Prva polovica godine biće obilježena izborima predsjednika u SDA, HDZ-u, SNSD-u, SBB-u, SDS-u i NS-u, a u drugoj polovici godine dogodiće se i izbori za predsjednika SDP-a. Do sada su, mnoge partije imale, i ponovo će imati, samo jednog kandidata za predsjednika. S druge strane, u nekim drugim strankama, sasvim je izvjesno da će biti barem dva ili tri ozbiljna kandidata za novog predsjednika stranke...
Godinama imamo nepromjenjive ili skoro nepromjenjive predsjednike stranaka u Bosni i Hercegovini. Tako je, valjda propisano postojećim Statutima tih stranaka. Dok se ne promijene Statuti, u smislu demokratizacije tih stranaka, tako će i ostati, što nije dobro za ukupnu demokratizaciju Bosne i Hercegovine.
Moramo primijetiti da, opisujući stanje u drugim strankama, aludirate na SDP, u kojem je Statut izmijenjen i u njemu je propisano da će ubuduće svi članovi SDP-a birati predsjednika partije?
Tako je. Delegati Vanrednog Kongresa, zasjedajući neprekidno, više od dvadeset sati, pokazali su veliku želju da izvrše demokratizaciju SDP-a. Delegati koji imaju moć izbora predsjednika, tu moć prenijeli su na sve članove SDP-a. To je za mene jedan veličanstveni, nesebični demokratski čin. S obzirom na ponašanje većine drugih stranaka, SDP ima priliku postati liderom demokratizacije stranaka u Bosni i Hercegovini.
Priliku? Zašto je to samo prilika?
Kongres je učinio veliki korak u demokratizaciji a sadašnje, de facto, privremeno rukovodstvo, moralo bi tu volju Kongresa, dosljedno i efikasno, pretočiti u praksu, što nije lako.
Znači li to da postoje prepreki i otpori odlukama Vanrednog kongresa?
Prva prepreka je vrijeme. U kratkom vremenu izvršeni su skoro svi zadaci vezani za reevidenciju članstva. Za sada nas ima oko 30.000. U maju nam valja organizovati direktne izbore za sve općinske i gradske, te kantonalne i regionalne predsjednike, u septembru izbore za predsjednika SDP-a i u oktobru Kongres, gdje će biti dovršen proces ostalih odredaba Statuta, izabran Glavni odbor i ostalo. Time bi bili stvoreni uslovi za potpuni preporod SDP-a. Problemi su logični i karakteristični za svake, pa i naše unutarpartijske izbore.
Šta je sa nepovjerenjem unutar članova SDP-a, više struja, kandidata itd?
Za pretvaranje nepovjerenja u povjerenje, potrebno je vrijeme i potrebni su direktni, tranparentni i pošteni izbori.
Ovih dana počele su i rasprave o elektronskom glasanju. Šta mislite o tome?
Kriza u SDP-eu traje dugo i potrebno je mnogo rada, strpljenja i pameti, da se krizom stvorena podvajanja usmjere u pravcu spajanja. Zato trebamo potencirati ono što nas veže a ne ono što nas razdvaja. Najveći broj članova SDP-a vjeruje u direktne izbore predsjednika SDP-a na svim nivoima. Delegati Kongresa su valjda, glasujući za princip jedan čovjek, jedan glas, mogli imati u vidu samo postojeći način glasanja u najrazvijenijim zemljama Evropske unije i u BiH; dakle, listiće, glasačke kutije i ostalo, kako smo navikli glasati na lokalnim i općim izborima u BiH. Inicijativom o elektronskom glasanju članstvo je zatečeno, otvorile su se rasprave i počele produbljivati razlike, nepovjerenje.... Umjesto da se bavimo operativom, u vrijeme kada to nismo očekivali pred sobom imamo pitanje koje je duboko podijelilo članstvo. Mislim da nam to nije trebalo.
Zbog čega?
Ovo, naizgled samo usputno tehničko pitanje, moglo bi prouzrokovati nesagledive političke posljedice u SDP-eu i ugroziti ili čak upropastiti sve što je od Kongresa do danas urađeno. Veliki broj članova SDP-a ne vjeruje da je moguće zaštiti tajnost glasanja, zna da nema mogućnosti prigovora i ponovnog brojanja listića, sumnja u transparentnost, ne želi da svoje pravo da tajno glasa na listiću preda u ruke jednom operateru ili nekoj informatičkoj firmi..., previše je nejasnih i otvorenih pitanja u vezi sa elektronskim glasanjem, da na kraju u to veliki broj ljudi neće vjerovati, a SDP-eu je potrebna vjera najvećeg mogućeg broja svojih članova. Ja sam, dakle, protiv ektronskog glasanja na izborima unutar SDP-a BiH. Kada tome pristupe i najrazvijenije, daleko bogatije, pravno uređenije zemlje od BiH i, naravno, informatički daleko pismenije zemlje, poput Njemačke i drugih koje sam spomenuo, tek tada treba razmišljati i toj mogućnosti, ali i tada ne na brzinu, iznenada i "preko koljena", nego sistematično, sa pripremama od bar dvije tri godine. U ovom trenutku ne trebaraditi ništa u što ljudi sumnjaju, članstvu trebamo predlagati samo nesumnjive i sasvim jasne korake.
(DEPO Portal/BLIN Magazin)