Imamović se odlučio za povijesni roman i priču o Drugom svjetskom ratu u Bosni, odnosno Tuzli, a dodatnu vrijednost tom romanu svakako daje činjenica da je pri pisanju više od fikcije i mašte odlučio poštivati povijesne činjenice i ličnosti pa je čitatelj u prilici upoznati se s povijesno istinitim ličnostima i zbivanjima koja su u Imamovićevoj obradi svakako dobila potreban literarni okvir, ali su u svojoj srži obrađena dokumentaristički

Rijetki su danas povijesni romani, pogotovo oni o Drugom svjetskom ratu, a baš takvog odlučio je napisati suvremeni bosanski književnik Jasmin Imamović, znan i kao vrlo uspješan gradonačelnik Tuzle tamo još od 2001. godine. Naravno, sukladno ljubavi prema svom zavičaju, ali i Bosni u cijelosti, Imamović se odlučio za priču o Drugom svjetskom ratu u Tuzli pa nam »Slana zemlja« predočava mnogo od onoga što se u tom bosanskom gradu događalo od predratnih pa do završnih dana rata. 

Dodatnu vrijednost Imamovićevom romanu svakako daje činjenica da je pri pisanju više od fikcije i mašte odlučio poštivati povijesne činjenice i ličnosti pa je čitatelj u prilici upoznati se s povijesno istinitim ličnostima i zbivanjima koja su u Imamovićevoj obradi svakako dobila potreban literarni okvir, ali su u svojoj srži obrađena dokumentaristički i nastoje što vjerodostojnije prenijeti pojedinosti vezane uz stvaranje antifašističkog otpora u tom dijelu Bosne.

Zahtjevan narativni postupak

Da bi bio što bliži istini i činjenicama autor je detaljno proučio doba o kojem piše te ga oživio i kroz citate novinskih izvještaja, popise s potjernica i službenih sudskih dokumenata, a da bi ipak sve skupa imalo notu lijepe književnosti, priču je odlučio ispričati kroz riječi svojih likova pa tako svaki novi odlomak romana počinje spominjanjem imena lika (npr. Ja sam Frida Laufer, ili zovem se Enver Šiljak), nakon čega slijedi s pozicije tog lika ispričan dio radnje. Iako u osnovi jednostavan, taj narativni postupak je istodobno i vrlo zahtjevan jer se priče međusobno nastavljaju i nadopunjuju za što treba podosta umijeća, pogotovo želi se se osigurati tečnost pripovijedanja likova različitih po spolu, godinama, životnim pogledima, osjećajima... No, Imamović, koji iza sebe već ima niz objavljenih djela, to uspijeva pa se ovaj keleidoskop likova i zbivanja čita sa zanimanjem.

Kompozicijski autor je roman osmislio i realizirao tako da nakon njegovog vrlo kratkog određivanja mjesta radnje i središnje teme priču preuzimaju kazivači koje s razlogom predvodi Mustafa Vilović koji je jedini preživio i dočekao kraj rata i oslobođenje Tuzle. Zato je i logično da on veže sve što se zbivalo i pojasni sudbine svih ostalih likova čije je pripovijedanje prekinulo strijeljanje, ili smrt u logoru. Toj jasnoći kompozicijskog sustava može se pridodati i isto takav stil pripovijedanja koji je jednostavan i razumljiv, ali bosanski (andrićevski, selimovićevski) lagan, sveobuhvatan i razgranat. 

Suprotnost tome – mada to nije mana, već odlika – je žanrovska opredijeljenost ovog romana koji je nedvojbeno povijesni po temi koju obrađuje, ali istodobno i ljubavni po dijelu događaja i snazi emocija koju nudi, politički po sukobima ideologija koje opisuje, društveni i psihološki po sjajno opisanom ozračju koje motivira likove da u tim teškim ratnim vremenima nude, ovisno o karakteru i psihi, najbolje ili najgore.  

Nota svevremenosti

»Slana zemlja« nije samo roman o Tuzli u Drugom svjetskom ratu, već i o Bosni općenito. Vidi se to i iz naslova kojeg je Imamović odabrao na temelju tvrdnje Lajoša Tacija po kojem korijen riječi Bosna na staroilirskom jeziku znači – slana zemlja. No, vidljivo je to i iz niza rečenica koje izgovaraju Imamovićevi likovi koji su često skloni tragediju Bosne tumačiti baš posebnim mentalitetom ljudi ovog kraja. 

Takve tvrdnje cijelom romanu daju i notu svevremenosti pretvarajući tako Imamovićevu priču o Drugom svjetskom ratu u Tuzli i u priču o nedavnom ratu na ovim prostorima – »Svakom evropskom ludilu ovdje se dolije i naše balkansko.  Koliko god im naudili drugi, Balkanci često doprinesu da se u nesreći i sramoti prevrši mjera. Zato je svaka svjetska drama ovdje dramatičnija, evopska tragedija tragičnija« – piše Imamović.  

</p>

O PISCU ROMANA: 

Jasmin Imamović do sada je objavio romane »Ubijanje smrti«, »Besmrtni jeleni«, »Obožavatelj trena«, »Molim te, zapiši« i »Slana zemlja«, a autor je i niza eseja i kratkih priča. Knjige su mu nagrađivane i prevedene na više stranih jezika, a široj je javnosti poznatiji kao gradonačelnik Tuzle, čovjek koji je pokrenuo niz zanimljivih projekata (Panonska jezera, Biznis inovacionog centra) i Tuzlu učinio jednim od najpozitivnijih bosanskih gradskih sredina u kojoj se poštuje kreativnost, inovativnost i rad. A da su temelj takvom pozitivnom odnosu prema svom zavičaju ljubav i duboko razumijevanje povijesti cijelog ovog kraja, ponajviše dokazuju upravo Imamovićeva prozna djela.