FOTO/ Sarajevski likovni salon

I ove godine u galeriji Collegium Artisticum uživajte u radovima domaćih umjetnika

Kultura 25.12.17, 10:45h

Salon se – kao umjetnička, kulturna pa i kao kulturno-obrazovna akcija - može razumjeti i kao apel za reafirmaciju visokih kulturnih i umjetničkih vrijednosti, naime kao apel za kultiviranje i podizanje produktivnih i receptivnih standarda i mjerila

 

Sarajevski likovni salon 2017 kojom se zaključuje likovna sezona 2017 je više nego dobra vijest. Zapravo, ova iznimno značajna akcija respektabilnog broja likovnih umjetnika koji sudjeluju u ovogodišnjem Salonu, daleko nadilazi rutinsku žurnalističku kvalifikaciju „dobre vijesti“.  Time da je ovaj Salon „više nego...“ , želi se sugerirati da je Salon (i aktualno ali i s obzirom na tradicionalne prakse bosansko-hercegovačke likovne scene) prije svega veoma važna kulturna činjenica u širem planu kompleksne kulturne mape Bosne i Hercegovine, kako u sinhronoj tako i u dojahronoj perspektivi.

 

U užem smislu likovni Salon je umjetnička činjenica, odnosno, dinamična slika aktuelne likovne umjetničke prakse (ili: umjetničkih praksi) i njezinih varijeteta, autorskih likovnih jezika, intencija, likovnih istraživanja, izbora likovnih jezika i sredstava  pa i likovne osjećajnosti. Osim toga, Salon i njegovo održavanje može se promatrati i u svjetlu pitanja i problema kulturne politike, odnosno, u okviru pitanja strateške društvene, političke, ekonomske, infrastrukturne, medijske ... podrške i ovom Salonu kao i drugim institucionalnim i/ili individualnim oblicima i akcijama u sferi likovnih umjetnosti. U slučaju ovogodišnjeg i prethodnih Salona – zvuči ohrabrujuće materijalna i programska podrška nadležnih institucija i sponzora - Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, koja je u danim okolnostima stala iza Salona uprkos općepoznatim krajnje nepovoljnim materijalnim, infrastrukturnim i drugim društvenim okolnostima.

 

No, ovdje treba izričito reći da je Salon prije svega djelo i rezultat  akcije same umjetničke zajednice, naime suradnje i sinergije likovnih umjetnika koji na Salonu nastupaju.  U toj stvari, pak, treba posebno naglasiti  činjenicu da je spiritus movens Salona Izet Alečković koji je sa saradnicima i učesnicima predano i ustrajno radio na postavci Salona kao i na konstituiranju autorske zajednice Salona.

 

Najzad, Salon se – kao umjetnička, kulturna pa i kao kulturno-obrazovna akcija - može razumjeti i kao apel za reafirmaciju visokih kulturnih i umjetničkih vrijednosti, naime kao apel za kultiviranje i podizanje produktivnih i receptivnih standarda i mjerila (kako u likovnim umjetnostima tako i u polju drugih umjetničkih i kulturnih praksi). Ovakav oblik javne prezentacije likovnog života  i umjetnosti općenito - predstavlja  sretnu i neophodnu protutežu trendovima kulturne krize, protutežu zastrašujućoj devastaciji umjetničkih i kulturnih vrijednosti u životnom i javnom prostoru, protutežu masovnom zagađenju i primitiviziranju kulturnih, medijskih i mentalnih prostora koje sa sobom nosi industrija šunda, zabave i potrošnje.

 

Ako se, pak, fokusiramo na sam ovogodišnji Salon kao likovni događaj, vidjećemo da (i) ova postavka po prirodi stvari (a to znači po prirodi svakog umjetničkog iskustva) slijedi načelo pluralnosti likovnog jezika, ili – drukčije rečeno – načelo „višeglasnosti“ ili „višebojnosti“ likovnog iskustva svijeta koje (kao vizualno iskustvo)  odavno nadilazi bazični mimetički kanon i postaje autorski modeliranom „interpretacijom“, „konstrukcijom“ i/ili „proizvodnjom“ svijeta i tumačenjem čovjeka u mediju likovnih sredstava, postupaka, tehnika ili u mediju autorskog životnog iskustva ili njegove mentalne ili duhovne „aparature“ i „prerade“.

 

U tom pogledu, u postavci ovog Salona, u spomenutom načelu pluralnosti izražajnih jezika, u pluralnosti u izboru tehnika, likovnog materijala, u odabiru „sižea“ i „tema“, u impulsima individualnih istraživanja ili individualnih sklonosti, - nije ni potrebno tražiti neki jednoznačni zajednički nazivnik ili neki „grupni likovni kanon“ i „stilsko/tematsko/svjetonazorno .... jedinstvo“, ili  „normativnu likovnu školu“, ili neku „srodnost po izboru“ (kakvi su nam poznati  u arhipelagu povijesti likovnih umjetnosti). Načelo pluralnosti zapravo je indeks načela slobode koje (načelo) je konstitutivni pojam umjetnosti uopće, a ono se materijalizira u osebujnoj likovnosti svakog individualnog likovnog učinka. Sa tog stajališta ovdje izloženi radovi fungiraju kao tvorevine u vlastitom izražajnom autoreferencijalnom (materijalnom i duhovnom) unutarnjem poretku, ali u cjelini izložbene postavke djeluju i prema vani, takoreći: interaktivno i komparativno, u širokom registru: od tehnički čistih tradicionalnih likovnih postupaka do sinkretičkih mješavina i kompilacija, od figuracije do apstrakcije, od upotrebe simboličkog potencijala slike do istraživanja  amorfne elementarne likovne materije....  

 

Zato bi se moglo reći da postavka Salona ne prezentirana neko dovršeno, zatvoreno stanje aktualne likovne produkcije nego (kao kolektivna akcija i kao kolektivni učinak u kojemu i najugledniji autoriteti bosanskohercegovačkih likovnih umjetnosti sudjeluju sa mlađim generacijama i njihovim traženjima) predstavlja likovne umjetnosti u procesu, kao otvoreno iskustvo koje računa i sa neizvjesnostima. Razumije se da se (ne ulazeći ovdje u pojedinačne deskripcije izložaka niti u analitičko prosuđivanje pojedinačnih radova) može reći da otvorenost tog iskustva ne znači bezuvjetni alibi za vrednosni sud. Jer: otvorenost znači i neizvjesnost, izazov i rizik.

 

Upućen ili aktivan promatrač ima dovoljno prostora i poticaja i za vlastiti doživljaj ali i za analitičko-kritičku refleksiju učinaka, intencija i razine umijeća svakog pojedinog autora i njegovog učinka.  Stoga se i može reći da Sarajevski likovni salon 2017 u sebi ima kapacitet iznimno važne likovne akcije u sklopu ukupnog kulturnog ambijenta, kako u procesima javnog obrazovanja i promoviranja jezika i značaja likovnih umjetnosti i likovne kulture, tako i u smislu kulturnog i civilizacijskog ranga našeg društva.

 

Osim što je Salon iznimno vrijedan kao čisto likovno-umjetnička činjenica, on u sebi sadrži cijeli sklop suštinskih pitanja koja otvara i postavlja, a koja se tiču kako likovnih umjetnosti, njihovog statusa i djelovanja, tako i društvenog i obrazovnog imperativa spašavanja i afirmacije vrijednosti humanističke kulture uopće, čiji su organski dio i likovne umjetnosti. U tom pogledu  i Sarajevski likovni salon 2017 zaslužuje pažnju, zahvalnost i podršku.

 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)

 

 

BLIN
KOMENTARI