Čekajući u redu za hranu, ubijena su 43 civila, a ranjena 84.

Slike tog užasa obišle su svijet. Preživjeli i sad imaju posljedice.

Na mjestu masakra danas je obilježena 20. godišnjica. Počast žrtvama ukazali su i položili cvijeće i vijence na spomen-obilježje članovi njihovih porodica, državnih, federalnih, kantonalnih, gradskih i općinskih vlasti te građanskih udruženja "Antidejton" i civilnih žrtava rata, kao i zaposlenici preduzeća u kojem posluje gradska tržnica.

Poruka svih je da ovaj i druge zločine ne treba zaboraviti i da nikome više ne treba da se dese.

Za vrijeme komemoracije bio je obustavljen saobraćaj u ovom dijelu grada.

Kod ulaza koji s pijace Markale vodi u tržnicu,  28. augusta 1995. poginuli su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglija, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

Amela Feriz, jedna od preživjelih, tada petnaestogodišnjakinja, rođena na nekoliko koraka od ovog mjesta, živo se sjeća da se tog sunčanog dana vrtjela s ostalom djecom u blizini tržnice.

Ljudi su stajali u redu za hranu  i nastao je košmar.

Začula se strašna eksplozija i u trenu je  svuda bilo mrtvih, krvi, komada ljudskog mesa, jaukali su ranjeni. Iz okolnih zgrada u pomoć su pohrlili stanari.

Amelu i ostalu djecu neko je u metežu sklonio u podrum tržnice bojeći se nove eksplozije jer je bilo uobičajeno da nakon prve uslijedi  druga, treća.

Krvi je bilo i u njenom haustoru kad se iz podruma vraćala kući.

Dugo nakon svega mučili su je snovi sa strašnim slikama, priča ova Sarajka.

Ona je danas majka i kaže da djeca treba da znaju šta se dogodilo.

Masakr je preživio i njen stariji sugrađanin Ismet Svraka.

On sad hoda na štakama, odlazi ljekarima, bori se s nemoći od zaostalih gelera u koljenu i sa strašnim sjećanjem.

(FENA/dh)