amaterka u samo tri godine pokorila kinematografiju? Je li riječ bila samo o (očitom) talentu? Ili je u tom licu ta generacija vidjela nešto što je željela vidjeti na ekranu?

 

Ostatak teksta pročitajte OVDJE.

 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

 

 

BLIN
KOMENTARI