Ranko Zidarić (53), u posljednje vrijeme samozatajni glumac Gavelle koji rijetko javno govori o svojim pozorišnim obvezama, pojavio se se u Gavellinoj premijeri 11. maja, u “Slikarima rudarima”, prema tekstu Leeja Halla, scenariste filma “Billy Elliot”.

- Izbjegavam intervjue jer je teško govoriti o pravim temama. Pitanje broj dva je smatra li nas glumce netko pozvanim da o njima govorimo, kao i činjenica da svako otvaranje neke ozbiljne teme, koja nije o tome pijem li shakeove ili joggiram, izaziva niz sumanutih reakcija - kaže na početku razgovora za Jutarnji.hr.

Smiješne uloge

Glumac s više od 50 uloga u filmu, koji je na velikom platnu debitirao 1988. u Zafranovićevu naslovu “Aloha: praznik kurvi” i zvali su ga jugoslavenskim Richardom Gereom, u nekim je od posljednjih uloga u matičnom kazalištu Gavella do suza zabavljao publiku, kao Bosanac folirant feminiziranog akcenta u “Osmom povjereniku” ili kao svećenik u leopard tangama s velikim krstom oko vrata u “Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja”, a sada će tumačiti Harryja Wilsona, zubnog tehničara među rudarima; medicinsko osoblje je, uostalom, fah u kojem su ga redatelji već prepoznali. 

U predstavi je riječ o istinitom događaju, Ashingtonskoj skupini, rudarima koji su živjeli u Britaniji između dva rata, uhvatili se kista i kao samouki dospjeli u likovne enciklopedije.

- Moj lik  pati od tjeskobe, klaustrofobije, jer preživio je napade bojnim otrovima u 1. svjetskom ratu, a ja se kao njegov tumač nalazim u minskom polju bez mape. Vječiti je problem većine kazališnih uloga to da su indikacije za lika šture, kao i minimalno naznačene. Rijetko se koji pisac usudio napisati preciznu dijagnozu karaktera, izuzmemo li, recimo, Bernard-Marie Koltesa ili Jean Geneta - rekao je Ranko Zidarić. 

Riječ je o prvom uprizorenju Leeja Halla na hrvatskim pozornicama, koje nas temom dijelom može asocirati na Hlebinsku školu.

Šovagović i ja

- Tekst nije neki kretenoidni poluproizvod, govori o kulturi i radničkoj klasi. Osamdesetih godina, kada su ostali samo fosili od starih komunjara, a ja nisam ni znao kako se zove predsjednik predsjedništva, svi su slušali punk, a nitko cajke. Ne govorim sad o političkom sistemu ni ovom ni prošlom, niti bilo kojem, jer su to sve slaboumni projekti, dobre baze što su se pretvorile i pretvaraju se u svoju suprotnost.

No za pokreta koji je bio tek za jednu potenciju više od pobune Matije Gupca ljudi su se pristojnije ponašali i kulturnije živjeli, što je paradoks -  govori glumac koji je za prosječnu publiku dr. Slaviček iz “Naše  male klinike”, a nekoć je, kada se bio pojavio s Nedom Arnerić u “Prazniku kurvi”, smatran seks simbolom bivše kinematografije.

- Jugoslavenski Richard Gere… ma to je zajebancija. Ja ovdje ne mogu biti ni Ranko Zidarić, a kamoli Richard Gere. Radim par serija i crtić da si mogu kupiti novi bicikl, dok si ovi u Hollywoodu od honorara naprave tvrđavu - kaže o glumcima u Hrvatskoj Zidarić, koji je najveći dio karijere proveo s kolegom iz Gavelle Filipom Šovagovićem. Zajedno su od filma “Diploma za smrt”.

- U međuvremenu ja sam odrastao, a Šovagović obrastao. Ne ponašamo se kao stari prdonje, što jesmo. Pokušavamo pobjeći jedan od drugoga, ali ne ide. Čak mi je i kum. Šalim se, takav umjetnik, pisac, režiser, glumac u Švicarskoj bi bio multimilijunaš - govori o kolegi. 

Obojica su nasljednici nekadašnjih osnivača Gavelle. Fabijan Šovagović i Krešo Zidarić glumci su iz odmetničke akcije dr. Branka Gavelle kada je redatelj 1956. rekao “ne” burgteatru i osnovao novo kazalište u Frankopanskoj.

Nastavak razgovora čitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)