Slavni glumac ponovo odgovorio kolegama

Miki Manojlović: Glumci poput Mirjane Karanović razumiju odluku žiriju, ali ne razumiju oni koji su prosječni

Kultura 12.06.17, 13:50h

Miki Manojlović: Glumci poput Mirjane Karanović razumiju odluku žiriju, ali ne razumiju oni koji su prosječni
"Imate ljude koji su izgradili djelimični ugled na tome da su žrtve političkog progona. Tako da, eto. Politički razlozi besmislen su alibi za prosječan rezultat", rekao je Manojlović

 

Odluka žirija 62. Sterijinog pozorja, da nijednu od devet takmičarskih predstava ne proglasi najboljom, jasna je, nije potcjenjivačka i nije imala namjeru da vrijeđa bilo koga, a politički razlozi besmislen su alibi za prosječan rezultat, izjavio je danas predsjednik tog žirija, glumac i reditelj Predrag Miki Manojlović.

 

"Kada se u sferu politike prebaci nešto što je prosjek, odmah pitam kakve politike, ko je tu uopšte politički protivnik, čiji, kojoj politici, molim vas lijepo, odgovara da se tako nešto dogodi? Nijednoj", rekao je Manojlović za Radio Beograd.

 

Kako ističe, sve politike i svi političari trebalo bi da se zapitaju zašto se to dogodilo i tvrdi da odluka žirija, da ne dodijeli nagradu nijednoj predstavi, jer je smatrao neophodnim da se napravi presedan, kako bi se tom odlukom ukazalo da je posljednji trenutak da se o problemu kvaliteta umjetničkih ostvarenja, kao i o suštini i smislu bavljenja umjetnošću, započne otvoren, iskren i istinit dijalog - nije ni na strani opozicije, niti pozicije.

 

"Ali, nema tu... Imate ljude koji su izgradili djelimični ugled na tome da su žrtve političkog progona. Tako da, eto. Politički razlozi besmislen su alibi za prosječan rezultat", rekao je Manojlović.

 

Desilo se i možda nekada, smatra Manojlović, da neke nagrade nisu dodjeljivane i to je i tada bio veliki skandal, a ističe da nije žiriju bio cilj da napravi skandal, nego da pokrene ozbiljan razgovor o tome kakav je odnos umjetnika prema svijetu koji ga okružuje i kakav je odnos države prema kulturi i da je to u stvari bio - SOS poziv.

 

Manojlović je napomenuo da predstave nije vidio nijednom, te da je upravo zato otišao da bude u žiriju, te da se radovao tome.

 

Odbacujući optužbe, koje idu od toga da je takva odluka žirija plod političkih pritisaka, do toga da predstavlja umjetničke prepotencije, lične i kolektivne uobraženosti žirija, Manojlović kaže da se sa tim ne slaže, te da donijete odluke svako može da tumači kako hoće, a da mu je žao ako se tumače na taj način.

 

"Dali su nam povjerenje, izabrali su nas i mi smo donijeli takve odluke, kakve smo donijeli. Dvije. Ne vidim nikakve razloge za optužbe. Mogu da razumijem pojedinačna nezadovoljstva. Postoje želje, koje se iz godinu u godinu množe, za broj nagrada, a žiri je taj koji treba da odluči hoće li dati i kome", rekao je Manojlović.

 

Kaže da je žiri razmišljao da li da da nastavi kompromise koji se dešavaju u odlučivanju, da li od toga "urednog i osrednjeg" što su vidjeli, da najistaknutijim dodijele nagrade i da onda svi, koliko god ih ima - 12, 13, 15, dobiju nagrade.

 

"Imali smo i tu mogućnost. Ali, evo na primjer, Boris Isaković - pa to je fantastičan glumac. Igrao je u predstavi tamo. Sad, takav glumac kao Boris Isaković, ili Mirjana Karanović ili Jovana Gavrilović, oni razumiju te dvije odluke. To vam kažem iz prve ruke. Ali ne razumiju ih ovi koji su prosječni. To je jedna zanimljivost", rekao je Manojlović.

 

Odnos prema kulturi, ističe Manojlović, počeo je da se mijenja davno, još kada su ukinuli umjetnicima "tačkice" za bolju ishranu i obuću, 50-ih godina prošloga vijeka, ali da smatra da je važno ovog trenutka da se kaže, da je pozorištu zapravo najveću štetu nanijela Demokratska stranka.

 

"Ona je, ne znam kako i ne znam zbog čega, hoteći možda da pomogne kulturi, napravila jedan melting pot, jednu 'salatu', iz koje ni danas ne možemo da se izvučemo. Možda ćemo se jednog dana izvući, a to je zapravo Zakon o radu, koji je onemogućavao, ili dovodio u pitanje Zakon o pozorištu ili o kulturi i tako dalje", smatra Manojlović.

 

On smatra da epilog odluke žirija 62. Sterijinog pozorja može da bude korisniji za pozorište, ali samo ako bi se otvorio dijalog, ali, kako podvlači, normalan dijalog, a ne ostrašćen, o tome šta su uzroci prosječnih predstava.

 

Takođe, smatra Manojlović, potreban je dijalog o tome šta su uzroci pozicije mjesta koje kultura ima, šta čovjek danas od sebe traži, očekuje, u kakvim uslovima živimo, kako se teatri finansiraju, zašto se finansiraju, šta sve ulazi u gabarit Nacionalne strategije, koja je izašla, a koju nije pročitao, ali misli da je dobro "da je najzad nešto napravljeno i da ne bude u sukobu sa važećim zakonima".

 

(Nedeljnik.rs, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

BLIN
KOMENTARI