Dva brata, dvije potpuno različite priče. Najim, ubojica, radio je kao čistač u Europskom parlamentu, a kasnije i na aerodromu gdje će počiniti napad. Dok je njegov brat Murad putovao svijetom i gostovao i natjecao se na turnirima, Najim je upoznao regrutera militantne skupine u Siriji i odlučio otići u rat. Godine 2013. otišao je u Siriju. Dan nakon što je sletio, nazvao je obitelj sa sirijskog broja i rekao što je napravio, a njegov je otac odmah obavijestio policiju.

Jedan od njih uskoro će kao član belgijske reprezentacije otputovati na Olimpijske igre u Brazil, a drugi je zauvijek zapisan kao krivac za dva strašna teroristička napada u Europi: napad na aerodrom u Bruxellesu i udar na Pariz 13. novembra. U ta dva napada ubijeno je 165 ljudi.

Murad i Najim Laachraoui braća su čiji su putevi davno krenuli u posve suprotnim smjerovima, piše Spiegel koji je s poznatim belgijskim sportašem Muradom Laachraouijem, čiji se brat raznio u briselskoj zračnoj luci, razgovarao uoči odlaska na Olimpijadu u Brazil- piše Jutarnji.hr.

Tog 22. marta ovaj mladić stajao je u laboratoriju svog fakulteta. Dan je bio oblačan i prohladan. Kolega mu je, sjeća se, pružio smartphone. S ekrana je blještalo: “Izvanredne vijesti: Eksplozija na aerodromu Zaventem”. Informacije su stizale jedna za drugom, a onda se pojavila ona koja je izazvala eksploziju u njegovoj glavi i obilježila ga zauvijek.

Odrekao se zločina

Svi mediji objavili su sliku jednog od počinitelja terorističkog napada. Ispod slike pisalo je ime njegova starijeg brata: Najim Laachraoui. “Hej, Murad, da to nije neki tvoj rođak”, u šali ga je pitao jedan kolega.

Na intervjuu sa Spiegelom vođenim u svibnju, dva mjeseca nakon napada, Murad je nosio bijelu košulju i sivi pulover. Kada je razgovor prešao na njegova brata, Muradov glas se promijenio i počeo je nervozno gristi nokte. “Kada mi se ranije u životu nešto ružno dogodilo, svaki put bih to potisnuo i zaboravio. No, ovo je drugačije. Nezamislivo mi je da je moj brat mogao takvo što napraviti”, kaže Murad.

Budući da je poznati sportaš, nakon Najimova napada Murad je morao održati konferenciju za novinare na kojoj je objasnio da se odriče bratova zločina.

Muradov trener Leonardo Gambluch nakon kobnog kraja ožujka postao je puno više od toga. Bio je i još je uvijek Muradov zaštitnik, psiholog i glasnogovornik. Nakon Zaventema rekao mu je: “Prvo, nitko ne bira brata. Drugo, moraš se vratiti na trening što je prije moguće”.

Pet dana nakon napada Murad je stajao u dvorani nasuprot gumene lutke koju tekvondoaši nazivaju “Bob” i počeo ponovno s treninzima. Za nekoliko sedmica čekalo ga je Europsko prvenstvo. Njegov brat je postao sjena koja se nadvila nad obitelj.

Murad i Najim odrasli su zajedno u istoj kući u četvrti Schaerbeek. Otac, podrijetlom iz Maroka, volio je filmove s Jackiejem Chanom i Bruceom Leejem. Nije želio da mu sinove odgaja ulica pa ih je upisao na tae kwon do. “Sport me je formirao. Uvijek si morao doći na vrijeme, uvijek si morao poštovati pravila. To je postalo dijelom mog života”, kazao je Murad.

Natjecati se počeo s 14 godina. U tom je trenutku njegov četiri godine stariji brat Najim odustao od sporta. Već je tada, s 18 godina, nosio bradicu i prestao se rukovati sa ženama. Često je odlazio u džamiju Ettaouba d’Evere u sjevernom dijelu Bruxellesa. Tamo je radikaliziran.

Ostatak pročitajte ovdje

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)