Graditelj čuvenog mosta na Drini bio je najveći turski graditelj tog vremena, ali izgleda da bi Turci mogli i da ugroze opstanak starog mosta. Naime, umjesto da most Mehmed-paše Sokolovića bude saniran i osiguran, radovima koji su izvedeni u protekle tri godine doveden je u opasnost- piše Telegraf.rs. 

Niko sada ne može da garantuje da li bi lukovi izdržali poplavu, kakva je ovaj kraj zadesila 2010. godine. Tada je protok Drine kroz Višegrad bio blizu 4.000 kubika u sekundi, pišu beogradski mediji. Mladen Đurević, načelnik opštine Višegrad i inženjer geodezije iznio je čitav niz zamerki na radove na sanaciji starog mosta na Drini. Radove je projektovala, finansirala i izvela turska razvojna agencija “Tika”.

– Jedan od najvažnijih radova na mostu upravo je bila sanacija stubova. Ona je izvršena tako što je uz stubove čitavom širinom korita nasut kamen, čime je nivo korita znatno podignut, a istovremeno je smanjena propusna moć lukova – kaže Đurević.

– U slučaju protoka koji smo imali prije 7 godina, most bi bio ugrožen i mogao bi da se sruši. Ovo odgovorno tvrdim! – navodi Đurević.

Prema njegovim riječima, u vrijeme kada su stubovi sanirani nasipanjem kamena u korito, institucije RS nisu nadzirale radove, pa niko ne zna koliko je tačno kamena nasuto i za koliko je podignut nivo Drine. Nezvanično, kamen je nasut 18 metara uzvodno i 25 metara nizvodno, u sloju koji je ponegdje debeo i 2,5 metara.

– Trebalo je da se uradi i sanacija takozvanog originalnog roštilja od balvana, koji su postavili graditelji kad je most podizan i koji je dosta oštećen. Projektom je bilo planirano injektiranje stubova, ali niko ne zna da ali je zaista bilo injektiranja, u kojoj mjeri, kako, s kakvim materijalom i koliko je to učvrstilo roštilj stubova – nabraja Đurević.

Vidljivo je da su kamene ploče kojima je most popločan poslije samo nekoliko godina počele da se krune i osipaju, a Višegrađani kažu da se tim tempom most krunio od izgradnje, danas od njega ne bi ostao ni kamen!

Zamjerke su i na rasvjetu postavljenu na most, kao i na to što je vegetacija na zidovima s početkom sanacije očišćena, ali nova se pojavila poslije samo nekoliko mjeseci i još je bujnija. Iako se most posle sanacije uveliko koristi, Ministarstvo građevinarstva RS, koje je izdalo uslovnu dozvolu za građenje, nije, upravo zbog ovih zamjerki, još izdalo upotrebnu dozvolu. Đurević kaže da je zahvalan Turcima iz agencije “Tika” na pomoći u sanaciji mosta, ali da u Višegradu ne mogu prećutati nedostatke koji su uočljivi i koji bi mogli da ugroze čuveni most.

Na novinarska pitanja agencija “Tika”, nije odgovorila.

Prema riječima Milijane Okilj iz Zavoda za zaštitu kulturnog i istorijskog naslijeđa RS, tokom sanacije mosta radila je na restauratorsko-konzervatorskom nadzoru.

– Imala sam više primjedaba na radove, koje su uglavnom u hodu otklanjane. Jedna od najvažnijih bila je upotreba sedre iz Bugojna umjesto originalne iz majdana u Višegradskoj Banji i to je ispravljeno. Takođe, imala sam primjedbu na upotrebu maltera na fugovanje – te fuge su ispucale već prve godine, pa su morale ponovo da se rade. O svim ostalim zamjerkama trebalo bi argumentovano razgovarati – smatra Milijana Okilj.

Ona kaže da bi tokom ove godine trebalo da bude formirana komisija za tehnički pregled objekta.

Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, koji je proslavio Ivo Andrić u romanu “Na Drini ćuprija” – za koji je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost,  građen je od 1571. do 1577. godine, agradio ga je Kodža Mimar Sinan.

Prva popravka na mostu izvedena je 1664. godine, a potom 1875, 1911, 1939. i 1940. godine. Dio mosta iznad Drine sastoji se od 11 lučnih otvora. Mosta se oslanja na 9 velikih stubova. Najveća poplava koju je most izdržao bila je 1896. godine, kada je nivo Drine bio 1,60 metara iznad mosta.

(Telegraf.rs, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)