Diana Zelenika, dugogodišnji liječnik i zastupnik u Parlamentu BiH, kandidat je za novu predsjednicu HDZ1990. U intervju za DEPO Portal razlaže svoja politčka stajališta o stranci čiji je član, poziciji Hrvata u BiH, trenutnom stanju BiH u evropskim procesima i mogućim ustavnim promjenama u zemlji....

Da li će Diana Zelenika biti predsjednica HDZ1990, znat će se već sutra, kada se održava sabor ove stranke.

Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Poštovana gospođo Zelenika, kandidat ste za predsjednicu HDZ1990 na saboru stranke koji će biti organizan krajem ovoga vikenda. Šta su bili glavni razlozi za vašu kandidaturu?

    
Najprije hvala za interesiranje i ovaj intervju, a razlozi za kandidaturu, pa... Ovo su izvanredni izbori, sve nas je u stranci zatekla ostavka bivšeg predsjednika, a kada se to već dogodilo, na nagovor mnogih stranačkih kolegica i kolega, na nagovor mnogih ljudi iz gospodarstva i politike, evo prihvatila sam i taj životni izazov. Svoje političke stavove godinama iznosim i u njima sam dosljedna; potpora koju također godinama dobivam, daje mi za pravo da se osjećam sposobnom da prihvatim tako odgovornu funkciju.
 

Koji program nudite članstvu vaše političke stranke i na kojim osnovama je zasnovan?

Moja stranka je donijela političku deklaraciju, i moj program je za osnovu uzeo taj stranački akt. Svakako, vodilja u stranačkom nastupu i onome za što se zalažem jeste Statut stranke. U okvirima ta dva dokumenta i jeste ono što želim napraviti, prilagođavajući se aktualnoj političkoj situaciji u državi. Naravno, rekla bih i na žalost, neka pitanja u ovoj našoj BiH su aktualna svih ovih poratnih 20 godina.

Smatrate li da Vas nešto posebno favorizira u izboru za novog predsjednika?

Karakter, moral, principijelnost i upornost su osobine koje me favoriziraju u odnosu na mnoge iz svijeta politike, kako u stranci, jednako tako i općenito na BiH pozornici.

U slučaju da budete izabrani, šta će u Vašem pristupu biti konitinuitet politika vaših prethodnika, a što mogu biti nove politčke prakse u vašem djelovanju unutar stranke?

 
Već sam rekla, zauzimanje za sve ono što smo kao stranka kroz deklaraciju stavili sebi u zadatak, to ću i dalje smatrati svojom obvezom. Naravno da su bivši predsjednici stranke govorili i zalagali se za ravnopravnost, jednakopravnost sva tri konstutivna naroda u državi. Kao stranka smo konstatirali mnoge neregularnosti ovakvih Ustavnih odredbi u državi i tu nema dvojbe da se i dalje moramo zalagati za realizaciju naših načela. To je dio političkog kontinuiteta, a stanje u stranci i njen položaj na političkoj sceni, tu se ima dosta toga promjeniti i to je, u stvari, moj prvi zadatak. Ukoliko mi članstvo ukaže povjerenje da budem predsjednica, moja prva aktivnost unutar stranke će biti ažuriranje svih stranačkih evidencija, potpuna afirmacija svih ustrojbenih razina upravljanja strankom, sa apsolutnom demokratizacijom odnosa u stranci. Stranka je dobrovoljna udruga građana, ujedinjena prvenstveno na političkoj ideji, a svaki član stranke je bitan pojedinac! Stranka ne smije i nikada više neće biti "društvo jednog lica", biti ću prva među jednakima.

E, tu ima dosta prostora za promjene i napredak.

Stranka ne smije i nikada više neće biti "društvo jednog lica", biti ću prva među jednakima

Mediji su više puta prenijeli vašu izjavu da želite novi oblik demokratije unutar same stranke, a ne da ona budu „društvo jednog lica“. Što ste tačno pod tim mislili?

 
Da, stranka više nikada neće biti "društvo jednog lica", a to znači da predsjednik ima mandat iznositi samo one stavove stranke iza kojih stoje odluke i predsjedništva i Središnjeg odbora stranke, a poglavito sa tim odlukama mora biti zadovoljno i usaglašeno ono članstvo na koje se one i odnose, bilo da je riječ o nacionalnim interesima, ili usko interesima gospodarstvenika, branitelja, mladeži ili naglašeno određenog regiona. Kada je riječ o takvim odlukama, usaglašenim u stav stranke, o njima sa autoritetom predsjednika može i mora govoriti svaki dužnosnik stranke. To je i obveza svih politički izabranih predstavnika stranke, bez obzira na razinu vlasti na kojoj jesu. Moja vizija je da svaki član stranke, sa autoritetom predsjednika, može iznositi naše stavove tamo gdje djeluje!

Konkurent ste i partner HDZ BiH na političkoj sceni. Šta je to što spaja ove dvije  stranke, a šta su razlike zbog čega djeluju, ipak, odvojeno na političkoj sceni?
 

Karakter, moral, principijelnost i upornost su osobine koje me favoriziraju u odnosu na mnoge iz svijeta politike, kako u stranci, jednako tako i općenito na BiH pozornici

Ovo su nesporne činjenice, HDZ BiH i HDZ1990 su stranke koje svojim Statutima, po svojoj osnovnoj političkoj ideji, kao jaje jajetu, pučki da kažem. Moram i ovo reći: 90% nas članova HDZa1990 smo prije 2006.godine bili članovi HDZaBiH. Neki nam vole reći da smo promjenili dres! Moj, naš odgovor je: Dres nismo mjenjali, obukli smo samo, umjesto izblijedjelih i postupcima pojedinaca uprljanih majica, nove i čiste, na kojima smo naveli i brojčani podsjetnik da znaju da ideja o zaštiti nacionalnih interesa Hrvata u BiH traje mnogo duže od kameleonske promjene svijesti u 1996. godini, nekih od aktualnih čelnika HDZaBiH.

Suosnivači smo Hrvatskog Narodnog Sabora, za nas je to krovna institucija zaštite svehrvatskih interesa u državi. HNS je znači mjesto usaglašavanja stavova oko realizacije pomenitih nacionalnih interesa i tu se slažemo oko ideje, ali..., kod nas Hrvata uvjek neko ali???

Ideja vodilja u percepciji čelnika HDZaBiH, a danas i od vodstva HNS-a, često mutira, pa se mi iz HDZa1990 nerijetko pojavljujemo kao netko tko ne podržava odluke, ponavljam, te krovne institucije Hrvata u BiH. Naravno, cijeneći važnost i značaj HNSa kako takva, mi ne kalkuliramo svojim članstvom u njemu, tu smo i zadaća nam je da se izborimo za ispravne odluke, a sve u korist cijelog hrvatskog nacionalnog bića u BiH. Hrvati u BiH imaju jednu dosta spefifičnu poziciju, brojčano su najmalobrojnijih, smatraju da nisu dobili sva prava koja garantiraju njihovu opstojnost u BiH, boje se kulturne i medijske asimilacije u „bosanskom loncu“...

Koja je to najbolja politika za Hrvate u BiH i kako je sprovesti?

 
Mi, Hrvati u BiH, jesmo najmanji po brojnosti od sva tri konstutativna naroda, ali svakako i jesmo narod sa najdužim bitisanjem na prostorima države. Nisam povjesničar, ali mislim da je jako teško ustvrditi koje je to vremensko razdoblje bilo najteže po opstanak Hrvata na prostorima današnje BiH. Povjesnih pogreški i teških okolnosti po hrvatski narod je bilo, ali mi se čini da ono što se događalo u prošlom stoljeću je definitivno neponovljivo! Iz Prvog svjetskog rata smo izašli kao ravnopravan narod Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca; kraj prije kraja je bio poguban, jer se država pretvorila u kraljevinu srpskog naroda. U drugi svjetski rat su Hrvati ušli kao pripadnici dviju vojska praveći dvije države, ona zvana NDH startno je bila osuđena na propast, ona koja se zvala SFRJ je desetljećima proganjala i istrebljivala hrvatski živalj. Rat devedesetih godina, ma koliko smo ga mi Hrvati Bosne i Hercegovine, pravedno i sa poštenim ciljevima vodili, za posljedicu ima opustošena hrvatska ognjišta, prepolovljen broj stanovnika i državu dva entiteta u kojima se Hrvati kao manjina ništa ne pitaju. Nismo u mogućnosti ni sami sebi člana predsjedništva izabrati!!! Gdje je tu ravnopravnost i demokracija?

Ravnopravnost naroda i ustavne promjene su velika tema, često kamen spoticanja u javnom životu Federacije BiH ali i čitave zemlje. Kako je po Vama moguće promjeniti ustavni i politički okvir u kojem niko nije zadovoljan, ni tri naroda ali ni sami građani, koji sve teže podnose ovaj ustavni poredak koji često zovu „dejtonska luđačka košulja“?

 
Lijepo ste rekli, obukli su nam dejtonsku luđačku košulju! Trebao je to biti prijelazni dokumenat, kojim se uspostavlja mir i stvaraju preduvjeti za pravljenje države po mjeri sva tri naroda. Nisam vojni strateg, ali kao sudionik i dragovoljac domovinskog rata, znam da daejonski dokumenti i podjela države na dva entiteta, na način kako je to njima precizirano i kasnije realizirano, ne oslikava prije svega dva bitna momenta. Najprije, neuporedivo je bolja bila ratna pozicija HVOa i ABiH od one koja predstavljaju trenutne granice entiteta. Gledano etnički-teritorijalno, Hrvati su ovom entitetskom podjelom ostali uskraćeni za mnoge djelove teritorija BiH, kao što je Posavina, a koji su stoljećima upravo njima pripadali.

Dokazale smo se i kao obrazovanije i svestranije, a vođenje kućanstva, u ovom neradničkom muškom društvu je genijalnost koja otkriva sav potencijal i talenat nas žena i favorizira nas da znamo mnogo bolje organizirati i upravljati državom

Šta je rješenje?

Svakako donošenje novog državnog Ustava, koji jamči drugačiju teritorijalnu podjelu, koja mora biti pravednija, a po nama je to onda federalizacija cijele države. Uređenje federalnih jedinica mora biti tako da nikako ne bude etnički, kulturološki, gospodarski ili na bilo koji način diskriminirajuće po bilo koji od naroda, inače ovakva situacija vodi nečemu što ne smijem niti zamisliti, a da i ne pokušam izgovoriti!

Čitajući trenutne medijske natpise, stvara se utisak da BiH ipak ide dalje; proces evropskih integracija nekako napreduje, ekonomski pokazatelji pokazuju da imamo neki napredak, otvaraju se novi investicijski ciklusi i projekt. Da li je to tako ili nam vladajuća koalicija, putem jakih medija koji su pod njenom kontrolom, samo servira takvu sliku?

 
Bez namjere da bilo koga vrijeđam, moram konstatirati da su naši mediji pod kontrolom i diktaturom vladajućih stranaka, a to znači da ne vjerujem u vjerodostojnost bilo kakvih gospodarskih pokazatelja, poglavito ne vjerujem u priču o napretku gospodarstva. Gospodarski subjekti, poglavito oni veliki su proteklim ratom uništeni. Imali smo totalno kriminalnu privatizaciju, imamo ogromno iseljavanje stanovništva. Državu napuštaju školovani ljudi, omladina, rekla bih, cijele obitelji, na žalost u tome ne vidim nikakav napredak.

Često u svojim izjavama ističete ulogu žena u našem javnom i političkom životu... Zašto je to važno?

Gledajući proteklo stoljeće i početak ovog, lako je ustvrditi da broj žena u odnosu na muške vladare država, nikada nije prelazio 12%, što predstavlja jezivo spolno diskriminirajući podatak. Međutim, ako kroz tu statistiku pratimo ili poredimo uspješnost, onda se mora priznati da su žene bile ili jesu neusporedivo bolji državnici. Malo je muških državnika koji svoje upravljanje državama mogu usporediti sa Indirom Gandi, Margaret Tačer ili danas sa gospođom Merkel. Stalno se želimo predstaviti kao civiliziran dio svijeta, a pri tome ne poznajemo osnovne parametre ravnopravnosti, za njih odnos 30 na prema 70 % u korist muškaraca je ravnopravnost!? Možda je to nepriznavanje matematike od strane muškaraca, ili je to ipak tradicionalni muški šovinizam?!

Dokazale smo se i kao obrazovanije i svestranije, a vođenje kućanstva, u ovom neradničkom muškom društvu je genijalnost koja otkriva sav potencijal i talenat nas žena i favorizira nas da znamo mnogo bolje organizirati i upravljati državom.

Pa šta je onda sporno?

Sporno je samo jedno pitanje, kako uvjeriti muškarce.., ili.., ili je to ipak priča za neku daleku budućnost? Vidjet ćemo...

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)