dopisnik oslobođenja

Sahranjen Kjašif Smajlović: Ispraćen hrabri borac za istinu

Hronika 01.10.16, 16:28h

Sahranjen Kjašif Smajlović: Ispraćen hrabri borac za istinu
Osim što je bio hroničar zbivanja u Zvorniku, Kjašif je vodio računa i o prodaji Oslobođenja i predlagao kako da se tiraž poveća

 

U Sarajevu je danas ukopan Kjašif Smajlović, dopisnik Oslobođenja iz Zvornika, kojeg su arkanovci ubili 1992. nakon što je poslao svoj posljednji izvještaj.


Kolegu Kjašifa Smajlovića upoznao sam ‘70-ih godina kad je uređivao Glas sa Drine, prilog Oslobođenja i jednom sedmično dolazio u Sarajevo zbog tehničkog uređenja. Bilo je to u zgradi Oslobođenja u Titovoj. Kad je taj prilog, po odluci OK SSRN Zvornik ukinut, Kjašif je ostao u našem listu kao profesionalni dopisnik i to je bio dok ga zločinci iz Srbije nisu ubili u dopisništvu nakon što je izdiktirao svoj posljednji izvještaj- piše Đuro Kozar za Oslobodjenje

 

Osim što je bio hroničar zbivanja u Zvorniku, Kjašif je vodio računa i o prodaji Oslobođenja i predlagao kako da se tiraž poveća. Tako je ‘80-ih organizirao “Dane Oslobođenja” u Zvorniku u okviru kojih se razgovaralo sa rukovodstvom općine, bila je i tribina gdje smo odgovarali na pitanja građana, a završeni su gala koncertom narodne i zabavne muzike.

 

Primio nas je tad i predsjednik OK SK Zvornik kojem se ne sjećam imena. On je dosta arogantno kritikovao sadržaj i posebno se okomio na veliki format lista. Dok je govorio, Kjašif mi je šapnuo da ga pitam da li on uopće čita Oslobođenje, jer mu je na stolu bio primjerak Ekspres politike. Kad sam ga to pitao, bio je iznenađen pa i ljut, tražeći objašnjenje. Rekao sam da se po onome što je kritikovao ne vidi da je naš čitalac, a onda dodao da mu je na stolu primjerak dnevnog lista iz Beograda. Komitetlija nenaviknut na kritike bio je nervozan i više mu nije bilo do dijaloga, pa je sastanak završen prije vremena. Nije došao ni na ručak na koji nas je pozvao predsjednik Opštine.

 

- Hvala ti, Đuro, što si ga ono pitao, jer već su mi dosadile neprimjerene kritike na račun Oslobođenja upućene od onih koji ga ne čitaju, rekao mi je Kjašo kako su ga zvali prijatelji, a ja ću reći da sam bio jedan od njih. Te večeri u motelu Vidikovac u Diviču kod Zvornika, gdje smo prenoćili, pričali smo o svemu, a Kjašo se šalio da, nakon što sam raskrinkao predsjednika Komiteta, on više od njega neće dobijati informacije. Dodao je da je istina uvijek najvažnija i da se on moćnika nikad nije plašio.

 

Posljednji susret sa Kjašom imao sam u Tuzli ujesen 1991. Sreli smo se slučajno i pričali u jednom kafiću u centru. Tu nam se pridružio i Mato Bikić dopisnik iz Tuzle. Interesirao se kako ja koji sam pisao o vojsci u Oslobođenju ocjenjujem rat u Hrvatskoj i da li će se sukobi prebaciti u BiH. Zapamtio sam ove njegove riječi:

 

“Ponosan sam što je Oslobođenje iz pera kolege Vlade Mrkića prvo objavilo da je JNA izvršila agresiju na Hrvatsku, ali se plašim za Vladu jer ta armija je okupirala BiH”.

 

Rekao sam da KOS neće naći Vladu (i nije ga pronašao), pitao ga kakva su kretanja na granici sa Srbijom kod Zvornika i ima li paravojnih formacija. Odgovorio mi je da ih nema, ali da strahuje da bi naoružani nacionalisti mogli preći Drinu. To se pola godine kasnije i dogodilo.

 

Nisam Kjašu tada mogao umiriti nekim ohrabrujućim informacijama, jer sam i sam naslućivao da je JNA, nakon što je donesena odluka o skidanju petokrake kao njenog partizanskog amblema, na sve spremna, pa i na agresiju na BiH što se i dogodilo. Kjašo nije napustio Zvornik i kad je bilo izvjesno da će taj grad napasti arkanovci, ostao je na radnom mjestu i ubijen je samo zato što je bio hrabar novinar, Bošnjak, borac za istinu, protiv nacionalista i zla. Čast mi je što smo bili kolege i prijatelji.

 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)

BLIN
KOMENTARI