Izvor: Slobodna Dalmacija/Autor: Marko Didić
Dramatična ispovijest splitskog poštara Mate Ćuluma koji je preko naših novina u intimnoj ispovijesti zatražio od institucija hrvatske države (policije i pravosuđa) da mu strpaju u zatvor sedamnaestogodišnjeg sina, jer on sam više ne zna kako izići na kraj s njim, je natjerala na razmišljanje svakog ozbiljnog roditelja, koji se kao i Ćulum vjerojatno pita: gdje smo pogriješili u odgoju i jesmo li sve napravili da nam dijete ne bude delinkvent?
Namjerno za ovu temu nismo zvali "stare asove" koji su nekada davno pisali o problemima roditelja i djece, ali su stali u naučno-istraživačkom radu već desetak godina te žive na staroj slavi i dobrim apanažama od države i sudova.
Nazvali smo dr. sc. Zlatka Milišu, redovnog profesora pedagogije na osječkom Filozofskom fakultetu koji je napisao niz znanstvenih radova na ovu tematiku. "Suvremena obitelj na kušnji", Kriza vrijednosti kao kriza odgoja", "Novi udar na obitelj" "Posljedice besperspektivnosti za mladu generaciju" su samo dio njegovog bogatog znanstvenog repertoara.
Zajedničke vrijednosti
- Najprije odajem priznaje tom gospodinu Ćulumu koji je imao hrabrosti svoju životnu dramu podijeliti s javnosti.
Problem se nikad neće riješiti ako roditelji kažu stručnjacima - pedagozima, psiholozima, socijalnim radnicima, policajcima: "Molim vas, neka ovo ostane među nama" ili "Molim vas, vi razgovarajte s mojim djetetom, jer ja nemam vremena a ni načina kako da doprem do njega." Za ovog mladića, sina gospodina Ćuluma, još uvijek ima šanse jer je problem uočen, postavljen i od njega se ne bježi.
Problem nikada neće biti riješen ako se skriva a roditelji od njega bježe, kao što je 95 posto slučajeva - kaže nam Miliša, navodeći da su institucionalna prava djece u Hrvatskoj toliko velika da se o ovoj temi niti ne može direktno raspravljati a roditelje, profesore i ostale u edukacijsko-odgojnom procesu se teško i može na taj način zaštititi od djece-tiranina.
- Ja sam prvi za zaštitu tih prava, ali gdje su i dječje obaveze? Mi imamo situacija da i mirnija djeca znaju zaprijetiti profesorima i roditeljima plavim telefonom.
Hrvatska je u tranziciji pokupila sve one dominantne negativnosti koje već ima jedna Amerika, stvorivši tako fast food obitelji.
Ljudi žive pod istim krovom ali ne komuniciraju između sebe na način da se poznaju i da osjećaju nešto jedan za drugoga, da znaju sve svoje mane i vrline, afinitete i radosti, da su prava obitelj. Nema zajedničkih obiteljskih vrednota koje se stvaraju i izgrađuju, a ne dolaze same od sebe.
Dakle, nema zajedničkog obiteljskog nazivnika oko kojeg se okuplja obitelj! Postoje škole plivanja, jahanja i sl., ali ne postoje škole međusobnog komuniciranja unutar obitelji, a prave škole i druge ustanove i sportski klubovi, KUD-ovi i slično nemaju takav autoritet da izgrade nekog jer oni usavršavaju neku vještinu, ali manje izgrađuju karakter čovjeka.
Taj problem ne zanima nikoga, pa nijednu dosadašnju vladu RH te se između institucija i ogorčenih roditelja igra međusobni ping-pong u potrazi za tim tko je kriv - govori Miliša, aludirajući da je za mlade ljude u dječjoj i adolescentnoj dobi vrlo bitno poistovjećivanje s ekipom vršnjaka a ne poistovjećivanje s obitelji.
Sustavi zakazuju
Problem su po njemu i mediji koji odvlače pažnju mladim ljudima i roditeljima koliko se pasivno gleda televizija, umjesto da se priča i rješavaju problemi, a problem nikad nije ni institucionalno riješen jer svi sustavi u RH zakazuju, a nitko za to nije odgovoran.
- Ja sam izradio projekt koji sam nazvao "Nula kuna" i on još nije implementiran u škole, a trebao bi biti.
Zašto stalno pričati o nekom delinkventu koji maltretira učenike, razbija po školi, bježi od kuće?
Zašto na Danu škole, nekoj obljetnici Grada, kvarta ili šta ja znam čega, ne izdvojiti mladića ili djevojku ili više njih koji su kroz jednu školsku godinu utjecali da taj delinkvent više ne bude delinkvent nego socijalno prihvatljiva osoba.
Dakle, istaknimo onoga tko je utjecao na to da se ta osoba promijeni jer je potrošio svoje vrijeme, emocije, znanje da nekome pomogne - rekao nam je Miliša, koji ističe da je Ćulum i takvi kao on na dobrom putu.
- Treba sjesti sa svojim djetetom ako treba i stotine puta i u otvorenoj raspravi pitati jedni druge što je loše u našem ponašanju prema tebi, gdje smo te uvrijedili, koliko se i oko čega moramo truditi. I to tražiti i od svoga djeteta bez obzira je li vaše dijete nasilnik, narkoman, provalnik. Roditelji nikada ne smiju odustati od svog djeteta - zaključio je Miliša.
Nastavak teksta pročitajte OVDJE.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)