Izvor: Nap.ba/Autor: Amina Čorbo-Zećo

U Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) 14. jula 2012. godine uspješno je završena kompleksna operacija koja spada u domen hirurgije baze lobanje, pomoću moderne tehnologije, neuronavigacije. Operaciji je prisustvovao i potpisnik ovih redova na poziv neurohirurga prof. dr. Kemala Dizdarevića, koji je na kraju potvrdio da je pacijent H. K. iz Zenice otpušten kući te da se osjeća dobro i tako se na svu sreću i danas osjeća.

Operacija je trajala četiri sata... Sada pet godina poslije, umjesto da pričamo o novim postignućima na Neurohirurgiji, susret s prof. Dizdarevićem upriličen je zbog bojazni da bi BiH i Klinički univerzitetski centar mogao ostati bez još jednog vrsnog stručnjaka, jer je jedna osoba tako odlučila, piše agencija Patria.

Prof. Dizdarević na početku razgovora ističe da od direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović ne traži ništa samo da ga pusti da časno i odgovorno radi svoj posao! U petak, 20. januara 2017. godine, prof. Dizdarević otići će na posao i raditi ga, a, poručuje, i borit će se, jer ima odgovornost spram hiljada pacijenata i spram onih koji će potražiti njegovu pomoć.

Inače, ovom vrsnom neurohirurgu telefonski je uručen otkaz, a onda je to demantovano te je rečeno da je to opomena pred otkaz, jer je neko ustanovio da je zloupotrijebio bolovanje.

- Ne može to razumjeti prof. Izetbegović, koja se igra moći, a liječi van BiH i ona i njena porodica, ističe Dizdarević.

U vrlo otvorenom razgovoru za Patriju prof. Dizdarević upućuje posljednje apele struci, odgovornima da je crveno svjetlo upaljeno i da se podhitno nešto mora raditi, jer zdravlje ljudi ne može i ne smije ispaštati. A upravo su brojni građani prilazili profesoru Dizdareviću i pružali podršku da istraje u borbi i da ne napušta KCUS.

Prof. Dizdarević šta se dešava, ljudi su u strahu, na KCUS-u nema lijekova, nema sredstava za liječenje, reagensa, citostatika? Koji je cilj i koja je odgovornost sadašnje direktorice Sebije Izetbegović? Tu nam je i reforma zdravstva, sve je upakovano i pod velom tajni?

DIZDAREVIĆ: Direktorica Izetbegović, inače predsjednikova supruga, ima vrlo simplicirane razloge da uđe u proces reformiranja zdravstva ili da usmjerava taj proces na svoj način. Ona ustvari ne postupa dobronamjerno i strateški, nego samovoljno i ad hoc. Htjela je da spoji Opću bolnicu „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ i KCUS iz ličnih razloga, prvo da ovlada kapacitetima i da igra igru moći, a drugo, da ukine ime prim. dr. Abdulah Nakaš. Njena reforma je vođena ličnim interesima, nema tu jasne strategija niti razumijevanja stvarnih potreba zdravstva.

Struka se boji, zato što su odnosi postavljeni na totalitarnim osnovama. Ili si sa mnom ili te nema. Ja ne tražim od Seke Izetbegović ništa nego da me pusti da radim svoj posao

Zašto šuti struka, na KCUS-u je, ali i van njega mnogo uvaženih primarijusa, doktora, stručnjaka?

DIZDAREVIĆ: Struka se boji, zato što su odnosi postavljeni na totalitarnim osnovama. Ili si sa mnom ili te nema. Ja ne tražim od Seke Izetbegović ništa nego da me pusti da radim svoj posao. Ta priča o šefovanju je nevažna ako šefuju stručni i oni koji imaju odgovarajuće, zakonom propisane uslove u smislu rezultata rada i iskustva, te oni koji interese struke stavljaju na pravo mjesto. Ta priča postaje važna onda kada neka direktorica, posebno ako je predsjednikova supruga, postavlja ljude po kriterijama podobnosti njenim ličnim interesima i po kriterijima kompatibilnosti sa njenim samoljubljem, posebno kada ti ljudi po Statutu KCUS tu ne mogu biti, a koji sebi uzimaju za pravo da dokazanim znalcima determinišu posao pri tome vođeni svojom subjektivnom percepcijom sopstvene važnosti.

Takvi određuju šta će profesor neurohirurgije raditi i istovremeno mu pišu namještene prijave, a to rade po nalogu direktorice. Faris Gavrankapetanović i Damir Aganović su također indoktrinirali podobne koje su zatim usmjeravali na one liječnike koji su po njihovom kriteriju bili neposlušni.

Međutim, njihovo ponašanje je neusporedivo sa samovoljom sadašnje direktorice. Prijave koje su mi pisali su procesuirane, a sve one koje su dobile zvaničnu realizaciju, na sudu sam i pravomoćno sudski dobio. KCUS mi je morao dati odštetu. Ovo što se sada plasira na nekim portalima koje kontroliraju Braco i Seka je potpuno komično, plasiraju tekstove koje potpisuju neurohirurzi koji su napustili KCUS ili leže bolesni zbog ozbiljnih zdravstvenih tegoba. Doduše neki od njih su tu na Klinici, ali u kontinuirano etiliziranom stanju kao što je doktorica Iblizović, koja danima ili bolje reći godinama spava etilizirana u svojoj sobi na Klinici i koja uopće ništa smisleno hirurški ne radi, a kamoli da operira.  

Šta se pogrešno radi, šta je krajnji cilj i prof. Izetbegović i ljudi oko nje, jer i oni će na kraju dobiti „fakturisane“ račune od pacijenata, nezadovoljnih građana, koji su već u panici?

DIZDAREVIĆ: Moj jedini profesionalni interes je da realiziram svoju struku na način koji odgovara standardima savremene medicine i to radim. Iza mene je hiljade operiranih pacijenata koji su imali sve oblike, uključujući I najsloženije, neurohirurške bolesti. Iza mene je provjerljiv rezultat, a ovo što oni rade ima malo veze s medicinom. Direktorica promovira odnose koji su potpuno netipični za zdravstvene ustanove, pa to nigdje ne postoji. Ta naša draga profesorica, predsjednikova supruga, definitivno svojim postupanjem urušava KCUS.

Iza mene je hiljade operiranih pacijenata koji su imali sve oblike, uključujući I najsloženije, neurohirurške bolesti. Iza mene je provjerljiv rezultat, a ovo što oni rade ima malo veze s medicinom

Na ličnom planu osjećao sam i simpatiju prema njoj i bio sam joj spreman pomoći. Ali ako bezrazložno atakira ad hominem, onda mora dobiti sličan odgovor. S druge strane, u prilici je da kao direktorica dobije godišnji paušal od 200.000.000 KM i ima obavezu da za te gotove pare stvori uslove za nesmetan rad i liječenje ljudi u Kliničkom centru. Ona te pare usmjerava na vraćanje dugova, da bi sutra rekli da je dobar menadžer. Kao da ne razumije da je dobar menadžer nešto drugo i da mu nije zadatak da preusmjerava nenamjenske novce u vraćanje dugova. Kao digresiju napominjem da nije pitala može li moj novac usmjeriti na svoj, a ne račun Ljekarske komore. Doduše znam da je dolazila na Neurohirurgiju, ja nisam bio tu, oni su klimali glavom i pismeno naknadno potvrditi da njihovi novci za Ljekarsku komoru mogu biti preusmjereni na račun KCUS. Ovo se desilo naknadno, kada je već samovoljno preusmjerila novce. To nije zakonito. Donese odluku, zaplaši ljude koji onda naknadno potpisuju ono što je ona već ranije i bez pitanja uradila. Nakon toga ona s tim potpisima maše i kaže vidite to je ono što žele uposlenici a ja ispunjavam njihove želje.

Šta to onda govori o tim ljekarima?

DIZDAREVIĆ: Ima tu ljekara koji su vrlo dobri stručnjaci. Kada se analizira stručnost nekih od liječnika koje je angažirala u svoj krug, uistinu se vidi da tu ima ljudi koji znaju svoj liječnički posao. Međutim, nije suština u tome, suština je da se i značajan dio tih stručnjaka ponaša nedostojanstveno i ulizivački, ne daju joj smjernice već je puštaju da radi samovoljno i bez kontrole. Zamislite, u KCUS umjesto da novinarima odgovara Uprava i njeni zvanični glasnogovornici imamo odgovore predsjednice Sindikata KCUS, koju je tu instalirala upravo direktorica. Predsjednica Sindikata bi mene trebala braniti, a ona zastupa direktoricu, pri tome nepristojno spominje nekakve incidentne situacije sa kojima me povezuje i ne pitajući me šta se dešava, te ignorirajući činjenicu da sam član Sindikata i da za to plaćam članarinu (Dženana Hrustemović op.a.). Gospođa Hrustemović, medicinska sestra i predsjednik direktoričinog Sindikata, ponaša se kao portparol menadžmenta.

Kakvi su onda to odnosi. Postoji li nešto slično takvo van BiH?

DIZDAREVIĆ: Ovakvi odnosi su potpuno neuobičajeni u zdravstvu. Mi se trebamo baviti liječenjem ljudi, a ne time kako ćemo se međusobno obračunavati. U krajnjem slučaju nije uopše bitno kakav je ko, bitno je kako ko radi i da li iza sebe ima rezultat. Utisak je da direktorica ne razumije medicinu, a ni menadžment. Ona promovira sukobe, ona ljude konfrontira, ljude koji su do jučer bili u korektnim odnosima međusobno zavađa. Što se tiče Neurohirurgije, sukob se bio smirio, direktorica je imala riješenu situaciju, imala je pravilnik i Status KCUS po kojima je morala postupati, imala je sudske presude. Međutim, ona se nažalost ponovo morala duševno nahraniti sukobom, te je sukob na Neurohirurgiji intenciono rasplamsala. To će joj se vratiti kao bumerang.

Šta napraviti, kako regulirati odnose, šta biste vi savjetovali menadžmentu KCUS-a?

DIZDAREVIĆ: Neka se poštuje struka, te pravni akti i Statut KCUS, neka se direktorica ograniči na svoje nadležnosti. Neka se ne ponaša kao svemoćna, pluripotentna generalica koja treba riješiti sve probleme u zdravstvu. Neka se počne brinuti za svoje uposlenike, voditi računa o kvalitetu zdravstvenih usluga, promovirati znanje i kvalitet liječničke izvedbe. Molim je da prestane sukobljavati ljude i koristiti uposlenike u obračunima koji su inspiriranim ličnim porivima.

Ušli su u moj zdravstveni dosije, na nezakonit način kopali po njemu, dali nekakav izvještaj i Rješenje koji nam sada služe da dignemo tužbu protiv Zavoda. Čak su napisali da sam sebi namjerno štetio da produžim bolovanje. Pa to su maloumne konstrukcije

Sutra je petak, dan kada se vi nakon godišnjeg odmora vraćate na posao. Šta očekujete i šta mi da očekujemo od vas?

DIZDAREVIĆ: Idem na svoj posao. Meni su javili da sam dobio otkaz, pa su mi rekli da to nije otkaz već opomena pred otkaz, onda su mi rekli da na njenom stolu stoji pripremljen otkaz za mene, jer mi ga nisu mogli uručiti dok sam na odmoru. Razlog za čitavu priču o otkazu je njena konstrukcija i strašni odnos prema jednom dječaku koji je ležao na Pedijatriji, a koji je sada u Turskoj. Roditelji i šira porodica dječaka, dok sam bio na bolovanju (jer sam bio podvrgnut operativnom zahvatu od strane dr. Čvorka), su tražili moje mišljenje na osnovu MRI slike mozga dječaka i ja sam im dao okvirni neurohirurški stav uz napomenu da sam na bolovanju, te da se definitivno mišljenje jedino može dati nakon direktnog pregleda pacijenta. Kao što rekoh, dječaka nisam tada pregledao niti liječio jer je ležao na Pedijatriji u teškom stanju i nije bio pokretan. Na osnovu mog okvirnog mišljenje stvorena je konstrukcija da sam tokom bolovanja obavljao svoju djelatnost u punom kapacitetu i tako oštetio KCUS. Potpuna besmislica. Moja djelatnost je operativna, ja liječim operativnim putem u operacionoj sali sa mikroskopom.

Uz to koristim mozak i ruke. Zamislite da je direktorica KCUS nezakonito naredila direktoru Zavoda zdravstvenog osiguranja (Samir Turković op.a.) da preko nekog dr. Junuza ispita moje bolovanje. Ušli su u moj zdravstveni dosije, na nezakonit način kopali po njemu, dali nekakav izvještaj i Rješenje koji nam sada služe da dignemo tužbu protiv Zavoda. Čak su napisali da sam sebi namjerno štetio da produžim bolovanje. Pa to su maloumne konstrukcije.

Međutim, pravno je sve jasno. Ja sam legalno bio na bolovanju, dr. Čvorak mi je operirao desnu ruku, koja je moj život. Nakon toga sam proveo fizikalnu terapiju u Općoj bolnici. Inače sam vrlo zahvalan fizijatrima i fizioterapeutima u Općoj bolnici koji su jako kvalitetno obavili svoj posao. Direktoricina konstrukcija o mom bolovanju govori o njenim namjerama, drskost mladog specijaliste oftamologije a sada direktora Zavoda da izda nalog da se na nezakonit način uđe u moj zdravstveni dosije i da Zavod sudi o nekakvoj mojoj dodatnoj djelatnosti za vrijeme odsustva u KCUS je potpuno neprihvatljiva.

To je jedna vrsta totalitarizma koja je čak neuobičajena u zdravstvu istinskih totalitarnih sistema. Napominjem da kada sam se vratio sa bolovanja, operirao sam tog dječaka i tako mu tada spasio život, te omogućio nastavak liječenja u inostranstvu.

Neću dopustiti da me Izetbegovićka otjera jer će zbog toga ona sama lakše da diše. Između nas postoji fundamentalna razlika; ja sam čovjek koji je usmjeren ka liječenju ljudi i to znam raditi

Dakle, situacija je alarmantna. Odlaze nam najbolji ljekari. Aparati se mogu kupiti, a šta ćemo s radnom snagom?

DIZDAREVIĆ: Tačno je, što je rekao bivši predsjednik UO Ljekarske komore Dragan Stevanović, da je edukacija ljekara vrlo složen i dugotrajan proces. Jedan specijalista posebno na tercijarnom nivou da bi bio upotrebljiv u punom kapacitetu mora imati dugotrajno iskustvo, pa i deset godina. Prema tome, tjerati iskusne specijaliste, posebno deficitarne struke, a uz to specijalistu koji je jedini profesor te struke u KCUS, je potpuno neprihvatljivo i kako neki moji pacijenti rekoše predstavlja udar na državu.

Neću dopustiti da me Izetbegovićka otjera jer će zbog toga ona sama lakše da diše. Između nas postoji fundamentalna razlika; ja sam čovjek koji je usmjeren ka liječenju ljudi i to znam raditi, ona je profesorica koja je postala magistar nakon završenog postdiplomskog za kojeg nije imala uslove da ga upiše (...)

Nastavak intervjua čitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)