Pitate pogrešnog čovjeka, cijelu moju obitelj ubili su ustaše i sada tražite da kažem nešto pohvalno o jednom od ljudi koji je u najmanju ruku tražio dobar izgovor da obrani one koji su činili teške zločine - ovo je rečenica koju srbijanski premijer Aleksandar Vučić ponavlja otkako su počele pripreme za kanonizaciju blaženog Alojzija Stepinca, a srpska Vlada, kao i Srpska pravoslavna crkva, paralelno na sve moguće načine nastojale stopirati njegovo proglašenje svetim.

U svojim istraživanjima o životu Alojzija Stepinca msgr. Juraj Batelja navodi da nitko od članova Vučićeve obitelji nije stradao od strane ustaškog terora, uz ogradu da nisu poznati detalji smrti djeda Anđelka, koji je stradao 1941. godine u okolici Banje Luke.

Uzeli zlato i potjerali

Izjava o ustaškim zločinima nad članovima njegove obitelji vjerojatno je za mladog radikala Vučića, na početku njegove političke karijere, bila veliki plus. No, on je već tada, s obzirom na to da je ostao povezan s rodbinom i djedovinom, morao znati da u najmanju ruku iskrivljuje istinu jer su reporteri Jutarnjeg to doznali u jedno popodne provedeno u Čipuljiću kraj Bugojna, odakle potječe njegova obitelj, čime se potvrđuje ono što navodi msgr. Batelja, ali ne samo on. Doista, nitko od njegove bliže rodbine, a govorimo o djedu Anđelku, djedovu bratu Radi, kao i o njihovoj djeci, dakle Aleksandrovu ocu, stričevima i teti, kao i njihovim bratićima, dakle Radinoj djeci, nije stradao od ustaške ruke.

U Čipuljiću danas živi samo Darko Vučić, on je Radin sin, kako bi u Srbiji rekli, Aleksandrov “mali stric”. Njegova supruga Anđelka nije željela pričati o njihovu obiteljskom stablu, rekla je da su već dovoljno puta istupali za medije i da više ne žele, a pogotovo ne s obzirom na loše odnose između dvije zemlje, nakon što smo rekli da smo hrvatski novinari. No, zato nam je sve ispričao Vaso Trifković, njihov 82-godišnji susjed koji je odrastao s Vučićima, nekada najbogatijim stanovnicima sela.

- Imao sam 7 godina kada su nas sve okupili, ustaše, tko drugi, i naredili nam da skupimo zlatninu i sve vrijednosti i da se okupimo u gimnaziji jer je tu bio logor. Prepratili su nas u stočne vagone i uputili prema Jasenovcu. Kad smo došli tamo, rekli su nam da je logor pun i odvezli nas dalje, skroz do Kragujevca. Nisu nas pobili, nego samo potjerali. Ja sam u Srbiji završio mehaničarski zanat i vratio se u Bugojno. Tada zapravo nitko od nas nije stradao.

Ja ne znam je li u vlaku bilo i Vučićeve rodbine, ali sam siguran da nikoga nisu ubili ustaše. Za Radu, Anđelkova brata, znam da je umro od srca u Gornjem Vakufu, Anđelko (Aleksandrov djed, op.a.) poginuo je ili je ubijen 1941., ali ne zna se kako, kod Banje Luke, a drugi su pomrli, Aleksandrovi stričevi Antonije zvani Braco, Kojo i Mile, koji je poginuo na motoru u prometnoj nesreći, dok je njihova sestra, Aleksandrova teta, umrla. Ostao je zapravo samo Anđelko zvan Bato, Aleksandrov otac. Raselilo se to po svijetu, bila su to teška vremena. Tko je imao priliku, prelazio je na katoličanstvo, da se spasi, pa su tako napravili i Vučići, i to Anđelkova linija, znači Aleksandrova. Ne možete im zamjeriti, takva su bila vremena - priča nam djed Vaso.

Ruševna djedovina

Kraj kuće strica Darka danas su ruševine rodne kuće djeda Anđelka, ali i vikendice koju je kraj te kuće napravio Aleksandrov otac. Te su građevine uništene devedesetih godina, vjerojatno od strane Hrvata, koje su poslije protjerali Bošnjaci.

Ruševine rodne kuće oca srbijanskog premijera (Robert Fajt / CROPIX)

Iza ruševina živi Šerif Redžić koji je parcelu kupio od Aleksandrove tete Smilje koja je, kaže, umrla u Bijeljini osamdesetih godina.

- Lijepo pišite o njemu, nije on ratni zločinac, na početku je pogriješio što je bio s onim majmunom Šešeljem, ali je došao na svoje, fin je čovjek - kaže nam Šerif, potvrđujući navode drugog susjeda Vase o obiteljskom stablu Vučićevih.

Mjesni pravoslavni svećenik Slaviša Đurić kaže nam da su Vučići proživjeli veliko stradanje, kao i svi Srbi u Čipuljiću, gdje ih danas živi jedva sto, a prije rata ih je bilo više od 9000. Zamolili smo ga da nam pomogne rekonstruirati to stradanje na primjeru obitelji Vučić, ali nam nije mogao pomoći jer su tijekom posljednjeg rata nestale sve crkvene knjige, objasnio je.

Imućni predak

- Djed Anđelko bio je adžija, posjetio je Božji grob u Jeruzalemu, bio je imućan i cijenjen, bavio se uzgojem konja za utrke. On je ubijen u jednom selu kraj Banje Luke, to se pretpostavlja, nema zapisa, ali budimo realni, svi mi znamo koje su vojske gdje ratovale - priča nam svećenik.

Ipak, grob djeda Anđelka je na mjesnom groblju iza njegove crkve, kao i grobovi ostale Vučićeve rodbine, ali na njegovu spomeniku ne piše da je ubijen, kao što to kao opaska stoji na nekim drugim spomenicima. Sudeći po godištima ispisanim na spomenicima obitelji Vučić, svi su doživjeli lijepu starost, baka Dragica, Anđelkova supruga, umrla je 1992., stric Mile poginuo je 1964. godine, daljnja rodbina; Petra 1976., Radoslava 1984., Višnja 1991. godine...

Srbijanski odmetnuti radikal i protivnik Vučićeve politike Ljubiša Petković uzburkao je tamošnju javnost objavom knjige “Haške muke” u kojoj tvrdi da ima dokument datiran 19. rujna 1941. u kojem se vidi da su Vučići preuzeli katoličanstvo. Tvrdi da upravo zato na spomen-ploči u Jasenovcu na popisu žrtava nema nijednog prezimena Vučić. Navodi da je Aleksandrov stric Antonije, zvan Braco, oženio kćerku ustaše Ljube Tomasa, pa je obitelj bila pod zaštitom.

Kobna tučnjava

“Stari Anđelko je bio jedina žrtva Vučića u Drugom svjetskom ratu, ali ni on nije stradao od ustaša. Djed Aleksandra Vučića umro je od zadobijenih rana, nakon jedne kavanske tuče u Banja Luci. Bavio se švercom. Pošto je bio u stalnim dugovima, osnovano se sumnja da je u pitanju osveta za nenaplaćena potrživanja”, piše u svojoj knjizi Petković.

Kao dječak, mali Aleksandar je na djedovini provodio gotovo sve svoje školske praznike, a i danas ga nostalgija vuče u rodni kraj njegove obitelji.

- Bio je nestašan dječak, znao se i potući, non-stop je naganjao loptu, kupao se u Vrbasu, jednom se sam zaputio za Split jer je htio gledati Hajduka. Bio je vrlo, vrlo inteligentan. Htio je obnoviti kuću ovdje, međutim, nekako mislim da je tužan zbog odnosa muslimana prema nama Srbima, pa ne vjerujem da će od toga išta biti. Posljednji put bio je ovdje prošle godine, s bratom i djecom, diskretno, ne kao premijer, već kao Aleksandar Vučić, pomolili smo se skupa na ovim grobovima njegove obitelji, pozdravio se sa susjedima i sve ih oduševio svojom jednostavnošću - kaže nam svećenik Slaviša.

(jutarnji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)