Bh. književnik Damir Ovčina napisao je priču o sarajevskom studentu Nedimu Sladiću, koji se interno bavi meteorologijom i koji je ovdašnjoj javnosti postao poznat prije dvije godine po svojim tačnim i preciznim vremenskim prognozama objavljenim u mnogim medijima.

U iščekivanju da bh. građanima odgovori hoće li nam do ljeta opet zapadati snijeg, objavljujemo ovu priču...

Piše: Damir OVČINA  

S Igmana hladan vjetar pun zime u naletu na plato između dvije zgrade. Dvjetri skupine mladića i djevojaka držeći kafe i sokove veselo cupkaju na studeni. Duboko u aprilu. Nogometno igralište pod snijegom. Oblaci nisko nad Sarajevskim poljem. U holu 'be' zgrade visoki dečko pruža ruku. Nedim Sladić.

Na stolu kafea mu laptop a do njega ajfon. Mlađi je od očekivanja. Na zaslonu mape s izohipsama. Zelena preteže a puno je narandžaste, plave, crvene, žute. Centri anticiklone u ljubičastoj negdje nad Grenlandom.

Pokazuje stanje neba iznad Evrope u decembru dvije hiljade petnaeste. Magla bila danima nad Sarajevom. U izborniku mijenja datume. Program otvara vrijeme bilo kojeg dana unazad sve do hiljadu osamsto sedamdeset prve. Moći će se sve preciznije i dalje u budućnost vidjeti vrijeme kako se budu razvijali kompjuteri.

- Majka mi je govorila da gledam prirodu. Da uživam u tome što je Bog stvorio. Oduvijek me to zanima. Kad je bio onaj veliki snijeg dvije hiljade dvaneste, skroz me povukla meteorologija.

Student sa susjednog stola stidljivo - može li i on pogledati te karte?
   

- Naravno. Izvoli.

Drugi dvadesetogodišnjak pita obazrivo ponešto. Nedim strpljivo a detaljno i uvjerljivo upućuje šta je šta.

Vrata se svaki čas razmiču. Hladan zrak nahrupi. Pet-šest djevojaka preuzima kafe na pultu punom ulkerovih čokolada. Za drugim stolom jedna objašnjava pokazujući na ekran laptopa, a druga prati s 'tamam tamam - evet evet'. Sportska sala odvojena staklom desetak metara ispod ukrašena natpisom da je džijudžica upotreba pameti a ne sirove snage. Postavljena odbojkaška mreža na sredini.

Mladić namjesti naočale pa provjeri nešto na ajfonu. Upisao je IUS tražeći najbolju varijantu za učenje informatike i jezika kad već nema meteorologije u Sarajevu. Dosta dobro govori francuski i njemački pored engleskog. Htio je napraviti nešto značajno i za sebe i za druge. Ovdje je na softverskom inžinjeringu sada treća godina. Za koji dan puni dvadeset.

Puno je naučio. Hoće još. Za master bi da spoji sofvere i meteorologiju. Stipendija mu pomogla. Na grupi su većina Bosanci, ali ima i Turaka i drugih. Nekoliko Egipćana. Poštuje sve ljude i kulture. Nema tu problema.

Lovci na oluje su udruženje entuzijasta iz Čapljine, Prijedora, Bugojna, Mostara, Zenice. Njih devetorica. Slikaju oluje na vidiku i nastoje upozoriti. Oko hiljadu ljudi ih prati na Fejsbuku. Otvara na ajfonu fotografiju na kojoj se žuti linija munje na crvenkastom nebu u pozadini. Snimljeno negdje u Hercegovini jesenas.

 
Veli kako previše betona i zgrada loše utječe na mikroklimu. Nema prirodnog hlađenja. Ni onaj potok na Dobrinji pet, Dobrinja, onako stisnut među zgradama, sabijen u betonsko korito, bez drveća okolo, nema više nikakvu pozitivnu ulogu. Sarajevo sve više naginje mediteranskoj varijanti. Jače su krajnosti. Tako i ovaj snijeg danas.

Mladić u plavoj jakni pruži mu ruku u prolazu pa popričaju kratko o rezultatima s ispita statistike. Ovaj produži na plato pa dalje prema drugoj zgradi u osmanskom stilu.
    

- Kad je bila ona velika magla dvije hiljade petneste u decembru, ja najavio da će se dići za pet dana. Bio na televiziji. Na Fejsu i na kantonalnoj. I stvarno, dvadeset devetog, peti dan od te samouvjerene najave jednog osamnaestogodišnjaka, magla se diže. Od tada me ozbiljno shvataju.