Njemački mediji/ Evropljani sve islamsko u BiH gledaju s nepovjerenjem

'Moram piti alkohol i jesti svinjetinu kako bi mi vjerovali da nisam opasan musliman'

Hronika 01.07.15, 14:39h

'Moram piti alkohol i jesti svinjetinu kako bi mi vjerovali da nisam opasan musliman'
Iza Zwaana su godine terapije o čemu iskreno govori. Još uvijek uzima lijekove protiv depresije. 30 posto bivših pripadnika Nizozemskog bataljona je u istoj situaciji kao i on

 

Kada je Derk Zwaan otišao u rat bilo mu je 19 godina. "Zapravo sam bio još dijete", kaže on danas i gorko se osmjehuje. U januaru 1995. godine je ovaj mladi Nizozemac došao u Srebrenicu, kao pripadnik nizozemskog bataljona Plavih šljemova. Tamo je ostao šest mjeseci, koje su promijenile njegov život. Sada, dvadeset godina kasnije, Derk Zwaan je prijevremeno umirovljen zbog toga jer pati od posttraumatskog stresnog sindroma (PTSP).

 

"Srebrenica je uništila moj život", kaže on u razgovoru za Deutsche Presse-Agentur. O ulozi nizozemskog bataljona u Srebrenici on kaže: "Uopće nismo ništa mogli učiniti. Svako od nas je imao samo deset metaka." Obećana zračna pomoć francuskih trupa UN-a je izostala. "Ostavljeni smo na cjedilu", kaže on. "Od strane UN-a i naše vlastite vlade."

 

Iza Zwaana su godine terapije o čemu iskreno govori. Još uvijek uzima lijekove protiv depresije. 30 posto bivših pripadnika Nizozemskog bataljona je u istoj situaciji kao i on. Oni su oboljeli, postali nesposobni za rad, ovisni o alkoholu ili drogama. Raspali su im se brakovi, brojni su izvršili samoubistvo. Sjećanja nikoga ne napuštaju, kaže Zwaan. Patnje izbjeglica, smrtni strah i stalna prijetnja.

 

"Najlošija je tada bila bespomoćnost da kao vojnik ne možeš učiniti ništa", kaže on. Do sada je 11 puta odlazio u Srebrenicu i zbog toga jer je tražio odgovore. Bio je oduševljen srdačnim prijemom bosanskog stanovništva. "Zemlja (BiH - op. red.), kaže on, je pomalo postala i moja zemlja", piše FAZ.

 

Bošnjaci izloženi brojnim pritiscima

 

Die Zeit donosi reportažu iz Sarajeva, tačnije o velikom broju osoba iz zaljevskih zemalja koje dolaze u glavni grad BiH. „Priliv iz zaljevskih zemalja je očito veliki. Na Ilidži čitav niz restorana svoju ponudu reklamira na arapskom jeziku, u apartmanima i hotelima se također ističu arapski natpisi. Na jednom velikom plakatu se najavljuje gradnja velikog odmarališta. U Vogošći pak trebaju biti izgrađene desetine novih apartmana i kuća. Odmaralište je postalo tema zabrinutih razgovora u Sarajevu.

 

U glavnom gradu BiH glasine brzo kolaju, šire se svim uglovima i uličicama, nestaju, pa onda odjednom ponovo isplivaju kako bi zlom zametku sumnje dale novi polet. Šta rade oni u Vogošći? Hoće li kupiti naše kuće? Imaju li i druge planove? Žele li promijeniti naš način upražnjavanja religije? I ko zapravo stoji iza svega?

 

Brojna pitanja posebno zaokupljaju Bošnjake u Sarajevu. Odgovore ne mogu naći. Ipak osjećaj nelagodnosti se širi među njima. Oni osjećaju da su pod pritiskom sa brojnih strana. Tu su odjednom saudijske vehabije, koji im govore da svoju vjeru moraju strožije upražnjavati. Bosanske žene, koje su svoju vjeru uvijek upražnjavale, govore o tome da ih druge, nepoznate žene prozivaju i tjeraju da se još više pokriju. A na drugoj strani su brojni Evropljani koji još uvijek ne žele bh. muslimane posmatrati kao Evropljane jer sada, u vremenima terora, sve što je muslimansko posmatraju sa nepovjerenjem. Ili kako je to izrazila jedna Bošnjakinja u Sarajevu: „Danas moram piti alkohol i jesti svinjetinu kako bi mi vjerovali da nisam opasan musliman“, piše Die Zeit.

 

 

(dw.com, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

 

 

BLIN
KOMENTARI