Posao za historičare

Postojao je UZP za stvaranje Velike Srbije, a u središtu je bio Milošević

Front 11.12.17, 17:45h

Postojao je UZP za stvaranje Velike Srbije, a u središtu je bio Milošević
Transkripti sa suđenja, kao i dokumentirani i digitalni dokazi koje su pribavili i tužitelji i odbrana optuženih, pružaju mnogo detaljnije informacije o ulozi Slobodana Miloševića i Srbije nego same presude

 

Piše: Florence Hartmman/ Avangarda

 

Poslije zadnjih presuda u Haagu, Mladiću i Prliću i drugima, prvenstveno predstavnci političkih elita, ali i drugi pojedinci, među kojima i advokati odbrane iz predmeta Prlić, kao i mediji, plasirali su teze kako je Haški sud osudio Hrvatsku, ali da je Srbija oslobođena odgovornosti za učešće u ratu u BiH i počinjene zločine.

 

Pojedinci su čak išli dotle da javno tvrde kako se Velika Srbija i Velika Hrvatska ne spominju nigdje u haškim predmetima, što nije ništa drugo do obmana javnosti kako bi se skinula odgovornost sa Zagreba i Beograda zbog ciljeva da podjele BiH u okviru kojih su i počinjeni zločini, a što se u presudama decidno navodi uz objašnjenja da je to činjeno u okviru udruženih zločinačkih planova u kojima su uz Republiku Srpsku Krajinu, Republiku Srpsku, učestovale i Srbija i Hrvatska.

 

U sažetku odluke Raspravnog vijeća u predmetu Milošević navodi se da je utvrđeno da se s razlogom može vjerovati da su “plate i penzije pripadnika VRS stizale iz Beograda; da je JNA pružala kontinuirano podršku VRS-u u pogledu opreme, municije i vodstva te povremeno učestvovala u oružanim operacijama tokom rata”. U nedavnoj prvostepenoj presudi Mladiću, ti su nalazi ponovljeni i time potvrđeni. (Milošević, 98bis Odluka, 258-60.)

 

Uz to, Miloševićeva ekstenzivna uključenost u pregovore koji su doveli do Dejtonskog sporazuma —uključujući to što je imao ovlasti da odlučuje u ime bosanskih Srba i to što je mogao prihvatiti odredbe Sporazuma koje su sami bosanski Srbi smatrali neprihvatljivim i da im te uslove nametne — uzeto je kao razložno ubjedljiv dokaz njegove uloge vrhovnog vođe u odnosu na bosanske Srbe.

 

Milošević je identificiran kao pripadnik golemog UZP-a u koji je bio uključen velik broj zasebno optuženih pojedinaca: Milan Milutinović, Nikola Šainović, Dragoljub Ojdanić i Vlajko Stojiljković u optužnici za Kosovo; Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Ratko Mladić, Jovica Stanišić, Franko Simatović, i Vojislav Šešelj u optužnici za Bosnu; te Milan Babić, Milan Martić i Goran Hadžić, kao i Simatović, Stanišić i Šešelj ponovno, u optužnici za Hrvatsku.

 

Transkripti sa suđenja, kao i dokumentirani i digitalni dokazi koje su pribavili i tužitelji i odbrana optuženih, pružaju mnogo detaljnije informacije o ulozi Slobodana Miloševića i Srbije nego same presude. Mnogo dokumentacije čeka na istraživače i historičare.

 

Na suđenju Slobodanu Miloševiću sveobuhvatno je razmatrana uloga Beograda u jugoslovenskim ratovima. Mada se uveliko pretpostavljalo da je, pod Miloševićevim režimom, Srbija podržavala srpske oružane snage u Hrvatskoj i Bosni, puni opseg te podrške i mehanizmi kojima je ona pružana nisu bili otkriveni javnosti sve do ovog suđenja. To nije bilo slučajno: kako bi svijet ubijedio da nije učestvovao u tim ratovima, Beograd je krio brojne pojedinosti o svojoj umiješanosti u ratove u Bosni i Hrvatskoj.

 

Smrt Slobodana Miloševića je spriječila donošenje presude protiv njega, ali nije izbrisala zabilježenu historiju. 

 

Milošević je Haški tribunal optuživao da je posredno kolektivno sudio srpskom narodu. Ali stvarno stanovište Tužiteljstva u pogledu kolektivne krivnje bilo je daleko usmjerenije. Strategija Tužiteljstva je bila iznijeti sveobuhvatnu tezu kojom bi se objasnilo učešće Beograda: udruženi zločinački poduhvat (UZP) koji je povezivao glavne aktere u Srbiji, RS-u i RSK-u oko plana primjene masovnog nasilja i terora kako bi se prisilno i trajno uklonili nesrbi s područja Kosova i velikih područja Hrvatske i Bosne, koja su trebala postati dio nove države pod dominacijom Srba. 

 

U središtu ovog UZP-a, kao neko ko objedinjuje sva njegova tri dijela, bio je Milošević – optužen na osnovu njegovih de jure različitih pozicija, na kojima je bivao tokom decenije ratova, kao predsjednik SRJ i Srbije i glavnokomandujući Vojske Jugoslavije, kao član i predsjednik Vrhovnog saveta odbrane (VSO); i njegove de facto ovlasti nad, i podrške, institucijama SRJ, Srbije, RS-a i RSK-a, i ključnim pojedincima u njima. 

 

Ostatak teksta pročitajte OVDJE.

 

(Avangarda, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)

BLIN
KOMENTARI