Uputio najoštrije kritike

Dr. Mustafa Cerić: Srpski antireis je sredstvo kojim Srbija želi slomiti Bosnu!

Hronika 27.08.16, 15:54h

Dr. Mustafa Cerić: Srpski antireis je sredstvo kojim Srbija želi slomiti Bosnu!
Bolesna politička pamet u Bošnjaka blagonaklono ili promotivno gleda na pojavu novog antireisa u Sandžaku i Srbiji, dok osuđuje pojavu paradžemata u Bosni

 

Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić uputio je najoštrije kritike povodom objavljenog intervja sedmičnog magazina Stav sa Seadom Nasufovićem, čelnikom, kako navodi, paravjerske tvorevine u Srbiji.

 

Dr. Cerić je ukazao na potrebu protesta vjerskih i državnih autoriteta u Bosni i Hercegovini protiv promocije srpskog "antireisa" u Sarajevu kroz sedmični magazin “Stav”.

 

Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti:



Ako je “Fethullah Gülen sredstvo kojim strane sile žele slomiti Tursku”, kao što tvrdi generalni direktor Turske radio-televizije Șenol Göka u intervjuu za zavisni politički magazin “Stav” (Broj 77, str. 32-35), onda je “srpski antireis sredstvo kojim Srbija želi slomiti Bosnu”. Ali, oni koji drže dva aršina u ruci, jedan za sebe a drugi za sebi nepoželjne, ne umiju da to shvate. Ne umiju da shvate ni oni koji su u podaničkom odnosu prema onima koji drži dva aršina. Oni, urednik “Stava” Filip Mursel Begović i novinar Edib Kadić, u sedmičnom magazinu “Stav” ne umiju da shvate da su sredstvo političke (ne)pameti kojom se želi slomiti sloboda, čast i ugled muslimana Bošnjaka u Sandžaku. Ili, oni to savršeno shvataju pa, stoga, to i rade. Objavljuju intervju sa antireisom (kao antipapom) u Bošnjaka, koji se iznova javlja u izdajničkom liku Seada Nasufovića, postavljajući mu “mudra” pitanja na koja on “antireisovski mudro” odgovara. Eto, dokle je dosegla politička pamet i moralna svjest onih u Bošnjaka koji znaju biti samo tuđi hamali i ništa više. Nije ni čudo, sedmični magazin “Stav” je i napravljen da bude tuđi hamal, pa stoga oni koju u njega i za njega rade moraju, također, biti tuđi hamali. Oduvijek se zna: najsigurniji način da nekoga uništiš je da ga poučiš kako da sam sebe uništava. Očito, tu ulogu za samouništavanje Bošnjaka preuzeo je, svjesno ili nesvjesno, sedmični magazin “Stav”.

 


Ako su paradžemati opasnost po suverenitet i integritet Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, onda je srpski antireis opasnost po čast i ugled ummeta Bošnjaka i Albanaca u Srbiji. Svi koji su protiv paradžemata, moraju biti i protiv antireisa u Bošnjaka. Pod uvjetom da su svi iskreni i pošteni. Nažalost, bolesna politička pamet u Bošnjaka ne ispunjava ni jedan od ova dva uvjeta – nije ni iskrena ni poštena. Bolesna politička pamet u Bošnjaka je sebična i kratkovidna. Sulejman Ugljanin je izvršio politički putsch (puč) u ime političke partije “Stranke demokratske akcije” nad Islamskom zajednicom u Sandžaku. Prepotentna turska politička pamet je podržala nečasni čin puča Sulejmana Ugljanina u Sandžaku. To je bio i ostao ugljanovsko-turski nečastan i nebratski zajednički pučistički poduhvat protiv duhovnih i moralnih vrijednosti i političkih interesa Bošnjaka, ne samo u Sandžaku, već na cijelom Balkanu. Od ovog prljavog čina turska nečista politika se, očito, neće ili ne može očistiti. Naravno, Turska se ne bi miješala u poslove Islamske zajednice da je Sulejman Ugljanin nije umiješao, ali ni Sulejman Ugljanin se ne bi usudio na puč da nije imao blagoslov Turske. Kada se dva prljava nijjeta spoje, onda nastaje duplo zlo s kojim se već odavno suočava legitimna i legalna Islamska zajednica u Sandžaku i Srbiji. Sa dva aršina u ruci teško je mjeriti jednako i pravo. Stoga, bolesna politička pamet u Bošnjaka blagonaklono ili promotivno gleda na pojavu novog antireisa u Sandžaku i Srbiji, dok osuđuje pojavu paradžemata u Bosni. Cijela Turska se digla u osudi svojih vojnih pučista i fermanom traži da ih Bosna i Sandžak slijede u tome, ali Turska je podržala i još uvijek podržava bošnjačke političke pučiste nad Islamskom zajednicom u Sandžaku. Gdje je ovdje principijelnost, iskrenost i poštenje? Nema ovdje ništa od toga, jer muslimani se međusobno vole na riječima, ali se na djelu međusobno ne poštuju.  Sadašnja turska politika ne poštuje čast i ponos Bošnjaka u Sandžaku. Sulejman Ugljanin nije ni čast, ni ponos Bašnjaka u Sandžaku, pa tako ni antireis Sead Nasufović nije ništa drugo već stid i sram onih koji ga podržavaju i promoviraju, poput “Stava”, zavisnog političkog magazina SDA-a i AKP-e.

 


Ako je Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini sastavni i neodvojivi dio Srpske pravoslavne crkve u Srbiji na čelu sa jednim patrijarhom u Beogradu, onda je i duhovno i politički legitimno da je i Islamska zajednica u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru sastavni i neodvojivi dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na čelu sa jednim reisu-l-ulemom u Sarajevu. Ako bi se nekim slučajem pojavio bosanski antipartijarh, svi bi u Beogradu to osudili i taj ne bi imao medijsku promociju, kao što je srpski antireis ima u sarajevskom magazinu “Stav”. Iako Beograd, odnosno nesretni srpski političar Vojislav Koštunica, nije nevin u “rađanju” srpskog antireisa, ipak antireis u Bošnjaka se ne bi nikad pojavio da nije bilo političkih maloumnika i izdajnika u Bošnjaka, koji snose neoprostivi povijesni grijeh za duhovnu podjelu i moralnu konfuziju unutar bošnjačkog vjerničkog bića u vrijeme kad su Bošnjacima muslimanima duhovno jedinstvo i moralna jasnoća potrebniji više nego ikada.

 


Ako se i moglo očekivati da politička pamet u Bošnjaka od rahmetli Alije neće biti kao kod Alije, ipak nisam očekivao da će nakon Alije politika u Bošnjaka postati potpuna suprotnost autentičnoj Alijinoj politici. Moglo bi se navesti mnogo primjera za ovu tvrdnju, ali za ovaj put dovoljno je spomenuti odnos današnjih bošnjačkih političara u Sarajevu prema pitanju Sandžaka. Ne samo da im Sandžak nije ni na kraj pameti, već i ono malo pameti što je okrenuto prema Sandžaku, naopako je okrenuto. Sramno je bilo od Bakira Izetbegovića kad je u svom uredu kao član predsjedništva Bosne i Hercegovine primio Muhameda Jusufspahića, čiji je otac Aliju rahmetli poredio sa Karadžićem. Ako mu nije na duši muftija sandžački Muamer Zukorlić, Bakir je trebao  imati poštovanje prema svom ocu, ali i više od toga, trebao je imati poštovanje prema komadantu bosanskih boraca i šehida koji su se borili protiv Karadžićeve agresije na Bosnu, koja je rezultirala genocidom nad Bošnjacima. Sličnu stvar je napravio turski premijer  Ahmet Davutoglu kada je u Beogradu otišao na noge Muhamedu Jusufspahiću i promovirao ga u partnera. Bakir ne mora voljeti  Muamera Zukorlića, ali ga mora poštovati zato što ga poštuju Bošnjaci ne samo u Sandžaku, već na Balkanu i u svijetu. Neoprostivo je da se Bakir nije susreo sa Muamerom Zukorlićem u Novom Pazaru prilikom njegove posljednje posjete Sandžaku. Ako je Muamer Zukorlić priznati narodni poslanik u Skupštini Srbije, kako je onda  moguće da Bakir to ne zna ili neće da cijeni? Ima li Bakir na to pravo? Nema, ako ima i malo političke savjesti i odgovornosti za duhovno, nacionalno, političko i državno stanje Bošnjaka u Sandžaku i u Bosni. Zna se, Bakir se nije susreo sa narodnim poslanikom Bošnjaka Muamerom Zukorlićem zato što mu Sulejman Ugljanin nije dao. Ali, i zna se, nije teško žabu natjerati u vodu. Kao što se zna da je esdeaovsko-akpartijski politički magazin “Stav” dragovoljno usvojio stav da napravi promociju srpskom antireisu Seadu Nasufoviću. Slučajno, ali samo za naivne!

 


Ako Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, odnosno reisu-l-ulema, drži do svog moralnog ugleda te duhovnog suvereniteta i digniteta, onda će snažno, jasno i nedvosmisleno protestirati protiv promocije srpskog antireisa u Sarajevu kroz politički magazin “Stav”.  Zna se, nema nezavisnih novina i magazina u Bosni. Svi su ovisni o nečijoj pameti, pa se, stoga, ne može govoriti o slobodi mišljenja i govora. Ovdje postoji samo političko spinovanje, koje je naručeno za određene interesne grupe. Prema tome, “Stav” je magazin interesne političke grupe, koja u promociji srpskog antireisa ima svoj interes, koji je štetan za bošnjačku duhovnost i tradiciju na isti način kao se kaže da su paradžemati štetni za islamsku tradiciju Bošnjaka. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini treba da ljubomorno čuva svoju duhovnu samostalnost i autonomiju. Ni na koji način to duhovno naslijeđe Islamska zajednica ne smije se ispuštati iz ruku. Organizacija Islamske zajednice u Turskoj nije i ne može biti model za Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini. Turska država se proklamuje kao sekularna, ali ona to nije u odnosu na Islamsku zajednicu u Turskoj. Islamska zajednica u Turskoj ili Diyanet İşleri Başkanlığı nije ni samostalna ni autonomna. Ne želimo da se u to pitanje miješamo. Neka Islamska zajednica u Turskoj uređuje svoj položaj kao može. Mi ovdje na Balkanu i Europi treba da uređujemo položaj naše Islamske zajednice kako možemo, a to je da nam Islamska zajednica bude samostalna, autonomna i slobodna u izražavanju svojih moralnih stavova na čelu sa jednim legitimnim reisu-l-ulemom sa sjedištem u Sarajevu, nositeljem Menšure. Bošnjaci ne prihvataju nikakvog antireisa, posebno ne srpskog.

 


Ako možeš neistinu i nepravdu otkloni rukom, ako ne možeš rukom, onda jezikom, ako ne možeš jezikom, onda neistinu i nepravdu mrzi srcem, ali to je najslabije stanje vjernika.  Bošnjaci u Sandžaku nisu mogli rukom spriječiti politički puč u Islamskoj zajednici, kojeg je izveo Sulejman Ugljanin uz blagoslov Turske i radost Srbije, kao što su Turci spriječili, kako kažu, vojni puč Fethullaha Gülena, ali Bošnjaci su mogli i još mogu da dižu svoj glas i pišu svoju riječ protiv političkog puča, koji im se još uvijek nameče u nekim krugovima u Sarajevu i u Ankari. Ako ne mogu jezikom braniti svoju čast i slobodu, Bošnjaci će uvijek srcem prezirati svakog podanika i izdajnika u svojm redovima. Sead Nasufović je pristao da bude srpski podanik i bošnjački izdajnik. Seade, to nije časno ni tebi, ni tvojoj familiji, ni tvojoj djeci, ni tvojim unucima, ni Bošnjacima ma gdje bili. Razmisli o tome. Ovaj život na dunjaluku je prolazan. Razmisli šta ostavljaš iza sebe i svoje potomke? Šta više voliš da te Bošnjaci pamte kao srpskog slugu ili kao bošnjačkog patriotu? Nemoj ostavljat stid i sramotu iza sebe, pa makar te magazin “Stav” promovirao u Sarajevu, kao stav onih koji nemaju ni dušu, ni srca, ni pameti za Bosnu, Sandžak i Bošnjake, stoji u reagovanju Mustafe Cerića.

 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)

BLIN
KOMENTARI