neophodan novi zakon

Koliko je važan ljudski život?! U tri i po godine, 15 bh. radnika poginulo je na gradilištima

Hronika 31.05.16, 08:48h

Koliko je važan ljudski život?! U tri i po godine, 15 bh. radnika poginulo je na gradilištima
Prema statistici Kantonalne uprave za inspekcijske poslove u Sarajevu, od 2013. do 2015. godine na gradilištima je povrijeđeno 2.666 radnika, a od tog broja 25 ih je zadobilo teže povrede

 

Petnaest radnika je poginulo u posljednje četiri godine na gradilištima u Sarajevu.

 

Prema statistici Kantonalne uprave za inspekcijske poslove u Sarajevu, od 2013. do 2015. godine na gradilištima je povrijeđeno 2.666 radnika, a od tog broja 25 ih je zadobilo teže povrede- piše Oslobodjenje

 

Kazne u YU dinarima


Vijesti poput nedavnog pada radnika sa skele na Ilidži, ili pucanja metalne konstrukcije mobilne pumpe za beton, zatrpavanja radnika zemljom česte su vijesti na rubrikama crne hronike. Jedan od razloga zašto je gotovo svako veće gradilište u Sarajevu zaliveno ljudskom krvlju jeste činjenica da je oblast zaštite na radu regulisana Zakonom iz 1990. godine u kome su kazne propisane u jugoslovenskim dinarima koje, kada se preračunaju u KM, iznose 50-ak maraka.

 


“Kada utvrde propuste, inspektori poduzimaju upravne mjere izdavanjem rješenja o otklanjanju nedostataka i nepravilnosti, a u slučajevima kada je neposredno ugroženo zdravlje ili život radnika, inspektor može zabraniti rad na određenim poslovima. Ukoliko poslodavac u ostavljenom roku ne otkloni konstatovane nedostatke, inspektor tada izdaje prekršajni nalog zbog neizvršenja rješenja.

 


Kantonalna uprava za inspekcijske poslove KS-a potencira činjenicu da je neophodno donijeti novi zakon kojim bi se regulisala ova oblast, pogotovo ako se u obzir uzmu i statistički podaci”, ističu iz ove uprave.

 


Omer Mataradžija, sudski vještak građevinske struke, pojašnjava da se “prelaskom iz jednog načina rada na gradilištima prije rata došlo u rani kapitalizam”. On je u bivšoj Jugoslaviji većinom radio kao nadzorni organ. Dodaje da su tada, iznad svega, bili važni ljudski život i čovjek na gradilištu.

 


“Na gradilištu je bila veoma važna zaštita čovjeka, a ne kapital, zarada, rokovi. Danas je obratno umjesto radnik, na prvom mjestu je profit. Cijena toga, da bi se što više zaradilo, povrede su i pogibije radnika. Zakon o građenju nije dobro regulisan, posebno kad su u pitanju tenderi. Oni se prave tako da se neke stavke ubacuju ili izbacuju. Umjesto Fi 20, stavi se armatura Fi 5. Počne se graditi i tada se vidi da se pogriješilo. Sada se gleda da se uštedi gdje god se može uštedjeti, pa čak i na mjestima gdje je rizično, te dolazi do popuštanja konstrukcije, oplate, skele... i do tragedije”, kaže Mataradžija.

 


On dodaje da postoje situacije da na manjim objektima i nema nadzornih organa, nego se sklapaju ugovori da se samo pokrije zakonska potreba za prisustvom nadzornog organa na gradilištu.


“Devalvirana je cijena nadzora, čak i gradnje objekata”, ističe Mataradžija, dodajući da nerijetko radnici ginu u rovovima, prilikom odrona zemlje, zato što se ne uradi razupiranje rova. Obično se ne uradi tehnički prijem rova da se može kopati, jer izvođači radova žele da smanje troškove i nadaju se da se ništa neće desiti. Da se i pored najbolje volje nesreće dešavaju, Mataradžija podsjeća na prijeratnu gradnju mostova prema Palama, kada je poginulo nekoliko radnika jer je pala skela. Iako su najbolji stručnjaci vršili nadzor, nosač skele je postavljen na kamen samac u zemlji. Kamen se pomakao i srušio oplatu, usljed čega je došlo do pogibije radnika.
I drugi vještaci građevinske struke smatraju da je odgovornost za nesreće na gradilištima podijeljena između radnika i nalogodavca posla.

 

Podijeljena odgovornost

 


“Često se dešava da preduzeća, da bi što jeftinije prošlo izvođenje radova, ne primjenjuju zaštite radnika. Kad su u pitanju iskopi, ne podgrađuje se kanal, a propis je da sve što se kopa dublje od metar mora biti podgrađeno. Zato nerijetko dođe do obrušavanja zemlje kao što se i dešavalo. Radnike spuštaju u kašici rovokopača da postavljaju cijevi, da bi se uštedjelo vrijeme na podgrađivanju. Radnici te poslove ne smiju odbiti jer bi ostali bez posla. Ima i radnika koji ne poštuju mjere zaštite. Radnici piju tokom rada, limari na krovovima čuče kao vrapci, a neće da se vežu. Projektne kuće obično urade sve kvalitetno i po zakonu, međutim, kod izvođenja radova obično se pokoja faza preskoči i zato se inspekcije moraju uključiti”, tvrdi jedan od sagovornika.


Statistika

 

Samo u maju ove godine život su izgubila dva radnika, a broj teže i lakše povrijeđenih nije poznat. U prošloj godini na području Sarajeva evidentirano je 806 lakših i 13 težih povreda na radu, te tri smrtna ishoda. U 2014. je bilo 947 lakših i pet težih povreda na radu, te ponovo tri pogibije. U 2013. registrovano je 888 lakših i sedam težih povreda na radu, te četiri smrtna ishoda, potvrđeno je iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove u Sarajevu.

 

(Foto: Arhiv, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)

BLIN
KOMENTARI