Priredila: Maja RUČEVIĆ
Već se nekoliko mjeseci Klinički centar Univerziteta u Sarajevu nalazi u žiži javnosti. Razlozi za to, nažalost, leže u ne baš pozitivnim događanjima koja se pripisuju poslovanju ove ustanove, odlasku ljekara s iste, sveopćem stanju u zdravstvu koje se odražava i na ovu ustanovu... Ukratko, u nekim veoma važnim infrastrukturnim problemima koji zahtijevaju hitno i konkretno rješenje.
No, priča o jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u državi seže u davnine, tačnije do kraja 19. vijeka... Jeste li ste ikada zapitali ko joj je udario temelje i kako je sve izgledalo na početku, a kako teklo posljednjih stotinjak godina?
|
Topal osman Paša - osnivač kliničkog centra i urbanistički modernizator Sarajeva |
Klinički centar ima svoje početke u prvoj hospitalnoj zdravstvenoj ustanovi koju je 1866. u Sarajevu osnovao Topal Osman Paša sredstvima Gazi Husref Begovog Vakufa.Topal Osman-paša je rodom iz Moreje, otok Krit. Ima burnu ratnu historiju kao veliki vezir Otomanske imperije (u Bosni: od 1861. do 1869.). Gradio je puteve uz Neretvu i Bosnu. Izgradio je prvu Pivaru u Sarajevu (1864., što je bio presedan u Imperiji, uključujući i Pašino aktivno učešće na svečanosti otvaranja); vlasnik Pivare u kvartu Kovačići bio je Josef Feldbauer.Gradio je i pilane, telegrafije, poštu, kasarne (početno jezgro bivše kasarne Maršal Tito, sada Kampus UNSA), rezidenciju Konak (na sarajevskom Bistriku), prvu bolnicu u BiH (Sarajevo, Halilbašiča 16), prvu Vojnu bolnicu u Sarajevu (1866., srušena zgrada u sadašnjoj Titovoj, prekoputa Vrazove), Veliki han (1883., u ulici Samardžije), prvu štampariju koja štampa (Sopronova pečatnija) nedjeljni list "Bosanski vjestnik" (prvi broj izašao 07. 04. 1866.).Realizirajući svoj plan urbanističke modernizacije Sarajeva, između ostalog, probio je i ulicu Telali (od Mustaj-pašinog mejdana do Baščaršije); sagradio je i ljetnikovac na onovremenoj periferiji (pri odlasku iz ovog grada prodao ga je porodici Čengić, po kojoj nosi naziv današnji kvart "Čengić vila"). |
ZEMALJSKA BOLNICA - ZAČETAK MODERNOG BH. ZDRAVSTVA: Interesantan je historijat najvećeg državnog kliničkog centra. Naime, davne 1894. godine u gradskom naselju Koševo udareni su temelji Zemaljske bolnice, a taj se datum ujedno uzima i kao datum osnivanja Kliničkog centra.
Međutim, prvu hospitalnu zdravstvenu ustanovu u Sarajevu osnovao je 1866. godine Topal Osman Paša sredstvima Gazi Husref Begovog Vakufa Ta postojeća Vakufska bolnica, usljed masovnog priliva stanovništva, više nije raspolagala dovoljnim kapacitetima te se naglasak prebacuje na Zemaljsku bolnicu tj. novi moderni klinički centar.
Uprava Austro- Ugarske monarhije itekako potpomaže oblast zdravstva, a kadar se zapošljava iz Češke, Austrije, Mađarske i Italije, no također pozicije zauzimaju i domaći stručnjaci koji se uglavnom školuju na evropskim univerzitetima. Za BiH to znači potpuno novu eru u zdravstvenoj službi. Eru iznenadnog prosperiteta.
PRVI SVJETSKI RAT I PUSTOŠ: I taman kada su udareni temelji kvalitetnom zdravstvu u zemlji, historija postaje turbulentna. Prvi svjetski rat ostavlja strašne posljedice. Strani, ali i domaći ljekari napuštaju zemlju kojom vlada veliko siromaštvo (primjećujete li možda neku paralelu s današnjim stanjem?), ali i kolaju mnoge zarazne bolesti. Obnova prostora i popuna kadrova odvija se u periodu između dva svjetska rata.
Kako je Zemaljska bolnica bila mjestom gdje su se odvijali zahtjevni hirurški zahvati, a medicina generalno usporedo napredovala, spontano se javlja potreba za obrazovanjem domaćeg kadra, a sve se to slijeva u osnivanje i Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1944. godine s kojim Klinički centar usko sarađuje. U godinama koje će uslijediti, u našoj se zemlji intenzivno radi na unapređenju medicinskih usluga, kao i na adekvatnom školovanju kadra te sveukupnom progresu u pružanju zdravstvenih usluga.
OPSTALI I KAD JE BILO NAJTEŽE: Sve u svemu, može se reći da je Sarajevo za vrijeme čitavog prošlog stoljeća bilo centrom kvalitetne zdravstvene usluge, o čemu su se građani ovog grada možda i na najbolniji način osvjedočili tokom ratnih razaranja 1992.-1996. godine. Naime, uza svakodnevno granatiranje i ogromne štete koje su pretrpjele zdravstvene ustanove širom grada, ljekari su svo to vrijeme nadljudskim naporima nesebično pomagali ranjenicima i najugroženijima. Nije bilo prečeg od ljudskog života.
Granatiranjem su potpuno uništene Ginekološko-akušerska i Pedijatrijska klinika sa pratećim sadržajima kao i Institut za fizijatriju na Ilidži. Institut za vaskularne bolesti i Psihijatrijska bolnica su devastirane nakon povlačenja agresora iz naselja Jagomir. Ogromne štete su pretrpjele klinike na Koševu, na koje je palo preko 350 granata i drugih eksplozivnih naprava. Ukupne materijalne štete procjenjene su na 34.2% uništenih predratnih kapaciteta sa 1130 bolesničkih postelja, odnosno 38 miliona eura. Na liječenju je smrtno nastradalo pet pacijenata, direktnim pogocima granata u bolesničke sobe, a na isti način je 19 pacijenata ranjeno.
EPILOG: Ali postratno doba sa sobom nosi svoje (nove/stare)probleme, teže se obnavljaju uništeni kapaciteti, i oni tehnički i oni koji pripadaju ljudskim resursima, te u zemlji poharanoj korupcijom, manjkom političke volje za nepretkom i brojnim drugim problemima trpi i zdravstvo.
Danas je KCUS i dalje središnji i najveći državni zdravstveni centar, ali šta se danas u njemu i oko njega dešava ... E, to već i vrapci na grani znaju...
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)