Mašinovođa “Željeznica RS”, koji je upravljao vozom u tragičnoj nesreći u kojoj je poginula porodica Đedovac iz Stanova kod Doboja, i dalje je u bolnici “Sveti apostol Luka”, potvrdila je za SrpskaCafe načelnica Internističke službe Rajkica Bambulović Petrović.
Ova ljekarka je navela da je mašinovođa poslije nesreće 12. marta, išao na pregled kod neuropsihijatra zbog teškog stanja psihičkog rastrojstva i doživljene psihičke traume- piše srpskacafe.com.
– On je maltene htio da se ubije, međutim, zahvaljujući terapiji neuropsihijatra, sada je psihički dosta stabilniji – istakla je Petrovićeva.
Ona je dodala da je mašinovođa nakon prijema u dobojsku bolnicu imao i poremećaj srčanog ritma.
– Za sada je stabilno. Više nije na intenzivnoj jedinici, već je na odjeljenju. Ipak, još uvijek nema regularan srčani ritam – kaže ova doktorica.
Za to vrijeme, grupa mašinovođa ŽRS-a za ovaj portal tvrdi da bi u vezi sa tragedijom koja je zadesila Đedovce bilo najbolje ćutati i time odati dužni pijetet toj porodici.
Zašto nema rampi?
Ipak, navode da im se kao mašinovođama, zbog nedovoljno obezbijeđenih pružnih prelaza, ni krivima, ni dužnima, prečesto dešavaju udesi u kojima neko nastrada.
– Zamislite da kao ovaj naš kolega dočekate da od lokomotive koju vozite strada četvoro ljudi, od čega dvoje djece? To je… Ma nema tu šta da se kaže, osim da se radi o užasu koji svako od nas prolazi nakon sudara, iako niko ne želi da nekoga udari, ubije, povrijedi… – kažu sagovornici.
Oni navode da pitanje – gdje su pare za rampe na prugama i signalizaciju treba postaviti nadležnim političarima, tj. onima koji troše na svoj komfor, a nije ih briga što ljudi stalno ginu od stvari koje su u “normalnim zemljama prevaziđene”.
– Pogledajte kako je u Holandiji svaki pružni prelaz obezbijeđen i biće vam sve jasno. Kod nas je previše pružnih prelaza. Zaista ih je previše za ovako malu zemlju, pa je prava sreća što nemamo i više nesreća, jer zaista pokušavamo da pazimo dok vozimo – poručuju ove mašinovođe.
Simo Cvjetković, predsjednik Samostalnog sindikata mašinovođa u ŽRS-u kaže za SrpskaCafe da svaki slučaj izbjegnutog sudara, udesa, gaženja, a pogotovo onoga što se desilo u Doboju, svakako ostavlja dugoročne posljedice na psihofizičko i zdravstveno stanje mašinovođa.
Posljedice ostaju dugo
– Nije nikome svejedno da neko, ne daj Bože, nastrada, kao što se, nažalost, desilo sa porodicom iz Doboja. Taj čovjek će zasigurno imati traumu cijelog života. Imaće tu sliku pred očima, iako prema našim pravilnicima, zakonima mašinovođa ne snosi odgovornost za takve slučajeve. Pokušali su sve da se tako nešto ne desi, ali desilo se. Nažalost – kaže Cvjetković.
Predsjednik Nadzornog odbora ŽRS-a Ratko Đuričić ranije je upozorio da u Srpskoj ima 280 prelaza, što nije u skladu sa standardima po kojima na pet kilometara treba biti putni prelaz.
– Kod nas je na svaki kilometar i po – upozorio je Đuričić i dodao da je problem i što je zaustavni put voza 700 metara, zbog čega mašinovođa teško može da reaguje pri odgovarajućoj brzini.
Đuričić je dodao i da, usljed nedostatka finansijskih sredstava, većina pružnih prelaza u Srpskoj ima najniži nivo osiguranja – signalne drumske znake.
Podsjećamo, porodica Đedovac, otac Zlatko, majka Slavica i njihove kćerke Kristina i Nikolina stradali su 12. marta u stravičnom sudaru kada je u automobil “pasat”, u kome su bili, udario teretni voz na pružnom prelazu u mjestu Grabovica u Stanovima kod Doboja.
Iz ŽRS su nakon nesreće saopštili da je mašinovođa svirao i kočio vidjevši automobil na pruzi, kao i da je alkotestiranjem utvrđeno da nije bio pijan.
Savjet dobojske Mjesne zajednice Stanovi uputio je ranije zahtjev Vladi Srpske, Ministarstvu saobraćaja i veza RS i Okružnom javnom tužilaštvu u Doboju da zvučnom/svjetlosnom signalizacijom ili rampom obezbijede prelaz na kome se desila nesreća.
Mještani su tada podsjetili da se istom pružnom prelazu u posljednje četiri godine dogodilo šest udesa, pretežno u noćnim časovima.
Zbog ove tragedije u Doboju je bio proglašen dan žalosti.
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)