Vildana Selimbegović/ Vjerujemo u snagu BiH

Jubilarni 25.000- ti broj Oslobođenja: Antifašistička tradicija kao ideja vodilja

Hronika 30.06.16, 10:12h

Jubilarni 25.000- ti broj Oslobođenja: Antifašistička tradicija kao ideja vodilja
Prošlost je neizostavan dio priče o Oslobođenju, antifašistička tradicija obavezujuća ideja vodilja, no jedini brend i okosnica svih uređivačkih koncepcija ove novine bila je i ostala Bosna i Hercegovina

 

www.oslobodjenje.ba

 

Pripremajući ovaj jubilarni broj Oslobođenja, sjetila sam se davno pročitane zabilješke o jednoj strastvenoj čitateljici knjiga. Nije šala, u pitanju je bila - novinari su kazali - vremešna Engleskinja, a zapravo se radilo o bakici staroj 91 godinu koja je pročitala ravno 25.000 knjiga i koju su prozvali najstrastvenijom čitateljicom na svijetu, a ja je odmah upakovala u lik Mis Marple. Bilo je to nekako u vrijeme kada sam došla u Oslobođenje i mislim da sam je i zapamtila zbog velike sobe koju svi zovemo Dokumentacijom, kojom je suvereno vladao Novica Popović, a nakon njegova odlaska u penziju Omer Karamović.

 

U mojim su mislima i Novica i Omer - kad god bih ih zatekla za stolom kako pažljivo sortiraju novine i na zvuk otvaranja vrata okreću glave prema uljezu što remeti koncentraciju - redovito prizivali sliku Mis Marple kako spušta novine u krilo i zamišljeno promatra gosta. Ta naša Dokumentacija je, vjerovatno još sedamdesetih godina, organizirana kao arhivski prostor, sa svim onim velikim kolutovima koji liče na brodska kormila i koji - kada se odvrte - posjetitelju otvaraju prozor u svijet povijesti. Samo kažeš godinu i ona je pred tobom. Kao u pravom pravcatom vremeplovu. Prašnjava, pohabana, ponegdje načeta zubom vremena, neki su mjeseci i dani možda i nagorjeli, nekima nedostaje pokoji ugao, ali su tu i sa svakom okrenutom stranicom podastiru priču i sliku o nama. U šta smo vjerovali, čime se zaklinjali, koga smo poštovali, a za koga navijali.

 

Prošlost je neizostavan dio priče o Oslobođenju, antifašistička tradicija obavezujuća ideja vodilja, no jedini brend i okosnica svih uređivačkih koncepcija ove novine bila je i ostala Bosna i Hercegovina. Njezina sadašnjost i trasiranje budućeg puta. Često mi se čini da je baš to najveći teret koji novinari ove kuće, urednici, fotoreporteri i svi uposleni, naravno i izdavač nosimo na svojim plećima

 

Fascinantno je zaista suočiti se s nagradnim igrama u kojima je glavni zgoditak bio štof za muško odijelo ili radošću pregaoca udruženog rada koji je kupio fiću, a da ne pominjem koliko poštovanja u čitatelju probudi podatak da su bosanskohercegovački naučnici davnih sedamdesetih osvajali indeksirane časopise diljem Evrope. Upravo zato je digitalizacija arhiva bio projekat koji sam sanjala i danas sam zaista sretna što mogu kazati da je svih 25.000 brojeva dobilo svoje mjesto u virtualnom svijetu: u toku je priprema njihovog plasmana i dostupnosti za sve one koji se ne libe učiti iz historije.

 

Prošlost je neizostavan dio priče o Oslobođenju, antifašistička tradicija obavezujuća ideja vodilja, no jedini brend i okosnica svih uređivačkih koncepcija ove novine bila je i ostala Bosna i Hercegovina. Njezina sadašnjost i trasiranje budućeg puta. Često mi se čini da je baš to najveći teret koji novinari ove kuće, urednici, fotoreporteri i svi uposleni, naravno i izdavač nosimo na svojim plećima. Valjda zato što ne dvojimo da Bosni i Hercegovini pripada mjesto u elitnom evropskom klubu: ovo je zemlja koja se ima čime ponositi - od svojih prirodnih ljepota primamljivih za turiste, preko svih onih šuma, livada i pašnjaka koji kriju svoje potencijale jer ih ne koristimo, sve do brojnih domaćih kompanija koje su, šta god ko o tome rekao, pravi podvizi zbog uvjeta u kojima opstaju.

 

Pa, ipak, najveća vrijednost ove zemlje su njezini ljudi. Kad god sam, u godinama nakon Daytona, službeno putovala - i na istoku i na zapadu, i u zemljama hladnog sjevera, kao i na najjačim američkim univerzitetima - sretala sam Bosance i Hercegovce, lijepe, mlade i pametne, uvažavane, poštovane i priznate na svojim novim adresama. Pitali su me isto što me nerijetko pita i moj sin: kad će u Bosni i Hercegovini biti bolje? I moj je odgovor uvijek isti: kad se vlastitim snagama izborimo za sve one vrijednosti koje oduvijek smatramo kućnim odgojem - iskrenost, čestitost, marljivost, poštivanje drugog i drugačijeg, rad i zalaganje za zajedničko, opće dobro. Kažeš li to i političarima, dočekaju me moji mladi sugovornici. Kažem i zbog toga me ne vole.

 

Ovo je zemlja koja se ima čime ponositi - od svojih prirodnih ljepota primamljivih za turiste, preko svih onih šuma, livada i pašnjaka koji kriju svoje potencijale jer ih ne koristimo, sve do brojnih domaćih kompanija koje su, šta god ko o tome rekao, pravi podvizi zbog uvjeta u kojima opstaju

 

Minimum zajedničkih principa u ovom mandatu tako plastično demonstrira Vijeće ministara da se nimalo ne čudim što su Denis Zvizdić, Mirko Šarović, Dragan Mektić i ostala družina na vjetrometini i pod kišom udaraca i slijeva i zdesna, svako malo smetaju i trpe ofanzive onih koji bi sve nas - bez obzira na vjeru, naciju, dob ili školsku spremu, popisane i rezidentne - sad pa sad zamijenili, da ne kažem prodali za šaku bilo koje valute. I to nije ni politika ni ekonomija, već najprizemnija mafijaška logika - ukradi, otmi, pregazi sve da bi o(p)stao. Bošnjaci, Srbi i Hrvati, a nerijetko i Ostali u toj logici imaju mjesta samo kao monete za potkusurivanje.

 

No, ja zaista nemam dileme: ovdašnji su ljudi puno puta pokazali da imaju snage izdržati i velika vremena. Ko ne vjeruje, neka se poigra malo Mis Marple i prelista dokumentaciju Oslobođenja. A da mi vjerujemo u snagu Bosne i Hercegovine, svjedoči i ovaj 25.000. broj. Dobar početak. Za sve nas.

 

DEPO portal redakciji Oslobođenja upućuje iskrene čestitke na jubileju i svako dobro u daljnjem radu.

 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)

 

 

BLIN
KOMENTARI