Pripremila: Elma MURIĆ
Oko za oko, zub za zub
Brunu Čalića, jedanaestogodišnjeg dječaka je po povratku iz škole ubio plaćeni ubica Dragomir Bajčeta kojeg je unajmila crnogorska seljanka Višnja Pavlović.
Na zločin iz osvete se odlučila nakon što je dječakov otac prilikom posjete Crnoj Gori automobilom slučajno usmrtio njenog pastorka, mladića nekoliko godina starijeg od Brune. Iako je sud dokazao da Brunin otac nije kriv za nesreću, ideja o krvnoj osveti Višnju nije napuštala.
Zločin je pomno isplanirala. Prvo je krenula u potragu za plaćenikom koji će izvršiti nedjelo, pa je tako uskoro i pronašla siromašnog nadničara Dragomira Bajčetu koji je za tad ogromnih 500 hiljada dinara pristao ubiti dječaka.
Pavlovićka je prvo stigla u Zenicu da bi saznala gdje Čalići žive i što detaljnije isplanirala zločin. Mjesecima je pratila dječaka, a zatim je odlučila napraviti još jedan korak. Ući u kuću Čelićevih i upoznati ih.
Anka Čalić, Brunina majka, kasnije je izjavila da do tad nije primjetila ništa sumnjivo, ali da se dobro sjeća dana kad je na njena vrata pokucala ova krupna seljanka.
'Na vrata mi dođe žena, seljanka, skide opanke i uđe. Kaže traži stan za sina. I onda je moj Bruno dolazio nekoliko puta i govorio: Mama, mama, ja vidio onu babu. Pomilovala me po glavi i pita me jesi li ti Bruno? Opet kasnije, kaže mama, ja vidio onu babu. Rekla je da će doći da joj opleteš džemper.'
Dječak je majci često dolazio s pričom kako je sreo seljanku, pa mu je ona nakon nekog vremena rekla da joj više ne spominje tu ženu. Anka je kasnije sebi dugo predbacivala to što nije saslušala sina jer bi možda spriječila Višnju u njenom monstruoznom naumu.
Savršeno isplanirani zločin
Kad je bila sigurna da je Bruno dječak kojeg traži, Višnja Pavlović je pozvala Bajčetu i dala mu novac. Dijete su sačekali na jednim stepenicama u tadašnjoj Ulici Branislava Nušića, te ga uz pomoć slatkiša nagovorili da pođe s njima do obližnjeg groblja. Tamo ga je Bajčeta ubio s devet uboda nožem, a onda su se i on i Višnja dali u bijeg.
Pošto Bruno nije odmah poslije škole stigao kući, kako je inače radio, Anka se zabrinula te je krenula prema školi. Na ulici je u žurbi čak i srela Višnju ne sluteći da na pedesetak metara udaljenom groblju mrtav leži njen sin jedinac.
Policija je ubrzo pronašla tijelo, te počela ispitivati ostalu djecu s kim je Bruno otišao. Djeca su upamtila Višnju jer je bila izrazito krupna, a rekli su joj i da je s njom bio neki muškarac.
Tadašnja 'milicija' je ubrzo blokirala grad, a ubice je navodno uhvatila u vozu u Vranduku, nekoliko kilometara sjeverno od Zenice.
Smaknuće u trebevićkim šumama
Višnja Pavlović i Dragomir Bajčeta su osuđeni na smrt što u bivšoj Jugoslaviji nije bila rijetka kazna za ubice djece.
Do izvršenja kazne ubice su bile u pritvoru u sarajevskom Centralnom zatvoru, a Brunin otac je više puta dolazio moliti da, makar kroz špijunku, vidi ženu koja je na svirep način ubila njegovog sina. Stražari mu to nisu dozvoljavali, a priča se i da je jednom rekao da nema ništa protiv da se Bajčeti smrtna kazna zamijeni zatvorom, no da za Višnju nema milosti.
Bajčeta se pred sudom pokajao za učinjeno djelo, dok je Pavlovićka zadržala hladnokrvnost. Osjećaje nije pokazivala ni kad su je u zatvoru posjećivala vlastita djeca, 14-godišnja kćerka i 15-godišnji sin. Nakon nekog vremena potpuno su prestala posjećivati majku.
Dragomir Bajčeta i Višnja Pavlović su strijeljani isti dan, negdje u šumama Trebevića. Pokopani su u neoznačenim grobovima tako da se ni danas ne zna njihovo posljednje počivalište.
(DEPO, BLIN)